I Kž-387/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 387/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama optuženika V. K. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 2007. broj K-137/01, u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i branitelja optuženika J. F., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženog V. K. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi V. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. i 50/00.) u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

Na temelju članka 63. Kaznenog zakona optuženom V. K. je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme prevedeno u pritvoru od 18. siječnja 2007. do 22. veljače 2007.

Na temelju članka 173. stavka 7. Kaznenog zakona od optuženog V. K. oduzeto je 1.968,8 grama droge marihuana te je određeno njeno uništenje.

Na temelju članka 122. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.) optuženom V. K. naloženo je

I Kž 387/07-6

naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 634,40 kuna i paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu 2.000,00 kuna.

Na temelju članka 353. točke 3. Zakona o kaznenom postupku protiv optuženog S. Š. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

Na temelju članka 123. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u ovome dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi V. K. po branitelju, odvjetniku J. F., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se ovom optuženiku izrekne blaža kazna.

I državni odvjetnik podnio je žalbu protiv presude, također zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom V. K. izrekne stroža kazna.

Optuženi V. K. je po branitelju, odvjetniku J. F., podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio odbijanje žalbe državnog odvjetnika.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podneskom predložilo prihvaćanje žalbe državnog odvjetnika, a odbijanje žalbe optuženog V. K..

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i branitelja optuženika, odvjetnika J. F., a u odsutnosti optuženika koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja, a predsjednik vijeća niti vijeće nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.

Žalbe nisu osnovane.

Prvostupanjski je sud, obrazlažući odluku o kaznenoj sankciji, naveo da je optuženom V. K. uzeo kao olakotne okolnosti djelomično priznanje kaznenog djela, obiteljske prilike, neosuđivanost za ovakvu vrstu kaznenih djela, protek vremena od počinjenja kaznenog djela i izraženo kajanje, a otegotnima je cijenio porast broja ovakvih kaznenih djela i njihovu veliku društvenu opasnost.

Optuženi V. K. u žalbi tvrdi da porast broja ovakvih kaznenih djela, s obzirom da je predmetno djelo počinjeno 2001. godine, ne može biti otegotna okolnost, a ističe i da je marihuana blaža opojna droga čija fizička štetnost nije dokazana. Smatra, da postojeće olakotne okolnosti opravdavaju i primjenu instituta ublažavanja kazne.

Državni odvjetnik, s druge strane, ističe da protek vremena od počinjenja kaznenog djela, s obzirom na dulju nedostupnost optuženika i pritvor u kojem se njegov suoptuženik u tom razdoblju nalazio, mora biti cijenjen kao otegotna okolnost, a da obiteljske prilike

I Kž 387/07-6

optuženika ne odstupaju od uobičajenih. Smatra, da prvostupanjski sud pri izricanju kazne znatno ispod zakonskog minimuma nije u dovoljnoj mjeri cijenio porast broja ovakvih kaznenih djela na tom području, društvenu opasnost djela te količinu pronađene droge, njenu cijenu na tržištu i broj osoba čije zdravlje bi bilo ugroženo prodajom te droge.

Suprotno citiranim žalbenim tvrdnjama optuženog V. K. i državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, u smislu članka 56. Kaznenog zakona, utječu na visinu kazne.

Naime, kazna zatvora u trajanju jedne godine i da mjeseca je, protivno tvrdnji državnog odvjetnika, izrečena u granicama koje su za počinjeno kazneno djelo bile predviđene Kaznenim zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Taj zakon je prvostupanjski sud, označivši ovo kazneno djelo po članku 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, pravilno primijenio u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. Kaznenog zakona. Dakle, prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne (članak 57. Kaznenog zakona).

Suprotno žalbi optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije niti bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne. Naime, porast broja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga općepoznata je činjenica, jer broj ovakvih kaznenih djela raste već više desetaka godina, a posebno posljednjih godina, dakle, rastao je i u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela - u kolovozu 2001. godine - a i nakon toga, pa se radi o okolnosti koju, usprkos proteku vremena od gotovo šest godina, treba imati na umu pri odmjeravanju kazne.

Točno navodi optuženi K. da je marihuana blaža opojna droga, ali zanemaruje činjenicu da je on posjedovao radi prodaje gotovo dva kilograma te opojne droge, dakle, veliku količinu te droge od koje se može sačiniti veliki broj doza za pojedinačno konzumiranje.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se optuženom K. otegotnim treba cijeniti protek vremena od počinjenja djela do presuđenja jer da je on bio nedostupan, a da je u to vrijeme suoptuženik bio u pritvoru. Naime, ponašanje sudionika u postupku vezano uz primijenjene mjere osiguranja njihove nazočnosti odnosno nazočnosti drugih optuženika ne može biti od utjecaja na odmjeravanje visine kazne.

Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno cijenio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, pa i pogibeljnost ovog kaznenog djela koja proizlazi iz količine opojne droge. Stoga je i kazna zatvora odmjerena u trajanju jedne godine i dva mjeseca primjerena i počinjenom djelu i ličnosti optuženog V. K. te pogodna za ostvarenje kako opće svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija iz članka 6. Kaznenog zakona, tako i za ostvarenje svrhe kažnjavanja opisane u članku 50. Kaznenog zakona.

Zbog navedenog se žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ukazuju neosnovanima.

I Kž 387/07-6

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbe optuženog V. K. i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. lipnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.