Legislator Case Law & Legislation
Rev-1826/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court revokes lower court judgment on unpaid building maintenance fees due to procedural error regarding the basis of the assessment decision. The court found the lower courts failed to verify if the specific tenant was named in the maintenance fee resolution, violating statutory requirements. Consequently, the case is remanded for retrial to correct this material fact omission. The decision establishes that courts must strictly verify the identity of the obligor in maintenance fee cases before enforcing payment orders. This ruling ensures compliance with the Housing Relations Act regarding the procedural prerequisites for claiming such fees. The court emphasized that procedural defects in establishing the basis of the claim invalidate the judgment regardless of the underlying debt's validity. Parties must now re-litigate the specific applicability of the maintenance fee resolution to the tenant in question.

Case Number Rev-1826/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia revoked the final judgments of the first and second instance courts and remanded the case for retrial. The lower courts had ordered the tenant to pay maintenance fees based on a resolution that was issued against a different tenant occupying the same commercial space. The court held that the lower courts failed to examine whether the specific resolution applied to the defendant, a mandatory requirement under the Housing Relations Act. Because this material fact was not verified, the judgment could not stand, necessitating a new trial to determine the correct basis for the claim.

Legislator headnote

AI generated

čl. 49. Zakona o stambenim odnosima; čl. 395. st. 2. ZPP: A court judgment ordering payment of maintenance fees is invalid if the lower courts fail to verify whether the specific resolution establishing the fee amount was issued against the actual defendant, requiring remand for retrial.

Keywords

AI generated
maintenance fees Housing Relations Act procedural error remand for retrial tenant liability building maintenance legal standing

Cited Legislation

AI generated
čl. 49. Zakona o stambenim odnosima
Naime, odredbom iz čl. 49. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93.
čl. 395. st. 2. ZPP
Iz tih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1826/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambenog gospodarstva d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika Zavoda za projektiranje d.d. Sisak, zastupanog po punomoćnici Z. S., odvjetnici iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 4. ožujka 1999. godine, br. Gž-89/99-5, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 1. prosinca 1998. godine, br. P-377/98-9, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku od 1. prosinca 1998. godine, br. P-377/98-9 i presuda Županijskog suda u Sisku od 4. ožujka 1999. godine, br. Gž-89/99-5 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 16.659,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 1998. godine, pa do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 6.260,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se nižestupanjske presude preinače, tako što bi se tužitelja u cijelosti odbilo s tužbenim zahtjevom i obvezalo na naknadu parničnog troška tuženiku uključujući i troškove revizije. Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovome postupku predstavlja tražbinu tužitelja s naslova neplaćene naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi i za dio troškova upravljanja stambenom zgradom.

Proizlazilo bi da se naknada traži za razdoblje od travnja 1996. godine do prosinca 1997. godine.

Tuženik osporava tužitelju aktivnu legitimaciju, a ujedno i pasivnu legitimaciju smatrajući da nije u obvezi platiti utuženi iznos tužitelju.

Nižestupanjski su sudovi, a nalazeći da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti isplatu u ovome sporu od tuženika, kao vlasnika poslovne prostorije, tužbenom zahtjevu udovoljili i tuženika obvezali na isplatu utuženog iznosa od 16.659,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 1998. godine, pa do isplate.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o aktivnoj legitimaciji tužitelja u ovome postupku.

Naime, Fondovi u stambenom gospodarstvu prestali su s radom na temelju Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu (“Narodne novine”, broj 64/97), a prema odredbi čl. 3. st. 3. ove Uredbe, jedinice lokalne samouprave na području kojih je fond upravljao stambenim zgradama, preuzele su pokretnine i financijska sredstva, te su na njih prenesena prava i obveze fonda. Tako su prava i obveze fonda u ovom slučaju, preneseni na Grad S.. Grad S. je prema tome bio ovlašten svojim rješenjem (list 18. do 19. spisa) prenijeti na tužitelja pokretnine, financijska sredstva, obveze i potraživanja bivšeg Gradskog stambenog fonda S. sa stanjem na dan 31. prosinca 1997. godine. Slijedom toga je Grad S. bio ovlašten i navedenim rješenjem prenijeti na tužitelja navedenu tražbinu. Takvim prijenosom uspostavljena je aktivna legitimacija tužitelja za ovaj spor, a ne činjenicom što je Grad S. ujedno i osnivač tužitelja. Utoliko tuženik bez osnove ustrajava na prigovoru promašene aktivne legitimacije tužitelja.

Tuženik je isto tako u ovome sporu pasivno legitimiran jer je prema zakonu on u obvezi plaćanja naknade budući da nije prijeporno da je vlasnik poslovnog prostora za koji prostor naknada nije plaćena.

Međutim, drugo je pitanje da li je tužiteljev zahtjev osnovan prema tuženiku. Naime, odredbom iz čl. 49. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93. – dalje ZSO), propisano je između ostalog i da vlasnik poslovne prostorije kao posebnog dijela zgrade plaća naknadu za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u zgradi i dio troškova upravljanja stambenom zgradom, a da se visina naknade i troškova upravljanja utvrđuje rješenjem u skladu s odredbom iz čl. 52. istog Zakona. Propisano je da se ova naknada i troškovi upravljanja plaćaju do 15-ti u mjesecu za protekli mjesec, a da protiv rješenja kojim se utvrđuje visina naknade i troškovi upravljanja, postoji pravo žalbe.

U konkretnom slučaju za navedeni poslovni prostor proizlazilo bi da je navedeno rješenje doneseno (list 5. spisa), ali ne glasi na tuženika, već na zakupca koji je bio u posjedu navedenog poslovnog prostora u vrijeme donošenja prijepornog rješenja. Postavlja se zato pitanje da li je prema tuženiku uopće utvrđena visina naknade, a na način propisan odredbom iz čl. 49. ZSO, a čime se nižestupanjski sudovi nisu bavili. Utoliko nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava u onom dijelu zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Iz tih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 13. svibnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.