IV Kž-53/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-53/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. Đ. P. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi županijskog državnog odvjetnika u Zadru, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 29. ožujka 1999. godine, br. Kv-138/99 (Kio-78/99), u sjednici održanoj dana 14. travnja 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru, temeljem čl. 190. st. 3. ZKP/97, je odbijen zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv osum. Đ.P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ.

Protiv tog je rješenja podnio žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi provođenje istrage protiv osum. Đ.P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da je, pobijanim rješenjem, preuranjeno izveden zaključak da ne postoji osnovana sumnja da je osum. Đ.P., kao supočinitelj s M.Š., J.G., Š.D., A.K. i T.P., počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ, na način, u vrijeme i mjestu kako se to istima stavlja na teret toč. 1./ zahtjeva za provođenje istrage (list spisa, br. 2).

Naime, točkom 1. istražnog zahtjeva, u bitnom, se tereti osum. P. da je, u grupi s gore navedenim okrivljenicima, dana 17. ožujka 1999. oko 04,00 sata došao u S. pred obiteljsku kuću oštećenika P. i D.R. s ciljem da primjenom sile (koja je i poduzeta), oduzmu od istih novac, da bi potom iz kokošinjca, vlasništvo oštećenika, uzeli i prisvojili dvije patke i pet kokoški, te time počinili u grupi kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ.

Osum. P. ne spori da je u vrijeme i na mjestu, kao gore, bio s ostalim okrivljenicima, da je poduzet napad na kuću oštećenika, a dalje o događaju se ne očituje s tvrdnjom da je bio pijan, ne zna što se sve dogodilo, ali zna da on nije ni u čemu sudjelovao, te da nije ni znao razlog dolaska pred kuću oštećenika. Pobijanim rješenjem se prihvaća vjerodostojnom ovakva obrana osum. Đ.P., s obrazloženjem da je ista potvrđena obranama okr. Š.D., koji je istaknuo da ne zna što je na mjestu događaja radio osum. Đ.P., da li je ostao u autu ili je pak bio izišao vani i nešto i on činio s ostalima, te okr. T.P., koji da je izjavio da osum. Đ.P. nije uzimao kokoši i nije ulazio

u kuću oštećenika, te se zaključuje da time ne postoji osnovana sumnja da bi i osum. Đ.P. bio supočinitelj (s ostalim okrivljenicima) kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ.

Međutim, sud prvog stupnja, pozivajući se na obranu okr. T.P. (list spisa predmeta, br. 88 poleđina), propušta savjesno ocijeniti upravo tu obranu i u dijelu kada je istaknuo da je u jednom trenutku poslije 03,00 sata (u kafiću V. ) netko predložio da idu (negdje) ukrasti kokoši koje bi potom pripravili za jelo, nakon čega su i otišli svih šestorica, uključujući i osum. Đ.P., na mjesto događaja, te kada su uputili se prema kokošinjcu oštećenika i iz istog prisvojili dvije patke i pet kokoški s njima je kod kokošinjca bio i osum. Đ.P., time da nije on neposredno iz kokošinjca uzimao ih, iz čega se da, suprotno obrani osum. Đ.P., zaključiti da je kritične zgode dolazeći pred kuću oštećenika znao i bio svjestan da se to čini u cilju njihovog protupravnog postupanja prema imovini oštećenika, na što i on pristaje.

Kako sud prvog stupnja nije i u ovom dijelu cijenio obranu okr. T.P., to je i preuranjen zaključak suda prvog stupnja da ne postoji osnovana sumnja da je i osum. Đ.P. u kritičnom događaju bio jedan od supočinitelja kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, za koje se tereti istražnim zahtjevom, a što osnovano ukazuje žalbom državni odvjetnik.

Stoga je i trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Prilikom ponovnog odlučivanja o tome postoji li osnovana sumnja da je i osum. Đ.P., u grupi s ostalim okrivljenicima, počinio kazneno djelo za koje se zahtijeva provođenje istrage i protiv njega, sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti njegovu obranu i posebno obranu okr. T.P., koje obrane su dali kod istražnog suca, s tim u vezi imat će u vidu i sve dane primjedbe u ovom rješenju, time da treba imati na umu i to da za ostvarenje određenog kaznenog djela od strane više supočinitelja nije nužno da svaki od njih poduzima upravo neposredno samu radnju izvršenja tog djela, nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano i obrazložiti.

U Zagrebu, 14. travnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.