Legislator Case Law & Legislation
I Kž-453/2004-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses defendant's appeal, upholds prosecutor's appeal, and remands murder case for retrial due to factual errors.

Case Number I Kž-453/2004-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal and rejected the defendant's appeal against a first-instance murder conviction. The court found the original judgment flawed due to insufficient medical documentation regarding the victim's injuries and an incomplete forensic psychiatric evaluation. Consequently, the case was remanded for a retrial with a new panel to conduct fresh investigations and expert analyses.

Legislator headnote

AI generated

čl. 373. st. 1. ZKP-a; čl. 388. st. 3., 5. ZKP-a; čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a: When a Supreme Court finds a first-instance judgment based on incorrectly established facts or insufficient evidence, it must quash the judgment and remand the case for retrial, while separately evaluating the necessity of continued detention.

Keywords

AI generated
murder conviction remanded for retrial factual errors forensic psychiatric evaluation prolonged detention medical documentation Supreme Court appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 90. Kaznenog zakona
M., zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt.
čl. 92. Kaznenog zakona
zbog kaznenog djela ubojstva na mah, iz čl. 92. Kaznenog zakona (KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je, temeljem čl.
čl. 63. st. 1. i 2. Kaznenog zakona
čl. 80. st. 1. Kaznenog zakona
čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika obavezao da
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 388. st. 3. i 5. Zakona o kaznenom postupku
čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 453/04-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Milivoja Mikora, Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M., zbog kaznenog djela ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. Z. M. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu broj K-122/03, od 10. ožujka 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2004. godine, u nazočnosti branitelja optuženika mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba opt. Z. M. postala je bespredmetnom.

III. Nad opt. Z. M. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim opt. Z. M. zbog kaznenog djela ubojstva na mah, iz čl. 92. Kaznenog zakona (KZ), za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. i 2. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 16. rujna 2002. godine pa na dalje.

Temeljem čl. 80. st. 1. KZ-a optuženiku je oduzeta naprava za davanje elektro – šokova "Body guard".

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženika obavezao da

I Kž 453/04-5

naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 21.340,00 kn i da na ime paušala plati 3.000,00 kn.

Protiv ove presude uložile su žalbe obje stranke.

Optuženik putem svoga branitelja mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S., u žalbi navodi da presudu pobija iz svih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da se pobijana presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe ili da ga osudi za kazneno djelo ubojstva u prekoračenju nužne obrane i izreče mu primjerenu blažu sankciju.

Državni odvjetnik pobija žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači tako da se optuženiku izreče stroža kazna.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak-Parfenjuk predložila je u pismenu broj KŽ-DO-833/04 od 13. svibnja 2004. godine da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda dok žalbu optuženika ocjenjuje neosnovanom.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenom u žalbi o sjednici vijeća obaviješten je njegov branitelj koji je u zakazano vrijeme i pristupio na sjednicu te izjavio da u cijelosti ostaje kod žalbe i žalbenih prijedloga.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika koji je bio nazočan sjednici vijeća mr. Slavko Zadnik predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i ukine pobijana presuda, a žalbu optuženika ocijenio je neosnovanom.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika postala bespredmetnom.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje, na kojemu sud temelji odluku o odgovornosti optuženika za kazneno djelo ubojstva na mah, iz čl. 92. KZ-a, pogrešno utvrđeno.

Kazneno djelo ubojstva na mah čini onaj koji drugog usmrti na mah, doveden bez svoje krivnje u stanje jake razdraženosti ili prepasti, napadom žrtve, njezinim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem.

Točna je tvrdnja žalitelja da iz pobijane presude, a i iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka, ne proizlazi da bi psihičko stanje optuženika, koje je psihijatrijski vještak dr. sc. B. U. opisuje kao "stanje protrahiranog poremećaja afekta" radi čega je optuženik "djelovao krajnje nekontrolirano, uz značajke disocijativnog poremećaja" bilo posljedica

I Kž 453/04-5

radnji oštećenice M. M. koje se mogu ocijeniti kao napad, zlostavljanje ili teško vrijeđanje optuženika.

Sud u pobijanoj presudi decidirano isključuje postojanje napada od strane oštećenice, kao što se s pravom naglašava u žalbi.

Nema dokaza, niti ih sud spominje u pobijanoj presudi, o tome da je oštećenica na bilo koji način vrijeđala i zlostavljala optuženika. U presudi se navodi da je kod optuženika "dugotrajnim čudnim ponašanjem (oštećenice) došlo do kumulacije afekta" pa su "snažna svađa i fizički obračun između stranaka doveli do snažen provale afekta". Pod dugotrajnim čudnim ponašanjem oštećenice sud uzima njezine čudne, neuobičajene radnje u kojima se, prema mišljenju svjedoka, pa i psihijatrijskog vještaka, naziru znakovi duševnih smetnji. Ti postupci sami po sebi nisu uvredljivog sadržaja u odnosu na optuženika.

Ako je optuženik iznenađen neuobičajenim i nelogičnim postupcima svoje supruge dospio u stanje jake razdraženosti ne može biti govora o njegovom postupanju na mah, jer nedostaju nužne radnje žrtve koje predstavljaju elemente kaznenog djela iz čl. 92. KZ-a – napad, teško vrijeđanje ili zlostavljanje.

