Ppž-3229/2025-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedUvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni MP, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
Legislator headnote
AI generatedPpž-3229/2025-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske: II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni GP dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Full text
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3229/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GP, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijska postaja Požega, od 31. listopada 2024., KLASA: 211-07/24-3/14426, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenog GP kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni GP dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni MP, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Okrivljenik priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret. Otac je četvero malodobne djece u procesu rastave, nezaposlen. Auto mu je jako potreban zbog vožnje djece na obaveze, a vozačka dozvola jako potrebna za pronalazak posla. Zna da je pogriješio što je sjeo u automobil. Moli za smanjene novčane kazne i oduzimanja vozačke dozvole. Ovaj postupak je djelovao na njega te mu više neće pasti na pamet učiniti takav nepromišljeni potez.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili do 60 dana zatvora), a prvostupanjsko prekršajno tijelo pravilno cijeneći težinu i opasnost djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, izreklo je blažu vrstu kazne, i to u minimalno propisanom iznosu, koju kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Podnositelj prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirao obiteljske i materijalne prilike, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj Sud je mišljenja da je ta mjera pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa, opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji joj omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U vezi paušalnih navoda prigovora da mu je vozačka dozvola neophodno potrebna radi razloga koje ističe u prigovoru, ističe se da istima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja, tim više što navode prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, a nepotkrijepljeni navodi ne mogu se uzeti u obzir.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.