I Kr-257/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 257/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. H.D. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 4. u vezi čl. 163. st. 1. i 3. KZH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Okružnog suda u Bjelovaru od 3. studenog 1992. br. K 28/91 (Kv 269/92), u sjednici održanoj 3. prosinca 1992., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. H.D. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 24. svibnja 1991. br. K 28/91 koja je u odnosu na os. H.D. (u ovom predmetu je optužen i Lučki Stepan) preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 1991. br. Kž 570/91 H.D. je osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osudjenik nije stupio na izdržavanje kazne.

Osudjenik je po braniteljima R.V. i R. -F.M., odvjetnicima iz K., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi, da je morao ići na bolničko liječenje radi tegoba s kičmom, zbog čega ima vrtoglavice, jake bolove u križima i u desnom stopalu uz još neke druge popratne tegobe, a da će morati provesti liječenje i u toplicama "zbog tegoba srca, tlaka i na kralježnici". Smatra da su ove okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, podobne da u smislu čl. 412. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

I Kr 257/92

Prvostepeni je sud, dostavljajući zahtjev ovome sudu zajedno sa spisima, predložio da se zahtjev osudjenika uvaži, dok je Okružno javno tužiteljstvo iz Bjelovara predložilo da se zahtjev odbije.

Javno tužiteljstvo Hrvatske, nakon razmatranja zahtjeva, smatra da se nisu stekli uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zahtjev nije osnovan.

Uz zahtjev je osudjenik dostavio otpusno pismo Medicinskog centra Koprivnica iz kojega slijedi da je osudjenik bio na bolničkom liječenju od 11. do 29. svibnja 1992., zbog degenerativnih promjena na kičmi u vidu lumbosakralnog sindroma. U ovom otpusnom pismu navodi se, izmedju ostaloga, da je osudjenik pokeretan, a da mu je opći somatski (tjelesni) status u granicama normale, ali da se osudjenik žali na tegobe, koje inače navodi u svom zahtjevu. Za vrijeme boravka u bolnici liječen je fizikalnom terapijom i sredstvima protiv bolova. U ovom otpusnom pismu se takodjer navodi da osudjenik ima povišeni krvni tlak, te opterećenje lijeve klijetke srca.

Ova potonja dijagnoza u suprotnosti je sa tvrdnjom izvješća Centra za socijalni rad iz Novog Zagreba (na čijem području prebiva osudjenik) od 8. srpnja 1992. da je osudjenik "dugogodišnji srčani bolesnik zbog čega se i nalazi u invalidskoj mirovini", a i sa tvrdnjom samog osudjenika, da se u toplicama mora liječiti i od srčanih tegoba.

Okolnost da osudjenik boluje na kičmi i da je zbog toga bio na liječenju jest u svakom slučaju okolnost koja nije postojala kad se izricala presuda, medjutim, ona nije ni izdaleka takva, da bi očito dovela do blaže osude, posebno ako se imaju u vidu okolnosti uz koje je osudjenik djelo učinio.

Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 412. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne.

Zbog navedenog je na temelju čl. 414. st. 6. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)