Gž-1244/2017-4 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1244/2017-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. J. M., OIB:, Z., 2. K. M., OIB: …, Z., 1. i 2. tužiteljice zastupane po punomoćnici Z. B., odvjetnici u Z. i 3. S. M., OIB:…, G., zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u G., protiv tuženika 1. S. R., OIB: …, 2. J. R., OIB: …, oboje iz G., zastupani po Odvjetničkom društvu G. i N. d.o.o. Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženih, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Psp-5/2016 od 19. lipnja 2017., 10. listopada 2018.,

r i j e š i o j e

1. Uvažavanjem žalbe tuženih preinačava se rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Psp-5/2016 od 19. lipnja 2017., u točkama I i IV izreke rješenja te rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da su tuženici 1.S. R., OIB: …, 2. J. R., OIB: …, oboje iz G., smetali tužitelje 1. J. M., OIB:…, Z., 2. K. M., OIB: …, Z., u posrednom suposjedu nekretnine koja dolazi upisana u k.o. G., a koja se sastoji od čkbr. 3185/1ko, koju su tužitelji 1. i 2. predali u neposredan suposjed trgovačkom društvu K. trgovina na veliko i malo d.d., Z., OIB : …, temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora time što su dana 10. lipnja 2016.g. neovlašteno na navedenoj nekretnini sagradili zid dužine cca 4 m, a visine 60-70 cm, te parkirali osobno vozilo i time navedenom trgovačkom društvu onemogućili prilaz do poslovnog prostora i suposjed opisane nekretnine, pa im se stoga nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženici 1. i 2. uklone opisani sagrađeni zid i uklone osobni automobil sa navedene nekretnine, kao što im se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, kao i da predmetnu nekretninu predaju u neposredan suposjed tužiteljima 1. i 2., te trgovačkom društvu "K.", u roku 8 dana.

Tuženici su dužni tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.575,04 kn, u roku 8 dana.''

2.Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.950,00 kn, u roku 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem usvojen tužbeni zahtjev prvo i drugotužitelja kojim se utvrđuje da su tuženici smetali prvo i drugotužitelje u posrednom suposjedu nekretnine čkbr. 3185/1 k.o. G. na način da su na istoj sagradili zid dužine cca 4 m, visine 60-70 cm te parkirali osobno vozilo i time trgovačkom društvu ''K.'' onemogućili prilaz do poslovnog prostora i suposjed predmetne nekretnine te im je naloženo ukloniti opisani zid i osobni automobil i zabranjuje im se takvo ili slično smetanje ubuduće, kao i da predmetnu nekretninu predaju u neposredan suposjed prvo i drugotužiteljima te trgovačkom društvu ''K.'' (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev trećetužitelja je odbijen (točka II izreke), a odbijen i zahtjev prvo i drugotužitelja iznad dosuđenog (točka III izreke). Ujedno je tuženicima naloženo da prvo i drugotužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 6.575,00 kn (točka IV izreke).

Protiv točaka I i IV izreke pobijanog rješenja žalbu podnese tuženici pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Žalba je osnovana.

Predmet spora zahtjev je za utvrđenje smetanja posjeda u izreci rješenja opisane nekretnine te nalog za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

Prvostupanjski sud u bitnom iz provedenih dokaza utvrđuje da su prvo i drugotužitelji posredni suposjednici prijepora, na način da su s društvom ''K.'' sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora u kojem ''K.'' obavlja djelatnost te koristi prijepor prilikom dostave robe dostavnim vozilom. Tuženici da su na prijeporu sazidali zid i parkirali osobno vozilo, koji zid da je temeljem rješenja o privremenoj mjeri uklonjen. Naime, provedenim očevidom te vještačenjem utvrđuje da se na utuženoj nekretnini nalazi stambeno-poslovna zgrada na koju je na jugoistočnoj strani naslonjena izgrađena garaža, od garaže južnom stranom čestice, uz susjednu čkbr. 3185/2 da se nalazi žičana ograda prema asfaltnoj cesti, prostor između stambeno-poslovne zgrade, garaže i ograde da predstavlja dvorište predmetne čestice. Od ograde prema zgradi da se nalazi zid, a na granici dvorišta i ulice da je bio izgrađen zid od betonskih blokova ukupne dužine 4,19 m, koji da je po nalogu suda srušen te ostavljen samo u dužini od 1,34 m, a na kraju srušenog zida da se nalazi željezni stup.

Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđuje da tuženici na prijeporu parkiraju osobno vozilo, da su sagradili predmetni zid, koji je naknadno po nalogu suda srušen, da je dostavno vozilo ''K.'' dok je bio zid na prijeporu otežano vršilo dostavu, a i sad, zbog zaostalog stupa, prilaz vozila da je otežan.

Prvostupanjski se sud poziva na odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), kojim je propisano da je zaštitu posjeda ovlašten tražiti i posredni posjednik , s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovno preuzeti neposredni posjed kojemu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari te ističe da su prvo i drugotužitelji, temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je zaključen 21. rujna 2012. između njih, kao zakupodavaca i trgovačkog društva "K.", kao zakupnika, a vezano za zakup poslovnog prostora koji se nalazi na čkbr. 3185/1, k.o. G., posredni posjednici prijepora, a "K." d.d. neposredni posjednik, sve sukladno čl. 10. st. 2. i 3. ZV-a.

Nadalje navodi da je čl. 22. st. 1. ZV-a propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan može svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok st. 2. istoga članka da je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu te ističe da su prvo i drugotužitelji dokazali da su bili posljednji mirni posjednici i čin smetanja tog posjeda. "K." da je kao neposredni posjednik bio u posljednjem mirnom suposjedu prijepora i to unatrag četiri godine sve do 10. lipnja 2016. kada da je došlo do predmetnog smetanja, a prvo i drugotužitelji da su kao posredni posjednici ovlašteni tražiti zaštitu posjeda te usvaja tužbeni zahtjev u odnosu na njih, osim u dijelu koji se odnosi na navoženje i istovar pijeska obzirom da isto nije dokazano. U odnosu na trećetuženika odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da isti nema svojstvo posrednog posjednika prijepora, budući da nije ugovorna strana ugovora o zakupu poslovnog prostora.

Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Odredbom čl. 24. ZV-a određeno je da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja trećih osoba, a od drugog suposjednika jedino ako ga je potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, koju je prvostupanjski sud propustio primijeniti u konkretnom predmetu, valja istaknuti da je bit smetanja suposjeda potpuno isključenje iz suposjeda ili bitno ograničavanje dosadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti.

Valja istaknuti da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da prijepor za parkiranje vozila ne korite samo tuženici već i mnogobrojne treće osobe, nadalje da se na samom prijeporu nalaze kontejneri za smeće, odložena staklena ambalaža u kašetama (fotografija na listu 27 spisa) a sve se prostire uz zid zgrade u kojoj je i poslovni prostor koji koristi ''K.'', kao što se otpad i još kontejnera proteže nasuprot navedenog zida (fotografija na listu 29 spisa), što dodatno potvrđuje činjenicu da taj prostor koristi znatan broj ljudi.

Nadalje, činjenica da su prvo i drugotužiteljica sklopile s društvom ''K.'' ugovor o zakupu sama po sebi ne znači da su iste u času sklapanja ugovora bile posjednice, odnosno suposjednice prijepora. Štoviše, iz ugovora o zakupu ne proizlazi da bi se uz poslovni prostor, kao predmet zakupa, u zakup ili na korištenje predalo predmetno dvorište. Činjenica da djelatnici ''K.'' koriste predmetno dvorište za ulazak dostavnih vozila do ulaza u prostor s te dvorišne strane jer time skraćuju dužinu puta za unos robe u trgovinu, ne znači sama po sebi da su prvo i drugotužiteljica, koje svjedoci koji žive u neposrednoj blizini ili u zgradi u kojoj je poslovni prostor nikada nisu na prijeporu niti viđali, ikada imale suposjed prijepora, a iako irelevantno za ovaj postupak, niti, činjenica da su suvlasnice zgrade i zemljišta ne ukazuje da su suvlasnice prijepora, budući da iz zemljišnih knjiga proizlazi da su suvlasnici dvorišta treće osobe.

