Rev-4001/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4001/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.Č. iz O., koju zastupa B.P., odvjetnik u Z., protiv tuženice "C. o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 28. prosinca 1993. br. Gž 10698/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1993. br. Pn 3962/92, u sjednici održanoj dana 12. studena 1998.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 28. prosinca 1993. br. Gž 10698/93-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1993. br. Pn 3962/92 i sudi:

Tuženica je dužna platiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 26.000,00 kn (dvadesetšesttisuća kuna) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 1993. godine do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 210,00 (dvjestodeset) kn, sve to u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne i materijalne štete ukupno iznos od 15.875,00 kn (15,875.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju dobila tjelesne ozljede, da su one uzrokovale fizičku bol, da je isto tako trpjela i strah, te da su te ozljede uzrokovale i trajne posljedice koje su smanjile njezinu opću radnu i životnu sposobnost za 20%. Taj sud je također utvrdio trajanje i jačinu fizičkih boli kao i straha.

Zbog tako utvrđenog trajanja i jačine fizičkih boli i straha ovaj sud smatra da je iznos od 3.500,00 kn (3,500.000 HRD) koji su sudovi nižega stupnja utvrdili kao satisfakciju tužiteljici temeljem tog pravnog osnova premalen i ne čini odgovarajuće zadovoljenje za spomenute boli, već po mišljenju ovog suda takvo zadovoljenje čini iznos od 8.000,00 kn.

Jednako tako zbog jačine i trajanja straha po mišljenju ovoga suda iznos od 1.000,00 kn (1,000.000 HRD) koji su sudovi nižega stupnja utvrdili tužiteljici kao satisfakciju za strah je premalen, dok iznos od 3.000,00 kn koliko ona traži kao naknadu ove vrste nematerijalne štete nije prevelik. Jednako tako ovaj sud smatra da su sudovi nižega stupnja tužiteljici utvrdili premalenu naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti.

Kao što je prije spomenuto, tužiteljičina životna aktivnost je smanjena za 20% kao posljedica ozljeda dobivenih u štetnom događaju, koji se desio kad je tužiteljica bila u dobi od 31 godinu. Iz tih razloga ovaj sud smatra, da iznos od 25.000,00 kn, koliko ona traži kao satisfakciju za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti nije prevelik.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju tužiteljice kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 12. studeni 1998.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.