I Kž-Us-14/2015-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 14/15-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. B. K., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. studenog 2014. broj K-US-65/14, u sjednici održanoj 6. rujna 2016., u prisutnosti zamjene branitelja opt. B. K., L. M., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. B. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženiku prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11, pod točkama 1. i 9. izreke u trajanju od po 4 mjeseca, pod točkom 2. u trajanju od 5 mjeseci, a pod točkama 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 10. izreke u trajanju od po 3 mjeseca, pa se opt. B. K. za ta djela i primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izriče mu se djelomična uvjetna osuda tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

U neuvjetovani dio kazne, na temelju čl. 54. KZ/11, opt. B. K. uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. listopada 2012. do 29. studenog 2012.

II. U ostalom dijelu žalba opt. B. K. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž-Us 14/15-7

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima, opt. B. K. zbog deset kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11, a opt. M. R. zbog šest kaznenih djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/11. Za navedena kaznena djela, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11, obojici optuženika su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, opt. B. K. u trajanju pet mjeseci za kazneno djelo opisano pod toč. 2 izreke, u trajanju po četiri mjeseca za kaznena djela opisna u toč. 1. i 9. izreke presude te u trajanju po tri mjeseca za kaznena djela opisna pod toč. 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 10. izreke presude, dok su opt. M. R. utvrđene kazne zatvora u trajanju po četiri mjeseca za kaznena djela opisna pod toč. 1., 11. i 14. izreke presude i u trajanju po tri mjeseca za kaznena djela opisna pod toč. 12., 13. i 15. izreke presude. Na temelju čl. 51. KZ/11optuženici su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, opt. B. K. u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a opt. M. R. u trajanju jedne godine i tri mjeseca te su im primjenom čl. 57. KZ/11 izrečene djelomične uvjetne osude na način da se od kazne na koju je opt. B. K. osuđen izvršava jedna godina i tri mjeseca a dio kazne u trajanju jedne godine i tri mjeseca se neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok se od kazne na koju je opt. M. R. osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju devet mjeseci se neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11 obojici optuženika je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 29. listopada 2012. do 29. studenog 2012. Na temelju čl. 71. KZ/11 opt. B. K. je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog djelatnika u trajanju tri godine. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12) optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti po 1.000,00 kuna svaki.

Protiv presude žali se opt. B. K. putem branitelja D. B., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se (preinači i) „za počinjeno djelo utvrdi blažu kaznu zatvora …te temeljem čl. 57. KZ-a neuvjetovani dio kazne izrekne u kraćem trajanju od izrečenog“, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu:ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Postupajući prema zahtjevu opt. B. K. sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženikova branitelja, a u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika (čl. 475. st. 5. ZKP/08).

Žalba opt. B. K. je djelomično osnovana.

Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, smatra da je trebalo primijeniti odredbe o produljenom kaznenom djelu jer su terećena djela počinjena „uglavnom u istom vremenskom periodu, odnosno u rujnu i listopadu 2012, iskorištavajući isto svojstvo, na isti način, sve sa istom svrhom, da korisnici službenih informacija izbjegnu nadzor osovinskog opterećenja“.

I Kž-Us 14/15-7

Nije u pravu optuženik da je ostvarena povreda kaznenog zakona zbog ne primjene instituta produljenog kaznenog djela.

Prije svega valja istaći da se opt. B. K. očitovao krivim prema optužnici kojom je terećen za stjecaj predmetnih kaznenih djela. Iz činjeničnog opisa proizlazi da je opt. B. K. postupao kao policijski službenik PU ..., PPRP B., kojemu su radi obavljanja policijskih poslova nadzora cestovnog prometa bili dostupni podaci o mjestu i vremenu obavljanja nadzora osovinskog opterećenja, ukupne dozvoljene mase i dimenzije vozila, tzv. „vaga“, pa je na traženje deset različitih osoba, nekima jednokratno, a nekima i u više navrata, pravovremeno dojavljivao podatke o provođenju mjera nadzora kako bi ovi izbjegli nadzor tzv. „vagu“. Po prirodi stvari modalitet učina predmetnih djela je uvijek isti jer se radi o dojavljivanju podataka koje su optuženiku, upravo zbog njegovog svojstva dostupni. Međutim, prema koncepciji činjeničnog opisa razvidno je da optuženik kod svakog pojedinog djela stvara zasebnu namjeru jer na traženje određene osobe korištenjem svojeg položaja i ovlasti pogoduje odnosno pribavlja korist upravo toj osobi. Pored toga valja istaći da je konstrukcija produljenog djela već sadržana u pojedinim djelima kada optuženik nakon stvorene namjere na učin djela radi pribavljanja koristi određenoj osobi kroz naznačeno vremensko razdoblje višekratno dojavljuje podatke o vremenu i mjestu nadzora (npr. Ž. K. u 5 navrata, I. H. u 29 navrata itd.).

Prema tome, nije u pravu opt. B. K. da je osudom za kaznena djela u stjecaju ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, a ni ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, drži da su olakotne okolnosti podcijenjene, ističe da je odlikovan ordenom „Oluja“, ranjavan u Domovinskom ratu što „ukazuje na zaključak da je sebe nesebično davao u onome što radi, te da učinjena djela doista predstavljaju eksces u njegovom životu.“

Razmotrivši odluku o kazni ovaj sud ocjenjuje osnovanim prigovore optuženika kako postojanje naročito olakotnih okolnosti, koje su primjereno vrednovane kod odmjeravanja pojedinačnih kazni zatvora, opravdavaju osudu na blažu jedinstvenu kaznu zatora uz izricanje djelomične uvjetne osude. Naime, optuženik je priznao kaznena djela, neosuđivan je, višekratno je odlikovan zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu pri izvršavanju ratnih zadataka u razdoblju od kolovoza 1991. do kraja rata sudjelujući u izravnom oružanom otporu agresoru na prvoj crti obrane, a uz suprugu skrbi o obitelji i bolesnom ocu. Sve navedene okolnosti opravdavaju zaključak da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju dvije godine, od koje će se izvršiti jedna godina, dok je ostatak kazne uvjetovan uz vrijeme provjeravanja od tri godine, ostvariti svrha kažnjavanja.

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 478. ZKP/08 pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja opt. B. K. izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 71. KZ/11.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

I Kž-Us 14/15-7

Zagreb, 6. rujna 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.