I Kž-864/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 864/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, mr. Branka Zmajevića, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 1. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hratske, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 15. travnja 1993. broj K-136/93, u sjednici održanoj 8. ožujka 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hravatske B.P.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J.O., N.G., S.Š., I.O., R.K. - P., Đ.K., Đ.G., J.L., S.V., Ž.K. i D.R., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivim zbog kaznenog djela iz čl. 1. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te temeljem tog zakonskog propisa i osuđeni: opt. J.O. na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, optuženi N.G., S.Š., I.O., R.K. -P., Đ.K., Đ.G., S.V., Ž.K. i D.R., svaki na kaznu zatvora u trajanu od po trinaest godina, a opt. J.L. na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Temeljem čl. 50. (sada čl. 45.) st. 1. OKRZH optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. siječnja 1993. pa nadalje.

Protiv ove presude podnijeli su žalbu optuženici, izjavljenu po branitelju Ž.M., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi od optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa dostavio je u smislu čl. 360. st. 2. ZKP pismeno mišljenje, da se žalba optuženika na temelju čl. 374. ZKP kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe optuženika, ne samo da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju savjesne i iscrpne ocjene izvedenih dokaza, te pravilno zaključio o postojanju odlučnih činjenica relevantnih za presuđene u ovom kaznenom predmetu, nego je na osnovu tako utvrđenog činjeninčnog stanja izveo i ispravan zaključak da se u ponašanju optuženika ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 1. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, za koje ih je proglasio i krivima nepovrijedivši kazneni zakon.

Za svoja utvrđenja sud je iznio jasne, sadržajne i logične razloge koje i sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća i na njih, budući da s argumentima žalbe nisu dovedeni u pitanje, upućuje žalitelje.

Kod toga, uz razloge već sadržane u presudi prvog stupnja valja istaći, da se u ovom konkretnom slučaju kao bitna komponenta za utvrđenje kaznene odgovornosti optuženika ukazuje činjenica da su se oni svi, osim opt. J.L., uključili u rat protiv Republike Hrvatske još tijekom 1991. i da su zajedno, uključivši J.L., kao pripadnici jedne formacije kojom je zapovijedao J.O., zarobljeni na položaju dana 23. siječnja 1993. s oružjem u ruci u neprijateljskim uniformama, a sama činjenica što su se predali pripadnicima Hrvatske vojske je i relevantna, budući da to nisu učinili dragovoljno, nego zato što su se našli u položaju kada otpor objektivno nisu mogli pružiti, jer su bili opkoljeni i u bezizlaznoj situaciji.

Sve ove činjenice su nesumljivo utvrđene tijekom dokaznog postupka, a naročito na temelju iskaza svjedoka M.F. i Z.T., koji su detaljno i okolnosno opisali zarobljavanje, a da se optuženici nisu dragovoljno predali proizlazi to i iz njihovih obrana koje je sud temeljito analizirao i u tom pravcu pravilno ocjenio. Prema tome, optuženici nisu prebjegli na hrvatsku stranu i predali dragovoljno naoružanje, kako se to nastoji prikazati u žalbi, dok je sud prvog stupnja vrlo argumentirano iznio razloge zašto ne prihvaća obranu optuženika i u pravcu da su bili prisilno moblizirani, koja se okolnost ponavalja u žalbi, pa se neminovno dolazi do zaključka da su optuženici na položaju s oružjem u ruci i neprijateljskim uniformama nastojali zadržati privremeno okupirano područje Republike Hrvatske i spriječiti Hrvatske snage u uspostavi ustavno- pravnog poretka i kontrole, te tako doprinijeti otimanju teritorija međunarodno priznate države Hrvatske.

Dakle, razlozi žalbe optuženika nisu osnovani, jer je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio i kazneni zakon, zaključivši da postupanje optuženika sadrži u sebi sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje im se optužnim aktom stavlja na teret, pa ih je ispravno za to djelo proglasio krivim.

U smislu čl. 369. ZKP ispitana je i odluka o kaznenoj sankciji izrečena optuženicima, pa je utvrđeno da je sud prvog stupnja, vodeći računa o stupnju kaznene odgovornosti svakog pojedinog optuženika, pravilnom ocjenom svih okolnosti u skladu s čl. 37. OKZRH, izrekao odgovarajuće kazne zatvora, a s obzirom na objektivnu težinu konktetnog kazneog djela, te daljnje teške implikacije za Republiku Hrvatsku do kojih su dovela ovakova i slična ponašanja, pa se izrečene kazne zatvora ukazuju i po zaključku suda drugog stupnja, primjerenima i potrebnima za realiziranje zakonom predviđenih svrha kažnjavanja.

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ispitivanjem presude suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, valjalo je žalbu odbiti i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)