IVP-401/2010-1 · Općinski sud u Splitu

IV P 401/10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. M., iz S., zastupanog po pun. A. Č., odvj. u S., protiv tuženika A. A. – R. J. d.o.o., S., zastupanog po pun. D. P., odvj. u S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 02. listopada 2012. god. u nazočnosti pun. tužitelja A. Č., odvj. u S., te zamjenika pun. tuženika H. G., odvj. vježbenika kod D. P., odvj. u S., objavljene dana 17. listopada 2012. god.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto „izvršni direktor“, sklopljen dana 10. listopada 2007. god., pa radni odnos zasnovan tim Ugovorom o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije ni prestao, te je dužan tuženik A. A. – R. J. d.o.o. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja B. M. na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja i uručenja Odluke o otkazu.

2. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto „izvršni direktor“ sklopljen dana 10. listopada 2007. god., pa radni odnos zasnovan tim Ugovorom o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije ni prestao, te je dužan tuženik A. A. – R. J. d.o.o. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja B. M. na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja i uručenja odluke o otkazu.

IV P 401/10

3. Dužan je tuženik A. A. – R. J. d.o.o. isplatiti tužitelju B. M. s osnova naknade plaće (plaće) od mjeseca lipanj 2009. god. pa zaključno s mjesecom studenim 2010. god. i razlike naknade plaće za mjesec svibanj 2009. god. te razlike naknade plaće (plaće) od mjeseca prosinca 2010. god. pa zaključno sa veljačom 2012. god. ukupan iznos od 142.654,00 kn neto, kao i sve daljnje iznose na ime razlike naknade plaće (plaće) od ožujka 2012. god. pa sve do donošenja ove presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do konačne isplate od petnaestog u mjesecu za protekli mjesec i to:

- na iznos od 918,00 kn od dana 15. lipnja 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. srpnja 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. kolovoza 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. rujna 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. listopada 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. studenog 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. prosinca 2009. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. siječnja 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. veljače 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. ožujka 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. travnja 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. svibnja 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. lipnja 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. srpnja 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. kolovoza 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. rujna 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. listopada 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. studenog 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 6.296,00 kn od dana 15. prosinca 2010. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 2.920,00 kn od dana 15. siječnja 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 2.920,00 kn od dana 15. veljače 2011. god. pa do konačne isplate - na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. ožujka 2011. god. pa do konačne isplate

IV P 401/10

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. travnja 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. svibnja 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. lipnja 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. srpnja 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. kolovoza 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. rujna 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. listopada 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. studenog 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. prosinca 2011. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. siječnja 2012. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. veljače 2012. god. pa do konačne isplate

- na iznos od 1.736,00 kn od dana 15. ožujka 2012. god. pa do konačne isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi:

„I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja B. M. iz S., s osnova naknade plaće odnosno razlike naknade plaće u iznosu od 142.654,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 6.296,00 kn počev od 15. srpnja 2009. god. pa do 15. prosinca 2010. god., na iznos od 2.920,00 kn koja teče od 15. prosinca 2010. god. pa do 15. veljače 2011. god., te na iznos od 1.736,00 kn koja teče od 15. ožujka 2011. god. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, temeljem čl. 296. Ovršnog zakona određuje se privremena mjera tako što se zabranjuje E. & S.B. d.d. S., kod koje se vodi žiro račun protivnika osiguranja A. A. – R. J. d.o.o. broj 2402006-1100489226 da isplati protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja iznos opisan pod toč. I. izreke ovog rješenja za koji je određena privremena mjera.

IV P 401/10

II. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine. U protivnom, protivnik osiguranja A. A. – R. J. d.o.o. S. i dužnik protivnika osiguranja E. & S. B. d.d. kod koje se vodi račun protivnika osiguranja odgovaraju za štetu koja bi takvim postupanjem nastala predlagatelju osiguranja B. M., iz S.

III. Zabrana iz točke I. izreke ovog rješenja smatra se provedenom danom dostave prijepisa ovog rješenja dužniku protivnika osiguranja E. & S. B. d.d.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu IV P 401/10

po tužbi predlagatelja osiguranja B. M. radi utvrđenja nedopuštenosti Odluka o otkazu ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.“

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12. lipnja 2009. god. tužitelj je naveo da je dana 14. i 21. svibnja 2009. god. tuženik donio Odluke kojima je tužitelju otkazao Ugovor o radu, onu od 12. svibnja s pozivom na čl. 113. st. 1. alineja 3., i onu od 20. svibnja s pozivom na čl. 114. Zakona o radu. Protiv tih odluka tužitelj da je blagovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava o kojem da se tuženik nije očitovao. Tuženikovi otkazi Ugovora o radu da su rezultat zlouporabe ovlaštenja iz čl. 16. Društvenog ugovora o osnivanju tuženika od 13. veljače 2007. god. trojice članova uprave – direktora tuženika, i to baš R. – L., B. i P., s ciljem da ušutkaju tužitelja kako bi pokrili svoje kriminalne radnje počinjene na štetu tuženika, tužitelja kao jednog od četvorice njegovih osnivača i Državnog proračuna zbog kojih da je tužitelj protiv njih nadležnom ODO podnio kaznenu prijavu. Zbog navedenog, pobijane Odluke o otkazu Ugovora o radu da nisu dopuštene jer da su nezakonite.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da nije dopušten otkaz poslodavca – tuženika prema odlukama o otkazu Ugovora o radu od 14. i 21. svibnja 2009. god. kojima je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu izvršni direktor sklopljen dana 10. listopada 2007. god., kojom će se utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije ni prestao, te kojom će se naložiti tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove koje je tužitelj obavljao prije donošenja Odluka o otkazu, te mu isplatiti manje isplaćene neto plaće. Također, predloženo je obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove ovog postupka.

Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev tuženik je naveo da osporava iste kao neosnovane.

IV P 401/10

Podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 29. veljače 2012. god. tužitelj je kao tuženika označio A. A.-R. J. d.o.o., budući je do tada označen tuženik A. A. d.o.o. promijenio tvrtku/naziv u A. A.-R. J. d.o.o., a što je i utvrđeno pregledom izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u navedenom podnesku tužitelj je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da su nedopuštene Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. te Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god kojima je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto „izvršni direktor“, sklopljen dana 10. listopada 2007. god., kojom će se utvrditi da radni odnos zasnovan tim Ugovorom o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije ni prestao, kojom će se naložiti tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja i uručenja Odluka o otkazu, te kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju s osnova naknade plaće (plaće) od mjeseca lipnja 2009. god. pa zaključno s mjesecom studenim 2010. god. i razlike naknade plaće za mjesec svibanj 2009. god. te razlike naknade plaće (plaće) od mjeseca prosinca 2010. god. pa zaključno s veljačom 2012. god. ukupan iznos od 142.654,00 kn neto, kao i sve daljnje iznose na ime razlike naknade plaće (plaće) od ožujka 2012. god. pa sve do donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 29. veljače 2012. god. tužitelj je predložio ovom sudu donošenje privremene mjere kojom će se zabraniti E. & S. B. d.d. S., kod koje se vodi žiro račun tuženika, da isplati tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika iznos od 142.654,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god., Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god., Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja „U Splitu, 28. svibnja 2009. god.“, kaznene prijave tužitelja „U Splitu, 04. lipnja 2007. god.“, preslika povratnice, Društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću A. A. d.o.o. za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara od 13. veljače 2007. god., Žalbe tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. Tt-09/1398-2 od 24. lipnja 2009. god., Društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću A. A. d.o.o. za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i zaštitu od požara od 10. ožujka 2009. god., Zapisnika sa sastanka Skupština društva održanog dana 10. ožujka 2009. god., Zapisnika sa sjednice Uprave od 12. lipnja 2007. god., Odluke o donošenju Odluka Uprave društva „Split, 12. lipnja 2007. god.“, Zapisnika sa sjednice Uprave od 29. siječnja 2008. god., Zapisnika sa sastanka Uprave od 01. rujna 2008. god., Zapisnika sa sjednice Uprave od 29. siječnja 2008. god., Dnevnog reda sastanka Uprave od 15. rujna 2008. god., Zapisnika sastanka Uprave od 01. prosinca 2008. god., Prijedloga rješenja unutarnjih odnosa u tvrtci „Split, 21. siječnja 2009. god.“, Zapisnika sa sastanka Uprave od 13. siječnja 2009. god., Prijedloga rješenja unutarnjih odnosa u društvu, Zapisnika sa sastanka Uprave od 09. veljače 2009. god. i 02. ožujka 2009. god., Zapisnika sa sastanka Uprave od 10. ožujka 2009. god., Odluke o opozivu člana Uprave od 10. ožujka 2009. god., Zapisnika sa sastanka Uprave od 19. ožujka 2009. god., dopisa tuženika „Split, 08. travnja 2009. god.“, Ugovora o

IV P 401/10

obavljanju detektivskih poslova i usluga zaključenog između tuženika i D. M. k.d. S. dana 09. travnja 2009. god., Izvješća D. M. k.d. „Split, 04. svibnja 2009. god.“, Zapisnika sa sastanka Uprave od 17. travnja 2009. god., Upozorenja „U Splitu, 20. travnja 2009. god.“, preslika povratnice od 21. travnja 2009. god., Zapisnika sa sastanka Uprave od 12. svibnja 2009. god., Izvješća o bolovanju tužitelja, Službene bilješke PU SD Broj: 511-12-24-P-1-247/09 „Split, 20. svibnja 2009. god.“, dopisa E. b. „U Bjelovaru, 10. srpnja 2009. god.“, dopisa Zavoda „U Splitu, 17. lipnja 2009. god.“, dopisa Zavoda „U Splitu, 17. rujna 2009. god.“, Zapisnika o pregledu i ispitivanju električne instalacije u prodavaonici-mesnici M.I. „B. P.“ br.101-D. G. „U Splitu, 28. ožujka 2009. god.“, dopisa tvrtke D. d.o.o. S. tužitelju od 31. ožujka 2011. god., izvatka iz sudskog registra za tvrtku H. d.o.o., popisa članova osnivača tvrtke V. d.o.o., dopisa E. b. „Split, 10. siječnja 2010. god.“, Presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Jž-224/2010 od 18. studenog 2010. god., preslika Računa br.00458-09, kartice partnera po kontima, računa dobiti i gubitka za razdoblje od 01. siječnja 2010. god. do 31. prosinca 2010. god., izvatka iz sudskog registra za tuženika, optužnog prijedloga MUP PU SD Broj: 511-12-24-P-1-247/09 „Split, 02. lipnja 2009. god.“, preslika fotografija, Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K-268/10 od 19. studenog 2010. god., Zahtjeva za obnovu kaznenog postupka vođenog pod posl. br. K-268/10, računa dobiti i gubitka za razdoblje od 01. siječnja 2011. god. do 31. prosinca 2011. god., te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika D. R. – L., I. B. i R. P. u svojstvu parničnih stranaka, te saslušanjem Ž. P., I. R., E. A., M. B., M. P., M. Ž. i J. M. u svojstvu svjedoka.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pun. stranaka su popisali parnični trošak.

Spornim se među strankama u ovom postupku ukazuje pitanje dopuštenosti otkaza Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je dan tuženikovom Odlukom o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. te tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god.

Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 10. listopada 2007. god., a temeljem kojeg je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu izvršnog direktora.

