IV Kž-169/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Croatia (HR)
Legislator summary
AI generatedi 3. KZH pobliže opisanim u toč. 1. i 2. zahtjeva za provodjenje istrage, i to tako što su tokom 1985. i 1986. godine drugima pribavili imovinsku korist i to okr. B. I. u ukupnom iznosu od 12,90 dinara, a okr. M. S. u ukupnom iznosu od 10,00 dinara. S pravom je prvostepeni sud, povodom neslaganja istražnog suca, primijenio čl. 8. st. 2. KZ SFRJ i stao na stanovište da se ne radi o krivičnim djelima, iako formalno sadržavaju obilježja krivičnih djela, i to zato jer su, zbog malog značaja i neznatnosti štetnih posljedica, oba dijela neznatne društvene opasnosti. Naime,
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-169/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem vijeća prvostepenog suda, donesenim u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev javnog tužioca za provodjenje istrage protiv okr. B. I. i okr. M. S. zbog krivičnih djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZH.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 169/1990-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. B. I. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZH, povodom žalbe javnog tužioca, uloženoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 21. studenog 1990. Kio 1531/89 (Kv 779/90), u sjednici održanoj 30. siječnja 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Poje Oskara,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem vijeća prvostepenog suda, donesenim u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev javnog tužioca za provodjenje istrage protiv okr. B. I. i okr. M. S. zbog krivičnih djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZH.
Protiv tog rješenja javni tužilac je podnio žalbu, te predložio da se pobijano rješenje preinači i odredi provodjenje istrage protiv okrivljenika.
Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Javni tužilac stavlja na teret okr. B. I. i okr. M. S. da su kao odgovorne osobe, u namjeri da drugom pribave protupravnu imovinsku korist prekoračile granice svog ovlaštenja te učinili krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 222. st.
1. i 3. KZH pobliže opisanim u toč. 1. i 2. zahtjeva za provodjenje istrage, i to tako što su tokom 1985. i 1986. godine drugima pribavili imovinsku korist i to okr. B. I. u ukupnom iznosu od 12,90 dinara, a okr. M. S. u ukupnom iznosu od 10,00 dinara.
S pravom je prvostepeni sud, povodom neslaganja istražnog suca, primijenio čl. 8. st. 2. KZ SFRJ i stao na stanovište da se ne radi o krivičnim djelima, iako formalno sadržavaju obilježja krivičnih djela, i to zato jer su, zbog malog značaja i neznatnosti štetnih posljedica, oba dijela neznatne društvene opasnosti. Naime,
IV Kž 169/1990-3
omogućavanje drugome pribavljanje imovinske koristi u sadašnjoj vrijednosti oko 10 dinara (ne ulazeći u ocjenu da li postoji uopće osnovana sumnja za provodjenje istrage u smislu čl. 157. ZKP), svakako se radi o djelu malog značaja i sa neznatnim štetnim posljedicama, a time je i neznatno društveno opasno, pa se uopće ne radi o krivičnom djelu, premda sadržava sva obilježja tog djela.
Zbog navedenih razloga, a na temelju čl. 397. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. siječnja 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Kocijančić Erika, v.r.