Legislator Case Law & Legislation
Revr-616/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the appeal does not resolve a uniform law application issue.

Case Number Revr-616/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 382(2) of the Civil Procedure Act. The appellant argued that the lower court should have determined whether the employer complied with specific Labor Law provisions regarding conditional dismissal during the consent replacement procedure. The court ruled that the appeal questions were irrelevant because the lower court's decision relied solely on the employer's failure to provide complete data and conduct adequate discussions, not on the specific statutory compliance issues raised.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; revizija je dopuštena samo ako odluka ovisi o rješenju pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, a revident nije dokazao da su navedeni kumulativni uvjeti ispunjeni.

Keywords

AI generated
civil procedure appeal inadmissible appeal uniform law application labor law compliance conditional dismissal consent labor council procedure supreme court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. ZPP
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl.
čl. 382. st. 3. ZPP
Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno.
čl. 107. st. 2. i 3. ZR
Naime, tužitelj kao prvo pitanje postavlja, je li u ovom postupku sud trebao utvrđivati je li tužitelj kao poslodavac poštivao odredbu čl. 107. st. 2. i 3. ZR ili se navedeno utvrđuje tek u postupku koji se vodi povodom nedopuštenosti otkaza.
čl. 149. st. 2. i 4. ZR
čl. 392.b st. 2. ZPP
ZPP jer odluka u sporu ne ovisi o rješenju postavljenog materijalnopravnog pitanja, pa je reviziju na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 616/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Brune Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. – I. n. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R. v. I., I. n. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. F. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & R. iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-1317/14-2 od 25. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-12995/13-11 od 20. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za nadomještanje suglasnosti tuženika za donošenje odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku M. G. zaposlenom na radnom mjestu samostalni referent za podršku poslovanja u Poslovnoj jedinici operativne podrške, a koja je suglasnost uskraćena očitovanjem tuženika od 12. studenoga 2013. (toč. I izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn (toč. II izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbaciti reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Revident u reviziji postavlja sljedeća pitanja;

- da li sud u postupku nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu utvrđuje da li je poslodavac poštivao odredbu čl. 107. st. 2. i 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12 - u daljnjem tekstu: ZR) ili se navedeno utvrđuje tek u postupku utvrđivanja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu?

- da li je u postupku nadomještanja suglasnosti raspravljanje ograničeno isključivo na ocjenjivanje da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu?

Predmet postupka je nadomještanje suglasnosti koju je tuženik odbio dati tužitelju za otkaz radniku M. G. Sud drugog stupnja je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj prilikom pribave suglasnosti nije poštivao odredbu čl. 149. st. 2. i 4. ZR jer tuženiku nije pravodobno i potpuno dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika i proveo s tuženikom adekvatnu raspravu tako da omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke o namjeravanoj odluci tužitelja.

S obzirom na navedene razloge zbog kojih su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja, proizlazi da pitanja koja je tužitelj postavio u reviziji nisu relevantna za razrješenje ovog spora.

Naime, tužitelj kao prvo pitanje postavlja, je li u ovom postupku sud trebao utvrđivati je li tužitelj kao poslodavac poštivao odredbu čl. 107. st. 2. i 3. ZR ili se navedeno utvrđuje tek u postupku koji se vodi povodom nedopuštenosti otkaza. Međutim, kao što je navedeno, sud drugog stupnja nije niti utvrđivao (niti je na tome temeljio svoju odluku) je li tužitelj kao poslodavac poštivao odredbu čl. 107. st. 2. i 3. ZR pa stoga navedeno pitanje nije niti relevantno za razrješenje ovog spora.

Nadalje, u odnosu na pitanje je li u ovim postupcima raspravljanje ograničeno isključivo na ocjenjivanje da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razloga za otkaz ugovora o radu – za istaknuti je da upravo zato što tužitelj nije poštivao obvezu iz čl. 149. ZR, odnosno dostavio kompletne podatke i omogućio raspravu radi omogućavanja davanja primjedbi i prijedloga – sud nije niti mogao utvrditi upućuje li poslodavac na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Upravo zato ni odgovor na ovo pitanje nije relevantan za razrješenje predmetnog spora.

S obzirom na to, proizlazi da nije ispunjen uvjet iz čl. 382. st. 2. ZPP jer odluka u sporu ne ovisi o rješenju postavljenog materijalnopravnog pitanja, pa je reviziju na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 16. lipnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.