S pravom žalitelj ukazuje na to da se jaka razdraženost mora prosuđivati po objektivnim mjerilima, a ne sa stajalištu preosjetljivosti počinitelja djela, pri čemu upućuje na dijelove nalaza i mišljenja vještaka psihijatra iz kojih proizlazi da je upravo preosjetljivost optuženika uvjetovala da dođe do disocijativnog poremećaja u kojemu je ubio oštećenicu.

Vještak izričito navodi da je spomenuti poremećaj vezan uz "neriješene probleme i interpersonalne teškoće" uz "neriješene ili nepodnošljive probleme ili poremećene odnose" koji su evidentni u braku stranaka. U mišljenju se navodi da je optuženik bio u "stanju protrahiranog poremećaja afekta" (list 137 spisa), koje stanje je vještak na glavnoj raspravi 2.

2. 1994. godine (list 337 spisa) opisuje kao produljeno stanje koje je kod optuženika trajalo nekoliko tjedana i koje je, zbog nesuglasica do kojih je došlo kritičnog dana, optuženika dovelo u stanje snažnog afekta u kojemu je suprugu lišio života.

Valja reći da se iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra ne može zaključiti da li je davanju mišljenja prethodilo promatranje optuženika i ako je, kako je ono učinjeno. Evidentno je da vještak nije koristio mišljenje psihologa. Nakon što je dobio informacije da je optuženik upućen u Bolnicu za osobe lišene slobode, a iz spisa predmeta (list 229) je vidljivo da je upućen zbog psihičkih tegoba, vještak ostaje kod nalaza i mišljenja te da je tražio da se pribavi dodatna medicinska dokumentacija.

Istovremeno u nalazu i mišljenju govori o pomalo čudnom ponašanju optuženika koje opisuje mistično opskurdnim uz naglašenu religioznost, uz ideje odnosa, elemente nerealističkog shvaćanja, a na glavnoj raspravi 14.4.2003. godine (list 271 spisa) navodi da je vještačenje optuženika bilo složeno, jer je kod prvih kontakata on ukazivao na sumnju postojanja bolesti iz kruga paranoidnog sindroma, ali da je to kasnije otpalo jer je optuženik postigao "određenu stabilizaciju" i da je njegov "tijek osnovnih psihičkih funkcija bez vidljivog poremećaja".

I Kž 453/04-5

Ne može se izbjeći sumnji da je psihijatrijsko vještačenje provedeno na prečac, pa se i njegovi krajnji rezultati, što se odnose na ubrojivost optuženika u vrijeme događaja, ne mogu bez rezerve prihvatiti.

Iz naprijed iznesenih razloga ovaj sud smatra da je osnovana žalba državnog odvjetnika uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. Prije svega pribavit će medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na liječenje optuženika za vrijeme boravka u Bolnici za osobe lišene slobode, a i svu ostalu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na njegovo liječenje za vrijeme trajanja pritvora.

Nakon toga odredit će potpuno novo psihijatrijsko vještačenje koje će povjeriti ustanovi koja ima odjel forenzične psihijatrije.

Detaljno će provesti i sve ostale dokaze time da će nastavno saslušati i sudsko- medicinskog vještaka na okolnost na koji način su mogle nastati rane nagnječine i posjekotine koje su pronađene na tjemenu oštećenice.

Pažljivo će ocijeniti da li se iz provedenih dokaza može zaključiti da je nož, koji je pronađen tijekom očevida na mjestu događaja, optuženik eventualno naknadno donio u sobu vodeći računa da je on i neke druge tragove kaznenog djela pokušao prikriti pri čemu se ukazuje da je elektro-šoker "Body guard" optuženik tek narednog dana predao policiji, kada je tijekom obdukcije utvrđeno da je tijelo oštećenice bilo izloženo elektro-šokovima.

Nakon toga pažljivom će analizom svih provedenih dokaza, vodeći računa o elementima kaznenog djela ubojstva na mah, donijeti novu odluku.

Kako je pobijana presuda ukinuta, ovaj je sud temeljem čl. 388. st. 5. ZKP-a ocjenjivao da li i nadalje postoje razlozi za produljenje pritvora na temelju kojih je optuženik dosada boravio u pritvoru tijekom kaznenog postupka.

Tijekom prvostupanjskog postupka nad optuženikom je određivan i produljivan pritvor iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Iz podataka u spisu je bilo vidljivo da je optuženik, koji je doduše državljanin Republike Hrvatske sa stalnim mjestom prebivanja u Splitu, nezaposlen, po zanimanju konobar i da je sredstva za vlastitu egzistenciju kao i za potrebe maloljetne djece stjecao radom u "na crno" u SR Njemačkoj. Takav način stjecanja dohotka optuženik je prakticirao kroz duže vremensko razdoblje, pri čemu nije imao dozvolu za rad u inozemstvu, a ipak je uspijevao tamo raditi.

Ove okolnosti ostale su neizmijenjene, a one i po ocjeni ovoga suda predstavljaju takve okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik mogao pobjeći ili se kriti ukoliko bi se nalazio na slobodi, pa ovaj sud smatra da i nadalje postoje razlozi za pritvor propisani u čl. 102. st. 1. ZKP-a.

I Kž 453/04-5

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće, a protiv optuženika produljiti pritvor temeljem čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Uslijed takve odluke žalba optuženika postala je bespredmetnom (čl. 388. st. 3. i 5. ZKP-a).

U Zagrebu, 15. lipnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.