I Kž-505/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 505/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 18. svibnja 1998. godine, br. K 43/96, u sjednici održanoj 29. ožujka 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku temeljem čl. 340. st. 2. ZKP oslobodio je od optužbe I. V. da bi počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH opisano u izreci pobijane presude.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

Žalba je osnovana.

Točno je, da sud u obrazloženju pobijane presude (str. 11 presude) netočno reproducira sadržaj iskaza G. K., kada navodi, da usprkos nastojanju suda se od G. K. nije moglo doći do podataka da li se svi pacijenti, pa tako i optuženi, upozoravaju da ne smiju koristiti alkohol, jer to može dovesti do hipoglikemije, a da time postoji mogućnost da

I Kž 505/1998-3

optuženi može počiniti bilo koje kazneno djelo, budući iz zapisnika o iskazu G. K. (str. 210 spisa) jasno proizlazi da se bolesnici educiraju o komplikacijama šećerne bolesti i upozoravaju na mogućnost promijenjenog neadekvatnog - agresivnog ponašanja. Postoji, dakle, doista znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o danom iskazu i samog tog iskaza. Pojednostavljeno rečeno sud navodi da u tome zapisniku o ispitivanju je zapisano jedno, dok je zapisano nešto sasvim drugo. Time je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP).

U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik s pravom dovodi u sumnju utvrđenje suda, da optuženi nije prije nego što se doveo u alkoholizirano stanje, djelo mogao obuhvatiti svojom namjerom ili nehajem.

Optuženi je znao da boluje od šećerne bolesti još od svog prvog liječenja 1984. godine, dakle, da je dugogodišnji bolesnik. Izgleda da je svoje zdravstveno stanje zatajio prilikom stupanja u Hrvatsku vojsku. Pri tome je optuženi potpuno svjestan da u vojsci će biti zadužen i doći u posjed ubojitog oružja.

Postavlja se pitanje, da li se iz izvedenih dokaza može utvrditi da je kod optuženog postojala svijest, odnosno mogućnost svijesti o počinjenju baš takovog kaznenog djela kakovog je učinio. Osnovano se u žalbi ukazuje da je iz iskaza G. K. jasno proizlazi da se svaki bolesnik upozorava na mogućnost - neadekvatnog - agresivnog ponašanja u slučaju hipoglikemije do koje može doći ukoliko se optuženi - koji je bolesnik, dovede u alkoholizirano stanje. Dakle, uz okolnost dostupnosti oružja i mogućnosti da zapadne u stanje neadekvatnog ponašanja zbog uzimanja alkohola, a radi svoje bolesti, teško se može tvrditi da kod optuženog nije postojala mogućnost svijesti o počinjenju takvog kaznenog djela. Pri tome, treba reći, da se ne traži apsolutno preklapanje - podudarnosti između djela koje je optuženi mogao imati u svijesti prije nego je konzumirao alkohol i djela koje je počinio u sumračnom - neuračunljivom stanju.

Radi ocjene postojanja svijesti kod optuženog u trijeznom stanju o mogućnosti počinjenja takovog djela, trebalo je pravilnije cijeniti i iskaz svjedoka D. P. koji potvrđuje da je optuženi i ranije u sličnim situacijama pucao iz pištolja, te da je kritične zgode pucao iz puškomitraljeza u strop sobe, a kada je od prisutnih upozoren da to ne čini, odgovorio je da mu oni neće zapovijedati i nastavio pucati.

Obzirom na sve naprijed navedeno za sada se ne može prihvatiti utvrđenje suda, da kod optuženog nije postojala u trenutku kada se je stavlja u alkoholizirano stanje, a time i u stanje neuračunljivosti, svijest, pa čak niti mogućnost svijesti o počinjenju ovakovog kaznenog djela. Radi toga, potrebno je sa više pažnje cijeniti nalaz vještaka, ponašanje optuženog ranije u sličnim situacijama, činjenicu da je optuženi bio potpuno svjestan svoje bolesti, koju je očito prešućivao, te okolnost da je bio svjestan kako je oružjem zadužen, te da je usprkos svega toga pio.

Radi naprijed navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 505/1998-3

U ponovljenom postupku sud će izvesti sve potrebne dokaze i pri tome pažljivije cijeniti iskaz vještaka, te utvrditi da li je optuženi bio svjestan, da nakon što se stavi u alkoholizirano stanje može pasti u stanje hipoglikemije, a time i u sumračno stanje neuračunljivosti i da može u takvom stanju počiniti djelo kakvo je počinio.

Zbog svega naprijed navedenog, trebalo je temeljem čl. 388. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Neva Šibl, v.r.