Rev-2592/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2592/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz L., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv I tuženika S. o. d.d. O. i II tuženika T. P. iz L., kojega zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 1999. godine broj Gž-528/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. prosinca 1998. godine broj P-1221/98, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da su tuženici dužni solidarno platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 18.405,00 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom od 26. lipnja 1996. godine do isplate i uz naknadu troška postupka, već je tužitelj obvezan prvotuženiku S. d.d. O. platiti parnični trošak u iznosu od 513,00 kn a drugotuženiku T.P. u iznosu od 3.200,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud uvaži reviziju, preinači obje nižestupanjske presude shodno navodima revizije te traži trošak postupka uključivši i trošak revizije.

Tuženici nisu odgovorili, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu koju je pretrpio u štetnom događaju dana 23. kolovoza 1990. godine i u revizijskoj fazi postupka sporno je pitanje krivnje za prometnu nezgodu.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je do nezgode došlo na autocesti Zagreb-Lipovac oko 1-2 kilometra prije skretanja za Županju oko 22,00 sata. Do nezgode je došlo na način da je vozač V.B.koji je upravljao kamionom s prikolicom marke "Scania", a koji je bio vlasništvo tužitelja udario svojim prednjim krajem u zadnji dio kamiona s prikolicom marke "Raba" vlasništvo drugotuženika T.P. a kojim je upravljao vozač A.T. koji je naglo zakočio zbog prometne nezgode ispred njega. Utvrđeno je također da je A.T. u vrijeme prometne nezgode predao V.B. priznanicu sljedećeg sadržaja: "Preda mnom je jedan zakočio, pa sam morao i ja. U tom se trenutku našao iza mene V.B. koji je kočio i uslijed toga udario u moju zadnju stranu. Poslije toga smo ustanovili da mi nisu radili štopovi".

Niži sudovi cijene da je vozač V.B. isključivo kriv za prometnu nezgodu, jer nije držao dovoljan razmak od vozila ispred sebe ili je jako kasnio u reagiranju i to neovisno o činjenici da li su štop svjetla na prikolici ispred njega bila ispravna ili ne.

Revident ovako utvrđeno činjenično stanje pokušava svojim navodima dovesti u sumnju no kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) to ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

U skladu s time nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev jer i ovaj sud prihvaća njihov zaključak da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete koja mu je nastala u štetnom događaju 23. kolovoza 1990. godine obzirom da je navedena prometna nezgoda uzrokovana isključivom krivnjom vozača koji je upravljao vozilom tužitelja pa stoga tužitelj od tuženika ne može ni ostvariti naknadu štete iz tog štetnog događaja.

Iz iznesenih razloga nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.