Pregledom Društvenog ugovoru o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću A. A. od 13. veljače 2007. god. utvrđeno je da je tužitelj jedan od četvorice članova društva/osnivača tuženika (uz R. P., I. B. i D. R.-L.), međutim unatoč tome, tužitelj je s tuženikom imao zaključen Ugovor o radu (navedeno nije sporno među strankama), pa su time i njegov radni odnos kao i dopuštenost otkaza, regulirani odredbama Zakona o radu. Navedenim Društvenim ugovorom i to čl. 15. je određeno da se Uprava društva sastoji od četiri direktora, čl. 16. je određeno da su članovi Uprave-direktori ovlašteni poduzimati radnje vođenja poslova društva, bez ograničenja, te da zastupaju društvo pojedinačno i samostalno, bez ograničenja, dok je čl. 17. određeno da odluku o imenovanju članova Uprave donose

IV P 401/10

osnivači-članovi društva, a čl. 18. je određeno da članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. Konačno, čl. 21. je određeno da se Društveni ugovor može izmijeniti samo odlukom članova društva i to većinom od najmanje tri četvrtine danih glasova, a ista da nema učinka dok se ne upiše u trgovački registar.

Dana 10. ožujka 2009. god. većinom od tri četvrtine glasova članova skupštine Društva i to glasovima R. P., I. B. i D. R.-L. izmijenjen je Društveni ugovor na način da se Uprava društva sastoji od tri direktora. Navedene izmjene Društvenog ugovora od 10. ožujka 2009. god. upisane su u registar Trgovačkog suda rješenjem pod posl. br. Tt-09/1398-2 od 18. lipnja 2009. god., a koje rješenje je postalo pravomoćno (navedeno je potvrdio i tužitelj u svom podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 14. travnja 2010. god.).

Pregledom Odluke o opozivu člana Uprave od 10. ožujka 2009. god. utvrđeno je da je dana 10. ožujka 2009. god. većinom od tri četvrtine glasova članova Skupštine Društva i to glasovima R. P., D. R.-L. i I. B. tužitelj opozvan s funkcije direktora. (člankom 2. je određeno da ova Odluka stupa na snagu s danom donošenja).

Slijedom naprijed iznijetog, razvidno je da je tužitelj, a koji je bio član Uprave tuženika, opozvan s navedene funkcije i to većinom glasova Skupštine Društva prije donošenja Odluka o otkazu Ugovora o radu istom. Bez obzira na činjenicu što je tužitelj bio član Uprave tuženika, činjenica jest da je isti s tuženikom imao zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvršnog direktora, te da je isti i nakon što je opozvan s funkcije člana Uprave i dalje ostao u radnom odnosu kod tuženika, pa njegov pravni odnos s tuženikom ima značaj radnog odnosa.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. podstav 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Pregledom Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. utvrđeno je da se istom otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 10. listopada 2007. god. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a tužitelju da Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od jedan mjesec i dva tjedna računajući od dana dostave ovog otkaza odnosno danom isteka privremene nesposobnosti za rad. U obrazloženju Odluke navodi se da je tužitelj u periodu od 05. travnja 2009. god. do 07. travnja 2009. god. otuđio iz tehničkog ureda tvrtke mjerni uređaj marke Grossen – Metrowatt tip: Profitest 0100 S i komplet opreme za ispitivanje automatskih javljača požara. Dopisom direktora Društva od 08. travnja 2009. god. tužitelj da je upozoren na dužnost urednog izvršavanja radne obveze povratka predmetnih mjernih uređaja, a tužitelj da je dana 10. travnja 2009. god. zaprimio dopis direktora te da se o njemu nije očitovao. Budući da tužitelj nije vratio otuđenu opremu, tvrtka da nije mogla pravovremeno izvršavati ugovorene poslove, pa da je, pored direktne materijalne štete, tvrtki nanesena i šteta gubljenja ugleda kod klijenata. U međuvremenu uprava Društva da je angažirala detektivsku agenciju

IV P 401/10

D. m. k. d. iz S. s ciljem da utvrdi da li tužitelj obavlja poslove s otuđenom opremom. Prema izvješću detektivske agencije tužitelj da je u vrijeme bolovanja (na bolovanju se nalazi od 20. ožujka 2009. god.) dana 16. travnja 2009. god. obavljao ispitivanje sustava zaštite od požara na trajektu koji se nalazio na doku „B. V.“ na S. u S. za tvrtku D. d.o.o. iz S.. Dana 20. travnja 2009. god. odlukom Uprave tuženika tužitelj da je upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i obveze izvršenja odluke, a sukladno čl. 117. Zakona o radu, te da mu je određen rok od 15 dana da vrati predmetnu opremu. Tužitelj da je dana 21. travnja 2009. god. zaprimio dopis o upozorenju te da se na istoga nije očitovao. S obzirom da je tuženik postupio u potpunosti poštujući zakonske odredbe u ovom postupku, a tužitelj da nije iznio obranu niti da je vratio predmetni uređaj, niti da je s njim moguća bilo koja komunikacija, te da je taj način nanio štetu tuženiku, radni odnos da više nije moguć, te da je tuženik bio primoran donijeti Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju. Otuđenjem predmetnih uređaja tužitelju da je nastala šteta jer da nije mogao odraditi ugovorene poslove, a tim više što da je bio primoran kupiti nove mjerne uređaje ukupne vrijednosti 17.706,46 kn koje uređaje da je tužitelj otuđio.

Saslušan u svojstvu svjedoka M. B., a koji je bio radnik tuženika u razdoblju od 2007. god. do 2011. god., naveo je u svom iskazu da su uređaji marke Grossen – Metrowatt tip i oprema za ispitivanje automatskih javljača požara, bili smješteni u prostorijama tuženika u P. u. dostupni svim zaposlenicima.

