Revr-34/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 34/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. C. iz J., zastupanog po G. M., pravnoj zastupnici SSSH – Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženika F. P. d.o.o. V., zastupanog po V. J., odvjetniku u V., radi poništenja obavijesti o prestanku ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. studenog 2004. godine, br. Gž 1903/04-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. rujna 2004. godine, br. P 1129/04-6, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja C. R. protiv tuženika F. p. d.o.o. V. kojim zahtijeva poništaj obavijesti tuženika od 30. travnja 2004.g., vraćanje na rad kod tuženika te isplatu otpremnine i naknadu štete zbog neodređivanja otkazanog roka u ukupnom iznosu od 4.050,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom na navedeni iznos od 3. svibnja 2004.g. pa do isplate kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju C. R. da naknadi tuženiku F. p. d.o.o. V. parnični trošak u iznosu od 976,00 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, ili da presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu samo u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava koji se navodi u reviziji, sukladno odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da taj revizijski razlog nije ostvaren.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtjevom za poništenje tuženikove obavijesti od 30. travnja 2004. godine o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 2. svibnja 2001. godine, vraćanje na rad, te isplatu otpremnine i naknade štete zbog neodređivanja otkaznog roka u iznosu od 4.050,00 kn.

U postupku je utvrđeno da su stranke dana 2. svibnja 2001. godine sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme s rokom trajanja radnog odnosa „dok traje potreba zbog povećanog opsega posla“, te da je tuženik obaviješću od 30. travnja 2004. godine obavijestio tužitelja da ugovor o radu prestaje dana 2. svibnja 2004. godine zbog prestanka potrebe za njegovim radom.

Svoju pravnu prosudbu o nezakonitosti prestanka ugovora o radu tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je s obzirom na činjenicu da u predmetnom ugovoru o radu nije točno navedeno vrijeme njegova trajanja, ugovor mogao prestati na temelju odluke o otkazu uz priznavanje otkaznog roka, a ne obavještavanjem tužitelja o danu prestanka ugovora.

Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Prema odredbi st. 4. istog članka, a jednako i prema odredbi čl. 103. toč. 2. ZR-a ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen. Dakle, u slučaju isteka vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme taj ugovor prestaje na osnovi navedene činjenice i u vrijeme njezina nastanka, pa se tada takav ugovor ne može niti otkazivati.

U konkretnom slučaju rok trajanja ugovora o radu određen je ispunjenjem uvjeta „dok traje potreba zbog povećanog opsega posla“, pa budući da tužitelj nije osporavao ostvarenje tog uvjeta, niti je osporavao pravnu valjanost predmetnog ugovora o radu, već naprotiv na ročištu za glavnu raspravu od 1. rujna 2004. godine (list 13) istakao je da „ne dovodi u sumnju da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme“, a isto tako da ne dovodi u sumnju niti činjenicu da više nema potrebe za njegovim radom kod tuženika, sudovi su osnovano zaključili da je predmetni ugovor o radu prestao na način propisan odredbom čl. 103. toč. 2. ZR-a, te su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.