Legislator Case Law & Legislation
Gr-757/2000-2 AI generated

Gr-757/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gr-757/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. V., koga zastupa odvjetničko društvo K., H. i U. u V., protiv tuženika T. d.o.o. R., radi zabrane naplate akceptnog naloga, rješavajući sukob nadležnosti između Trgovačkog suda u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem

Legislator headnote

AI generated

Gr-757/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema, naime, odredbi čl. 19. toč. 1a Zakona o sudovima (“Narodne novine” broj: 3/94, 100/96 i 131/97) trgovački sudovi sude u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr-757/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. V., koga zastupa odvjetničko društvo K., H. i U. u V., protiv tuženika T. d.o.o. R., radi zabrane naplate akceptnog naloga, rješavajući sukob nadležnosti između Trgovačkog suda u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem

od

26. siječnja

1999.

godine

broj

P-17/99 i Općinskog suda u Rijeci koji je taj sukob izazvao dopisom od 29. rujna 2000. godine broj P-872/99, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Trgovački sud u Rijeci.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu kod Trgovačkog suda u Rijeci kojom traži da se zabrani trajna naplata akceptnog naloga u iznosu od 14.977,98 podnijetog na naplatu Zavodu za platni promet – podružnice V. dana 11. prosinca 1999. godine na teret žiro-računa tužitelja L. d.o.o. V. broj …, za korist žiro-računa tuženika broj … kod ZAP-a R. Trgovački sud u Rijeci se svojim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio Općinskom sudu u Rijeci. Smatra, naime, da se radi o zahtjevu iz neosnovanog stjecanja koji nije imao za osnov gospodarski posao, pa da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Rijeci.

Općinski sud u Rijeci izazvao je sukob nadležnosti, jer smatra da je za postupanje u ovom predmetu nadležan upravo sud koji mu je predmet ustupio. Smatra da se radi osobama koje se bave gospodarskom djelatnošću i sporu što proizlazi iz trgovačkog ugovora.

Odlučujući o nastalom sukobu nadležnosti, ovaj Vrhovni sud je našao da je za postupanje u ovom sporu stvarno nadležan Trgovački sud u Rijeci.

Prema, naime, odredbi čl. 19. toč. 1a Zakona o sudovima (“Narodne novine” broj: 3/94, 100/96 i 131/97) trgovački sudovi sude u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost.

Iz ove zakonske odredbe proizlazi da bi trgovački sud bio stvarno nadležan za postupanje ako se ispune dvije pretpostavke:

- da se radi o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora ili o sporu za nadoknadu štete koja proizlazi iz takvog ugovora (objektivni kriterij) i

- da se takav spor vodi između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost (subjektivni kriterij).

U ovom slučaju ispunjene su obje te pretpostavke.

Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz trgovačkog ugovora. Stranke su, naime, sklopile dana 26. lipnja 1997. godine ugovor o poslovnoj suradnji (list 4) kojim se tuženik kao prodavatelj obvezao na prodaju proizvoda iz svog prodajnog programa tužitelju kao kupcu (elektrolitski – Ecu bakar).

Tužitelj je upravo temeljem toga ugovora na ime osiguranja plaćanja predao tuženiku bianco akceptni nalog, čiju zabranu trajne naplate tužitelj u ovom sporu traži, jer da je tuženik isporučio robu u vrijednosti od 8.076,00 kn, a neovlašteno akceptni nalog popunio na iznos od 14.977,98 kn i jer da je svoju obvezu tuženik neuredno ispunio ispostavom robe bez odgovarajućeg atesta.

Da su u ovom slučaju obje parnične stranke trgovačka društva koja se bave gospodarskom djelatnošću, također proizlazi iz podataka u spisu predmeta, a među sudovima to nije ni sporno.

Iz izloženih razloga odlučeno je primjenom odredbe čl. 23. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: br. 53/91, 91/92 i 112/99) kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. prosinca 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.