Supreme Court allows appeal against labor court ruling on collective agreement termination and continued application of terms.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the State Prosecutor's request to review a final labor court judgment that dismissed a worker's claim for unpaid bonuses. The lower court incorrectly ruled that terminating a fixed-term collective agreement ended its legal effect, whereas the Supreme Court found the agreement's terms continued to apply until a new one was signed. Consequently, the Supreme Court overturned the second-instance decision to order the employer to pay the disputed amounts.
Legislator headnote
AI generatedČl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora; Čl. 195. Zakona o radu: Termination of a fixed-term collective agreement does not terminate its legal effect; its provisions continue to apply until a new collective agreement is concluded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 104/05-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., zastupanog po punomoćnicima S. Z. i N. B., odvjetnicima u V., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP "Elektra" Vinkovci, Kralja Zvonimira 96, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: G-DO-227/03 od 02. ožujka 2004. godine, izjavljenog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 18. prosinca 2003. godine, broj: Gž-2185/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. listopada 2003. godine, broj: P-917/03, u sjednici održanoj 07. rujna 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 18. prosinca 2003. godine, broj: Gž-2185/03 i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. listopada 2003. godine, broj: P-917/03.
Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 17. listopada 2003. godine, broj: P- 917/03 tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 6.892,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. siječnja 2002. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.281,00 kn, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 18. prosinca 2003. godine, broj: Gž- 2185/03 preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje odnosno njeno preinačenje odbijanjem žalbe tuženika.
Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske predloživši njegovo odbijanje.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Suprotno navodima iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), pošto ne postoji proturječje između onog što se navodi u obrazloženju presude i stanja u spisu.
Predmet spora je novčana tražbina tužitelja kao radnika tuženika s osnova neisplaćene mu božićnice, uskrsnice, dijela plaće zbog porasta troškova života, regresa, te dara za djecu u iznosu od 6.892,00 kn (konačno postavljen tužbeni zahtjev podneskom od 15. listopada 2003. godine), sve temeljem odredbi Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu od 22. prosinca 1999. godine (dalje: Kolektivni ugovor).
U ovom stadiju postupka nije sporno među strankama:
- da je dana 22. prosinca 1999. godine između tuženika i sindikata (Hrvatski elektrogospodarski sindikat HEP-a d.d. – HES i Nezavisni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede) sklopljen Kolektivni ugovor za Hrvatsku elektroprivredu d.d. na vrijeme od godine dana, a primjenjuje se od 01. siječnja 2000. godine (čl. 134. i 135. Kolektivnog ugovora), a kojim ugovorom
- da su uz ostalo ugovorena prava radnika tuženika na božićnicu, uskrsnicu, usklađenje plaća s troškovima života, regresa za godišnji odmor, poklona za djecu (čl. 57., 63., 64., 84. Kolektivnog ugovora) od čega da je tuženik samo dijelom isplatio tužitelja, a odbija daljnju isplatu ugovorenih prava tužitelju,
- da je dana 27. prosinca 2000. godine tuženik otkazao Kolektivni ugovor (nakon isteka vremena na koji je Kolektivni ugovor bio sklopljen).
Polazeći od prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da i neovisno od činjenice što je tuženik otkazao ugovor se pravna pravila sadržana u njemu, a kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, imaju i dalje primjenjivati sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.
Drugostupanjski sud smatrajući da "produžena" primjena pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora dolazi u obzir samo u situaciji kada je Kolektivni ugovor prestao protekom vremena na koji je sklopljen, a ne i u slučaju otkaza Kolektivnog ugovora, odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući ga neosnovanim.
Kako je prethodno rečeno Kolektivni ugovor sklopljen je 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme: na jednu godinu, a smatra se prema čl. 134. Kolektivnog ugovora sklopljenim danom potpisivanja ovlaštenih predstavnika stranaka, dakle 22. prosinca 1999. godine. Pošto je Kolektivni ugovor sklopljen na rok od jedne godine, isti je istekao 22. prosinca 2000. godine.
Tuženik je otkazao ovaj Kolektivni ugovor dana 27. prosinca 2000. godine, dakle nakon isteka roka na koji je taj Kolektivni ugovor bio sklopljen (istekao je 22. prosinca 2000. godine), zbog čega taj otkaz i nije od značaja za ovaj spor (a time niti i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-845/01 potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž- 1735/02 od 18. veljače 2003. godine, kojom je odlučeno o tom otkazu), jer nakon isteka roka na koji je ugovor sklopljen se isti više i ne može otkazati.
Odredbom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora predviđena je produžena primjena odredbi Kolektivnog ugovora nakon isteka vremena na koji je taj ugovor sklopljen, a koja odredba je sadržajno jednaka odredbi čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 – dalje: ZR). Prema toj odredbi ako Kolektivnim ugovorom drugačije nije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.
U smislu prednje navedenog u konkretnom slučaju trebaju se primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine kao pravna pravila, a do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a po kojim odredbama tužitelj ima pravo na isplatu utuženih iznosa s osnova božićnice, uskrsnice, usklađenja plaća s porastom troškova života, regresa za godišnji odmor i dara za djecu za 2001. godinu, visina kojih iznosa nije sporna.
Kako je dakle drugostupanjski sud pogrešno smatrajući da je odlučna činjenica za ostvarivanje prava tužitelja na isplatu utuženih potraživanja iz Kolektivnog ugovora to što je ugovor otkazan 27. prosinca 2000. godine, a o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika, sve temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP-a.
Trošak odgovora na žalbu nije dosuđen tužitelju pošto isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu, 07. rujna 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.