Saslušani zz tuženika R. P., D. R.-L. i I. B. naveli su u svojim iskazima da je predmetna oprema i to mjerni uređaj i oprema za ispitivanje automatskih javljača požara u vlasništvu tuženika, otuđeni od strane tužitelja iz ureda koji se nalazio u P. u.

Sukladno navodima tužitelja proizlazi da je isti bio na bolovanju od 20. ožujka 2009. god. pa sve do prestanka njegovog radnog odnosa kod tuženika. Isti je u svom iskazu i potvrdio da je tijekom trajanja bolovanja i to 26. ožujka 2009. god. obavljao poslove tehničkog ispitivanja za tvrtku P., a jednako tako je i potvrdio da je navedene poslove obavljao uređajima tuženika i to mjernim uređajem i opremom za ispitivanje automatskih javljača požara. Nadalje, isti je iskazao da je nakon što je obavio poslove tehničkog ispitivanja, već 29. ožujka 2009. god. vratio predmetne uređaje u prostorije tuženika na adresi sjedišta tuženika, a ne u prostorijama tehničkog ureda iz kojih je i uzeo predmetne uređaje.

Saslušan u svojstvu svjedoka Ž. P., radnik poduzeća B. P., naveo je u svom iskazu da je navedeno poduzeće angažiralo u ožujku 2009. god. tuženika (pritom da su kontaktirali tužitelja) za ispitivanje elektro instalacija, elektro uređaja, izradu atest uređaja s povećanom opasnošću, atesta buke i ventilacije u novootvorenom dućanu u G.. Tužitelj da je izvršio potrebna ispitivanja, te da mu je sutradan donio zapisnike o tehničkom ispitivanju na kojima se nalazio žig i memorandum tuženika. Za predmetni posao tužitelj da je koncem ožujka 2009. god. ispostavio račun na kojem se također nalazio žig i memorandum tuženika. Također, svjedok I. R., a koji je tijekom 2009. god. bio radnik poduzeća B. P., naveo je u svom iskazu, da je tužitelj u ožujku 2009. god. ispitivao ateste struje u dućanu u G., a tužitelj da je navedeni posao obavljao za tuženika. Predmetne prigode tužitelj da je donio sa sobom razne instrumente i uređaje.

IV P 401/10

Pregledom Zapisnika o pregledu i ispitivanju električne instalacije u prodavaonici- mesnici M.I. „B. P.“ br.101-D. G. „U Splitu, 28. ožujka 2009. god.“, sastavljenog od strane tužitelja, utvrđeno je da je isti dana 26. ožujka 2009. god. vršio pregled i ispitivanje električnih instalacija u prodavaonici poduzeća „B. P.“ i to mjernim instrumentom za mjerenje električnih veličina proizvođača „Metrawatt“ tip Profitest 0100S.

Pregledom Izvješća D. M. k.d. „Split, 04. svibnja 2009. god.“ utvrđeno je da se u istom navodi da je tužitelj u vrijeme bolovanja dana 16. travnja 2009. god. vršio provjere sigurnosnih sustava na trajektu koji se nalazio na doku „B. V.“ na S. u S. za tvrtku D. d.o.o. iz S.. Sukladno navodima zz tuženika I. B. proizlazi da je kod tuženika postojala procedura da se tek po otvaranju radnog naloga za obavljanje određenog posla može uzeti oprema, a zz tuženika R. P., D. R.-L. i I. B. su naveli u svojim iskazima da tužitelju tijekom travnja 2009. god. nije izdan nikakav radni nalog te da isti nije obrazložio uzimanje opreme.

Saslušana u svojstvu svjedoka M. Ž., suvlasnica poduzeća D. d.o.o., potvrdila je da je tužitelj kao zaposlenik tuženika, pružao usluge za tvrtku D. na trajektu J. u brodogradilištu S..

Pregledom dopisa tuženika „Split, 08. travnja 2009. god.“ utvrđeno je da je tuženik pozvao tužitelja da vrati univerzalni instrument za mjerenje el. veličina i ispitivanje el. instalacije, proizvođača „Gossen-Metrowatt“ tip Profitest 0100S, a pregledom Upozorenja „U Splitu, 20. travnja 2009. god.“, koje je tužitelj zaprimio dana 21. travnja 2009. god. (utvrđeno pregledom povratnice) tuženik je ponovno pozvao tužitelja na vraćanje naprijed navedene opreme u roku od 15 dana i to uz upozorenje da će tužitelju u slučaju nastavka kršenja radnih obveza, biti otkazan ugovor o radu.

Slijedom naprijed izvedenih dokaza, proizlazi zaključak da je tužitelj opremu tuženika i to mjerni uređaj marke Grossen – Metrowatt tip: Profitest 0100 S i komplet opreme za ispitivanje automatskih javljača požara uzeo iz prostorija tehničkog ureda tuženika na adresi P. u. još krajem ožujka 2009. god. u svrhu obavljanja poslova za tvrtku „B. P.“, a nakon što je obavio navedeni posao tužitelj predmetnu opremu nije vratio u tehnički ured tuženika već je istu ostavio u prostorijama unutar njegove obiteljske kuće, a na kojoj je bilo prijavljeno sjedište tuženika. Iako iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2009. god. proizlazi da bi tužitelj s naprijed navedenom opremom obavljao poslove i za tvrtku D. d.o.o., tuženik takvo što nije dokazao tijekom postupka.