Osnovano tuženici ukazuju da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, a provedeni dokazi ukazuju na činjenicu da tužiteljice nikada nisu bile u suposjedu dvorišta. Činjenica da djelatnici ''K.'' koriste dvorište za odlaganje otpada, kao i za dostavu, koja dostava čak ni izgradnjom zida nije spriječena, upućuje na nesporan zaključak da prijepor ''K.'' koristi/posjeduje za svoje potrebe. Također činjenica da je na prijeporu metalni stup, do kojeg je bio sagrađen kasnije, po nalogu suda, srušen zid, a da isti nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom, jasno ukazuje na činjenicu da, ukoliko taj stup ne priječi ulazak dostavnim vozilima, tada niti prostor od stupa prema nasuprotnom objektu, također nije priječio ulazak dostavnim vozilima, jer izgrađenim zidom nije mogao biti sužen prostor ulaska do poslovnog prostora.

Dakle, provedeni dokazi prije svega jasno ukazuju na činjenicu da prijepor za parkiranje osobnih vozila koriste ne samo tuženici, već i treće osobe pa čak i osobe koje ne stanuju u zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor pa stoga nikakva zabrana tuženicima da na prijeporu ostavljaju svoje vozilo, poglavito što tužbenim zahtjevom nije točno niti određeno na kojem to dijelu prijepora bi valjalo zabraniti parkiranje vozila, ne bi spriječila treće osobe da koriste prijepor za ostavljanje vozila.

Nadalje, opisana činjenica postojanja metalnog stupa koji je na prijeporu i preko kojeg zasigurno dostavna vozila niti prije izgradnje zida nisu prelazila, jasno ukazuju na činjenicu da njegovom izgradnjom nije mogao biti pristup dostavnim vozilima teži nego ranije, a prema nalazu vještaka prostor od stupa do zgrade u kojoj je poslovni prostor iznosi 5,97 m, a od stupa do ograde nasuprotne zgrade 4,19 m.

Slijedom navedenog, a budući da tužiteljice nisu dokazale da su bile suposjednice prijepora, na koji zaključak ne ukazuje niti sklopljen ugovor o zakupu, kao i uzimajući u obzir iskaze svjedoka i stanje na samom prijeporu prije izgradnje zida, ali i cijeneći odredbu čl. 24. ZV-a, jasno je da tuženici nisu onemogućili društvu ''K." dosadašnji način korištenja prijepora, niti mu ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Stoga, a prije svega što tužiteljice nisu dokazale da bi bile suposjednice prijepora niti prije sklapanja ugovora o zakupu, ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 22. i 24. ZV-a te je valjalo preinačiti pobijano rješenje u točki I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev. Budući da je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbijen tužbeni zahtjev valjalo je odbiti zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka te tužitelje obvezati na plaćanje troškova postupka tuženicima (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Tuženicima pripada pravo na naknadu za zastupanje po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to prema Tbr.7.t.2. u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za PDV 25% (500,00 kn) te trošak sastava žalbe (600,00 kn) uvećano za PDV 25% (150,00 kn), kao i trošak sudskih pristojbi na plaćanje kojih je pozvan, u ukupnom iznosu od 700,00 kn.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Točke II i III prvostupanjskog rješenja, kao nepobijane ostaju neizmijenjene.

U Rijeci 10. listopada 2018.

Sudac

Larisa Crnković

Općinskom sudu u Gospiću

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.