Imajući u vidu da su tijekom 2009. god. u prostorijama tehničkog ureda tuženika na adresi P. u. radili i zz tuženika R. P., I. B. i D. R.-L., a jednako tako i tužitelj, kao i ostali zaposlenici tuženika (što je razvidno iz iskaza M. B. i M. P.), te imajući u vidu da su se sukladno iskazu svjedoka M. P., sva oprema i mjerni uređaji tuženika nalazili upravo u prostorijama tehničkog ureda, to je razvidno da se cjelokupna djelatnost tuženika odvijala upravo u njegovom tehničkom uredu na adresi P. S druge pak strane, unatoč činjenici što je sjedište tuženika bilo prijavljeno na adresi K. p., i to u garaži obiteljske kuće tužitelja smještene na navedenoj adresi, tužitelj je potvrdio u svom iskazu da je samo on imao ključeve navedene garaže (ključeve nisu imali zz tuženika kao ni zaposlenici istog), dok je zz tuženika R. P. u svom iskazu naveo da nitko nikada nije ni tražio ključeve od prostorija na adresi K. p.,

IV P 401/10

a tuženik da nije imao ni tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti na toj adresi. Također, zz tuženika D. R.-L. je naveo da su radne prostorije tuženika bile prvo na adresi V., te potom na adresi P. u., a nikada na adresi K. p. Cijeneći takve navode parničnih stranaka, proizlazi zaključak da unatoč činjenici što je sjedište tuženika bilo prijavljeno na adresi K. p., nikakva faktična djelatnost tuženika se nije obavljala na toj adresi, budući da bi u protivnom, ako ne zaposlenici onda bar zz tuženika imali potrebu za ključevima tih prostorija. Saslušani zz tuženika I. B. je naveo u svom iskazu da se ispitna oprema u vlasništvu tuženika nalazila isključivo u tehničkom uredu tuženika na adresi P. Također, i sukladno iskazima svjedoka M. P. i M. B., a koji su bili radnici tuženika tijekom 2009. god., proizlazi zaključak da prostorije na adresi K. p. nisu služile kao spremište opreme i uređaja tuženika. Naime, saslušani svjedok M. P. je naveo da su se svi mjerni instrumenti nalazili u uredu tuženika u P., dok je svjedok M. B. u svom iskazu naveo da su uređaji marke Grossen – Metrowatt tip i oprema za ispitivanje automatskih javljača požara, bili smješteni u prostorijama tuženika u P. ulici dostupni svim zaposlenicima, a on osobno da nikada nije odlazio po opremu u prostorije smještene na adresi na kojoj je živio tužitelj. Cijeneći takve navode svjedoka P. i B., a posebno cijeneći činjenicu što svjedok M. B. tijekom rada kod tuženika u razdoblju od 2007. god. do 2011. god. nikad nije odlazio po opremu tuženika na adresi K. p. (štoviše, tom svjedoku nije ni poznato da bi se na toj adresi nalazilo sjedište tuženika), uistinu proizlazi zaključak da je sjedište tuženika tek formalno bilo na adresi K. p., dok prostorije na toj adresi ni u kojem pogledu nisu služile za obavljanje djelatnosti tuženika pa tako ni kao spremište njegove opreme i uređaja.

Iako je saslušani svjedok M. P. naveo u svom iskazu da je jedne prigode otišao na adresu K. p., kako bi uzeo liniju koja je bila sastavni dio opreme za ispitivanje zvučne izolacije, iz takvih navoda svjedoka ne proizlazi zaključak da je ta linija bila trajno spremljena na adresi K. p. budući da je upravo svjedok P. naveo da je tu liniju tužitelj kupio tog istog dana ili par dana prije, a s obzirom da im je ta linija trebala hitno za posao, te da tužitelj istu nije donio u tvrtku, iako da ju je kupio za potrebe tvrtke, ovaj svjedok da je otišao kod tužitelja kako bi uzeo istu. Također, ni preslici fotografija koje je tužitelj priložio kao dokaz, po ocjeni ovog suda ne predstavljaju vjerodostojan dokaz da bi uistinu oprema i uređaji tuženika bili spremljeni na adresi sjedišta tuženika.

Saslušani svjedok M. P. je naveo u svom iskazu da su radnici tuženika odmah po završetku posla u kojem su koristili mjerne instrumente, vraćali te instrumente u ormar u kojem su inače bili smješteni (koji se nalazio u tehničkom uredu), a tek u rijetkim slučajevima da bi to učinili sljedeći dan ako bi s poslom završili prethodnog dana u kasnim večernjim satima. Iako je saslušani svjedok M. B. naveo da mu se često znalo dogoditi da bi mu uređaj marke Grossen – Metrowatt znao ostati i koji dan više u automobilu od onog što mu je bilo potrebno, a to upravo iz razloga što se taj uređaj svakodnevno koristio, navedeni svjedok je iskazao da u slučajevima kada je bio na godišnjem odmoru ili kada bi koristio bolovanje, tada da bi vratio svu opremu i uređaje koje je do tada koristio u prostorije tuženika, a tako da su postupali i ostali radnici.

Slijedom svih naprijed iznijetih utvrđenja i to posebice utvrđenja postojanja obveze svih radnika tuženika da po završetku posla vrate mjerne uređaje i opremu tuženika u tehnički

IV P 401/10

ured smješten u P. u., kao i utvrđenja da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio sukladno navedenoj obvezi već je mjerni uređaj marke Grossen – Metrowatt tip: Profitest 0100 S i komplet opreme za ispitivanje automatskih javljača požara zadržao u prostorijama unutar svoje obiteljske kuće na kojoj adresi se tek formalno nalazilo sjedište tuženika, razvidno je da je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa. Također, valja istaknuti da unatoč činjenici što je tužitelj u razdoblju od otuđenja predmetnog uređaja i opreme pa do donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2009. god., bio na bolovanju, navedeno bolovanje nije tužitelja spriječilo da vrati navedeni uređaj i opremu, a sve s obzirom da je isti tijekom trajanja tog bolovanja bio sposoban obavljati poslove za tvrtku D. d.o.o. Štoviše, tužitelj predmetni uređaj i opremu nije vratio tuženiku ni nakon zaprimanja poziva tuženika na vraćanje istog i to dopisom „Split, 08. travnja 2009. god.“ te Upozorenjem „U Splitu, 20. travnja 2009. god.“, a iste nije vratio ni do donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2009. god. (to tužitelj nije ni osporio). Slijedom iznijetog, osnovanim proizlazi zaključak da je naprijed opisanim postupanjem tužitelja, tuženiku bilo onemogućeno redovito obavljanje djelatnosti koja je uključivala uporabu naprijed navedenog mjernog uređaja i opreme za ispitivanje automatskih javljača požara, štoviše sukladno iskazu zz tuženika D. R.- L. i I. B., tuženik je morao kupiti uređaje koje je tužitelj otuđio. Pritom se napominje da iako je tužitelj u svom iskazu naveo da su ostali zaposlenici tuženika imali pristup sjedištu tuženika, te da su mogli slobodno dolaziti u isto, činjenica jest da ni ostali zaposlenici pa ni zz tuženika R. P., D. R.-L. ni I. B. nisu imali ključ tog sjedišta (navedeno je potvrdio i sam tužitelj).

Sukladno iznijetom, tužitelj je naprijed opisanim skrivljenim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa, pa po ocjeni ovog suda postoji opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god.

U smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prema odredbi čl. 110. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Tuženik je prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2009. god. postupio sukladno odredbi čl. 110. st.1. ZR te je tužitelju poslao Upozorenje „U Splitu, 20. travnja 2009. god.“, koje je tužitelj zaprimio dana 21. travnja 2009. god., a kojim je tuženik pozvao tužitelja na vraćanje univerzalnog instrumenta za mjerenje el. veličina i ispitivanje el. instalacije, proizvođača „Gossen-Metrowatt“ tip Profitest 0100S u roku od 15 dana i to uz upozorenje da će tužitelju u slučaju nastavka kršenja radnih obveza, biti otkazan ugovor o radu. Imajući u vidu da tužitelj nije udovoljio prednjem Upozorenju tuženika kao ni dopisu tuženika upućenom tužitelju dana 08. travnja 2009. god., a kojim je tuženik također od tužitelja tražio povrat otuđenog uređaja, po ocjeni ovog suda postojale su okolnosti zbog kojih

IV P 401/10

nije ni bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje svoje obrane prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2009. god.

Slijedom svega naprijed iznijetog, a utvrđujući dopuštenom Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god., sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto „izvršni direktor“, sklopljen dana 10. listopada 2007. god., kojim je zatraženo utvrđenje da radni odnos zasnovan tim Ugovorom o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije ni prestao, te kojim je zatraženo da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja i uručenja te Odluke o otkazu.

Sukladno odredbi čl. 107. st. 1 ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka određeno je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Pregledom Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god. utvrđeno je da se istom Odlukom otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 10. listopada 2007. god. zbog osobito teške povrede kršenja obveza iz radnog odnosa bez prava na otkazni rok, te da tužitelju radni odnos prestaje danom dostave ovog otkaza. U obrazloženju te Odluke navodi se da je tužitelj dana 20. svibnja 2009. god. oko 10,00 sati došao u prostor tehničkog ureda (ured poslodavca) u S., na adresi P. (iako se nalazi na bolovanju), te da je dolaskom u ured počeo povišenim glasom verbalno vrijeđati kolege i prijetiti I. B. i D. R. – L.. Svojim ponašanjem tužitelj da je uznemirio sve nazočne djelatnike tvrtke koji su se u tom trenutku nalazili u uredima. Nakon upozorenja kolega B. i R. da ih ne ometa u radu, kao i druge radnike, isti da je uzeo printer marke Xerox tip Phaser 6280, vrijednosti 4.499,36 kn, te ga bacio na pod i razbio, te nastavio s vrijeđanjem kolega. Nakon nastalog događaja direktor tuženika R. P. da je pozvao policiju na intervenciju. Po dolasku policije isti da su napravili službenu zabilješku i vratili se u postaju, a skupa s policijom prostore tehničkog ureda da je napustio i tužitelj. Budući da zbog navedene osobito teške povrede iz radnog odnosa, nastavak radnog odnosa tužitelja nije moguć, istome da je otkazan Ugovor o radu bez mogućnosti odrađivanja otkaznog roka.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je već 29. ožujka 2009. god. primijetio da mu je provaljeno u stol, te da mu je otuđena blagajna iz istog, a da je tijekom travnja saznao da je zz tuženika R. P. preusmjerio sve telefonske pozive s tužiteljevog mobitela na svoj mobitel, ukinuo mu kreditnu karticu i službeni mobitel. O svemu navedenom da je početkom svibnja 2009. god. razgovarao s D. R.-L., a koji da je od njega zatražio broj telefona kako bi ga kontaktirao te razgovarao s tužiteljem o naprijed navedenim događanjima. Međutim, iako da je tužitelj D. R.-L. dao broj mobitela svoje supruge pritom ga upozorivši da ga jedino D. R.-L.

IV P 401/10

može kontaktirati na taj broj, tog istog dana jedan od klijenata tuženika da je nazvao u prostorije tuženika tražeći da mu se popravi uređaj, a kako da je tužitelj bio jedini dovoljno stručan za popravak istog, D. R.-L. da je tom klijentu dao broj mobitela tužitelja. Taj klijent da je tog istog dana i kontaktirao tužitelja što da je ovog revoltiralo, pa da je sljedećeg dana otišao u prostorije tuženika gdje da je zatekao D. R.-L. i I. B. kojima da je rekao da su lopovi, da su mu provalili u stol i ukrali blagajnu (budući da nisu reagirali na ranije optužbe tužitelja usmjerene prema R. P.). Navedene prigode da nije bacio printer. Naime, I. B. da je tada počeo psovati, da je prišao tužitelju, a tužitelj misleći da će ga ovaj napasti, da je ustao sa stola, te da je u tom trenutku printer koji se nalazio s desne strane stola, pao na pod. Tada da je I. B. nazvao policiju.

Saslušan u svojstvu parnične stranke zz tuženika R. P. je naveo da je nakon što je tužitelj zaprimio Odluku o otkazu od 20. svibnja 2009.g., taj isti dan pristupio u prostorije tuženika te iz ureda kojeg su inače koristili D. R.-L., I. B. i tužitelj, fizički izgurao A. P.. Nakon toga tužitelj da je počeo vikati, prijetiti, D. R.-L. i I. B., govorio im da to neće tako završiti, da će biti krvi do koljena, te je psovao, a ovaj zz tuženika da je to čuo jer da ima ured koji se nalazi odmah pored ureda u kojem se sve to događalo. Tom prilikom tužitelj da je razbio printer u vlasništvu tuženika, a nakon toga oni da su pozvali policiju, ista da je o događaju sačinila zapisnik te da je podnesena prekršajna prijava, a tužitelj da je u prekršajnom postupku i kažnjen zbog uništavanja imovine društva i narušavanja reda i mira.

Saslušan u svojstvu parnične strane zz tuženika D. R.-L. je naveo da je dana 20. svibnja 2009. god. tužitelj tijekom trajanja svog bolovanja došao u prostorije tuženika te da je počeo vrijeđati I. B. i ovog zz tuženika govoreći ga da ga žele oštetiti, da su lopovi. Ovaj zz tuženika da na te uvrede nije uzvratio, međutim da je nastala svađa između tužitelja i I. B., a tom prilikom da je tužitelj s namjerom uzeo printer i bacio ga na pod. Također, ovaj zz tuženika je potvrdio da mu je tužitelj uistinu dao broj mobitela svoje supruge, a koji nije bio za distribuciju već u prijateljske svrhe, i nevezano za posao, međutim kako da je jedna stranka uporno inzistirala da kontaktira s tužiteljem, ovaj zz tuženika da je ipak dao taj broj mobitela toj stranci.

Zz tuženika I. B. naveo je u svom iskazu da je tužitelj, a nakon što mu je otkazan ugovor o radu redovitim otkazom, u svibnju 2009. god. došao u ured tuženika, a isti da je navedene prigode vikao, prijetio, vrijeđao, te bacio namjerno printer u vlasništvu tuženika. Tada da je ovaj zz tuženika rekao R. P. da zove policiju, a ista da je i došla, te sastavila zapisnik. Glede predmetnog događaja da je pokrenut i prekršajni postupak, a rješenjem donesenim u istom ovaj zz tuženika da je oslobođen krivnje. Navedene prigode tužitelj da im je rekao da su ga pokrali, da su mu provalili u stol, međutim policija da je konstatirala da nikakve provale u stol nije bilo. Predmetne prigode ovaj zz tuženika da je rekao tužitelju nekoliko ružnih riječi, a to da je učinio izazvan njegovim ponašanjem.

Saslušani svjedok M. P., sin zz tuženika R. P., a koji je radio kod tuženika tijekom 2009. god., naveo je u svom iskazu da je jedne prigode u svibnju 2009. god. kada je tužitelj došao u prostorije tuženika i to nakon što mu je otkazan ugovor o radu, od policije i svih zaposlenika tuženika čuo da je tužitelj bio taj koji je razbio printer.

IV P 401/10

Pregledom Službene bilješke PU SD Broj: 511-12-24-P-1-247/09 „Split, 20. svibnja 2009. god.“ utvrđeno je da su policijski službenici upućeni na intervenciju u prostorije tuženika na adresi P. gdje da je neka osoba nezadovoljna uslugom te da razbija po uredima istog, a dolaskom na mjesto događaja da su zatekli tužitelja, R. P., I. B. i D. R.-L.. Navedeni policijski službenici predmetne prigode na radnom stolu tužitelja nisu pronašli tragova nasilnog otvaranja koji bi upućivali na to da je provala u isti izvršena i da je potrebito poduzimanje daljnjih mjera i radnji u cilju utvrđivanja kaznenog djela.

Pregledom Presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Jž- 224/2010 od 18. studenog 2010. god. utvrđeno je da je istom potvrđena presuda Prekršajnog suda u Solinu pod posl. br. 1-8-303/09 od 23. prosinca 2009. god., a kojom je B. M. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kojom je I. B. oslobođen optužbe.

Temeljem naprijed izvedenih dokaza, a posebice poklanjajući vjeru iskazima saslušanih zz tuženika D. R.-L. i I. B. kao uvjerljivim i argumentiranim, utvrđeno je da je tužitelj dana 20. svibnja 2009. god. u uredu zz tuženika I. B. i D. R.-L., povišenim glasom vrijeđao navedene zz tuženika govoreći im da su lopovi te optuživši ih za krađu blagajne, a potom je isti s namjerom bacio printer u vlasništvu tuženika na pod. Navedeno postupanje je priznao i sam tužitelj (osim u dijelu koji se odnosi na namjerno bacanje printera), međutim isti je kao opravdanje takvom ponašanju naveo da je bio revoltiran činjenicom što je D.

R.-L. prethodnog dana broj mobitela tužiteljeve supruge (a koji mu je tužitelj dao isključivo da ga D. R.-L. kontaktira) ustupio klijentu tuženika. Takvo opravdanje tužitelja, ovaj sud ne prihvaća osnovanim, budući da ustupanje nečijeg broja mobitela ni u kojem slučaju ne može biti opravdan razlog za vrijeđanje, neosnovano optuživanje te uništavanje tuđe imovine. Također, ni navodi tužitelja iz kojih proizlazi da je isti bio revoltiran krađom blagajne iz njegovog stola, oduzimanjem poslovne kartice, službenog mobitela te preusmjeravanjem poziva s njegovog mobitela na mobitel zz tuženika R.

P., nisu opravdan razlog za naprijed opisano postupanje tužitelja. Štoviše, unatoč činjenici što je svjedok M. B. u svom iskazu potvrdio da je uistinu postojala metalna blagajna u tužiteljevom stolu, tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao ni da je navedena blagajna ukradena (navedeno nisu utvrdili ni policijski službenici koji su upućeni na intervenciju u prostorije tuženika dana 20. svibnja 2009. god.), a posebice nije dokazao da bi takvu krađu počinili upravo zz tuženika D. R.-L. i I. B.. Međutim, da je navedena krađa uistinu i počinjena, ni navedena okolnost ne bi predstavljala opravdanje za takvo postupanje tužitelja imajući u vidu da je tužitelj imao na raspolaganju legalne putove zaštite svojih prava, a koji zasigurno ne uključuje pravo tužitelja da vrijeđa, verbalno napada i neosnovano optužuje te uništava tuđu imovinu.

Konačno, ni činjenica što je tužitelju ukinut službeni mobitel i poslovna kartica također nisu opravdavajući razlozi za tužiteljevo postupanje. Štoviše, pregledom Zapisnika sa sastanka Uprave od 19. ožujka 2009. god.. utvrđeno je da je tužitelju uistinu onemogućeno daljnje korištenje poslovne kartice Master Card međutim s obzirom da je tužitelj opozvan s mjesta člana Uprave još dana 10. ožujka 2009. god., te da je ova Odluka od 19. ožujka 2009. god. donesena glasovima članova Uprave R. P., D. R.-L. i I. B., navedena Odluka je pravno valjana.

IV P 401/10

Imajući u vidu da iz izvedenih dokaza ničim ne proizlazi da bi kritične prigode D. R.- L. i I. B. na bilo koji način isprovocirali naprijed opisano postupanje tužitelja, to proizlazi da je tužitelj vrijeđanjem, neosnovanim optuživanjem, te uništavanjem imovine tuženika, osobito teško povrijedio obveze iz radnog odnosa zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Sukladno tome, po ocjeni ovog suda postoje opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu tužitelja slijedom čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto „izvršni direktor“, sklopljen dana 10. listopada 2007. god., kojim je zatraženo utvrđenje da radni odnos zasnovan tim Ugovorom o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca nije ni prestao, te kojim je zatraženo da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja i uručenja te Odluke o otkazu.

S obzirom da je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđena dopuštenost otkaza danih tužitelju Odlukom o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 12. svibnja 2009. god. te Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 20. svibnja 2009. god., sud je neosnovanim ocijenio potraživanje tužitelja s naslova naknade plaće (plaća) od mjeseca lipnja 2009. god. pa zaključno s mjesecom studenim 2010. god. i razlike naknade plaće za mjesec svibanj 2009. god. te razlike naknade plaće (plaće) od mjeseca prosinca 2010. god. pa zaključno s veljačom 2012. god. u ukupnom iznosu od 142.654,00 kn neto, kao i sve daljnje iznose na ime razlike naknade plaće (plaće) od ožujka 2012. god. pa sve do donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

Uzgred naprijed navedenom, valja istaknuti da je Društvenim ugovorom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću A. A. od 13. veljače 2007. god. i to čl. 4. određeno da je sjedište tuženika na adresi S., K. p., dok je čl. 21. određeno da se Društveni ugovor može izmijeniti samo odlukom članova društva i to većinom od najmanje tri četvrtine danih glasova, a ista da nema učinka dok se ne upiše u trgovački registar.

Dana 10. ožujka 2009. god. većinom od tri četvrtine glasova članova skupštine Društva i to glasovima R. P., I. B. i D. R.-L. izmijenjen je Društveni ugovor na način da je kao sjedište tuženika označeno S., M. Navedene izmjene Društvenog ugovora od 10. ožujka 2009. god. upisane su u registar Trgovačkog suda rješenjem pod posl. br. Tt-09/1398-2 od 18. lipnja 2009. god., a koje rješenje je postalo pravomoćno (navedeno je potvrdio i tužitelj u svom podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 14. travnja 2010. god.). Sukladno tome, a imajući u vidu da su izmjene Društvenog ugovora koje se odnose na promjenu sjedišta tuženika donesene odlukom članova društva i to potrebnom većinom od tri četvrtine danih glasova, te da su proizvele pravni učinak upisom u sudski registar, to je razvidno da se nisu ispunili zakonski uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, a sve s obzirom da adresa tuženika navedena u tužbi ne predstavlja sjedište tuženika u vrijeme kada je istom poslana tužba uz poziv na davanje odgovora na istu.

IV P 401/10

Sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje iste.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje 25 bodova, za pristup ročištu od 02. prosinca 2009. god. 25 bodova, za pristup ročištima od 15. travnja 2010. god., 25. svibnja 2010. god., 14. rujna 2010. god., 22. listopada 2010. god., 04. prosinca 2010.god., 07. travnja 2011. god., 24. svibnja 2011. god., 06. rujna 2011. god., 03. studenog 2011. god., 17. siječnja 2012. god., te za sastav podnesaka od 15. travnja 2010. god., 19. listopada 2010. god., 22. prosinca 2010. god., ukupno 200 bodova (bez obzira na broj radnji koje je tuženik poduzeo),

za pristup ročištima od 02. ožujka 2012. god., 11. svibnja 2012. god., 03. srpnja 2012. god., 10. rujna 2012. god. i 02. listopada 2012. god. po 250 bodova, za sastav podnesaka od 08. svibnja 2012. god., 16. svibnja 2012. god. po 250 bodova, ukupno dakle 2.000 bodova, a što pomnoženo s 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom i PDV-om daje iznos od 25.000,00 kn.

U Splitu, 17. listopada 2012. god.

S U D A C

DUNJA RUMORA

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana po primitku pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis