Revr-1545/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1545/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika V. R., iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica supruga A. R., iz Z. i punomoćnik M. M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika - protutužitelja H. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. P. R. R. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i isplate te radi sudskog raskida radnog odnosa i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-488/13-2 od 9. travnja 2013., kojom presudom je djelomično potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. dok je rješenjem odbačena žalba protiv dijela djelomične presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. kao nedopuštena te je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5184/99-107 od 10. siječnja 2013., u sjednici održanoj 7. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja - protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-488/13-2 od 9. travnja 2013. pod točkom I. izreke - kojim je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja-protutuženika protiv točke I. i II. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-488/13-2 od 9. travnja 2013.

Obrazloženje

Prvostupanjskom djelomičnom presudom poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. je pod točkom I. izreke utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kojeg je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) 31. srpnja 1999. izjavio tužitelju - protutuženiku (dalje: tužitelju), pod točkom II. izreke odlučeno je da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva te o troškovima postupka odlučiti naknadno, dok je pod točkom III. izreke odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je tuženik zahtijevao da sud donese odluku o raskidu ugovora o radu tužitelja s danom 19. prosincem 2000., a da se tužitelju kao naknada štete dosudi iznos od 8 prosječnih mjesečnih dohodaka isplaćenih u prethodeća tri mjeseca.

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Pr-5184/99-107 od 10. siječnja 2013. odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude od 2. ožujka 2012.

Drugostupanjskom presudom poslovni broj Gžr-488/13-2 od 9. travnja 2013. je pod točkom I. izreke odbijena žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena je djelomična presuda poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. u dijelu pod točkom II. izreke, dok je pod točkom II. izreke drugostupanjske presude odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena djelomična presuda poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. u dijelu pod točkom I. izreke.

Drugostupanjskim rješenjem poslovni broj Gžr-488/13-2 od 9. travnja 2013. je pod točkom I. izreke odbačena kao nedopuštena žalba tužitelja u dijelu kojim pobija djelomičnu presudu poslovni broj Pr-5184/99-94 od 3. veljače 2012. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje poslovni broj Pr-5184/99-107 od 10. siječnja 2013.

Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke te protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava (a što sve proizlazi iz sadržaja podnesene revizije), predloživši pritom ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili pak ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv presude je nedopuštena, dok je revizija protiv rješenja neosnovana.

U odnosu na reviziju protiv presude

Ocjena ovog suda je da revizija tužitelja nije dopuštena u dijelu koji se odnosi na pobijanu točku I. izreke drugostupanjske presude, kojom je prvostupanjska djelomična presuda potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke, kojom se određuje da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva te o troškovima postupka odlučiti naknadno.

Naime, odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11– dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (redovnu ili izvanrednu reviziju).

U tom smislu, temeljna pretpostavka da bi ovaj sud uopće mogao razmatrati pitanje dopuštenosti revizije, bilo kao redovne ili izvanredne, bila bi postojanje drugostupanjske presude kojom je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu ili pak o dijelu tog zahtjeva (u slučaju ako je bila riječ o pobijanoj djelomičnoj presudi donesenoj prema odredbi čl. 329. ZPP-a).

Naime, sukladno odredbi čl. 329. st. 1. ZPP-a ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda), pri čemu će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku.

U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je ocijenio da je sazrio za odluku samo dio tužbenog zahtjeva, o kojemu je i odlučio pod stavkom I. izreke prvostupanjske djelomične presude.

Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva kao i troškova postupka, prvostupanjski sud je pod točkom II. izreke prvostupanjske djelomične presude odlučio da će o istima odlučiti naknadno, što je potvrđeno i presudom drugostupanjskog suda pod pobijanom točkom I. izreke.

Slijedom navedenog, a budući da o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kao i troškovima postupka nije donesena meritorna (a niti procesnopravna) pravomoćna odluka već je određeno da će o njima odlučiti naknadno tijekom postupka, u takvoj pravnoj situaciji treba smatrati da je riječ o tzv. nepostojećoj odluci (presudi), a pravni lijekovi nisu dopušteni protiv nepostojećih odluka (actes inexistants) jer takve odluke pravno ne postoje pa ne mogu biti ni objekt pobijanja.

Iz tog razloga revizija tužitelja nije dopuštena u dijelu koji se odnosi na pobijanu točku I. izreke drugostupanjske presude, pa je na temelju čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na reviziju protiv rješenja

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem je pod točkom I. izreke odbačena kao nedopuštena žalba tužitelja protiv dijela prvostupanjske djelomične presude poslovni broj Pr- 5184/99-94 od 3. veljače 2012. pod točkom I. i III. izreke.

Sukladno odredbi čl. 400. st. 2. ZPP-a, protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija), neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija) ili čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija).

Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP-a, u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Stoga, a s obzirom da je u konkretnoj situaciji riječ o pobijanom drugostupanjskom rješenju kojim je podnesena žalba odbačena kao nedopuštena, ovaj sud je u tom dijelu reviziju razmatrao kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, pri čemu je, imajući na umu odredbu čl. 400. st. 3. u vezi sa čl. 392.a ZPP-a, pobijano rješenje ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke navedeni svi relevantni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, a koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

Također, suprotno navodima revidenta, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke.

Ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud pravilno primijenio procesnopravne odredbe iz čl. 367. st. 1. ZPP-a, odbacivši žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na točku I. i III. izreke prvostupanjske djelomične presude kao nedopuštenu uslijed nedostatka pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Naime, pod točkom I. izreke prvostupanjske djelomične presude prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva kojim je revident zatražio da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kojeg je mu je tuženik izjavio 31. srpnja 1999., dok je pod točkom III. izreke te presude odbijen protutužbeni zahtjev.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela djelomične presude pod točkama I. i III. izreke budući da je u tom dijelu uspio u postupku, pa je stoga drugostupanjski sud pravilno odlučio odbacivši žalbu tužitelja u tom dijelu.

Zbog iznesenih razloga valjalo je reviziju tužitelja u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke drugostupanjskog rješenja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a.

Nadalje, pobijanim drugostupanjskim rješenjem je pod točkom II. izreke žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje poslovni broj Pr- 5184/99-107 od 10. siječnja 2013. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude.

Prema odredbi iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Revizija je podnesena protiv (dijela) drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja o odbijanju prijedloga za donošenje dopunske presude kojom bi se odlučilo o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno djelomičnom presudom, pa je u konkretnom slučaju riječ o rješenju kojim se (glede tražene dopune prvostupanjske odluke) postupak pravomoćno završava.

Ovaj sud je ispitao drugostupanjsko rješenje u navedenom pobijanom dijelu sukladno odredbi čl. 392.a u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a.

Ocjena ovog suda je da je drugostupanjski sud je pravilno odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunske presude.

Naime, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije propustio odlučiti o dijelu zahtjeva o kojima se mora odlučiti presudom (što je sukladno čl. 339. ZPP-a temeljna pretpostavka osnovanosti prijedloga za donošenja dopunske presude), već je taj sud djelomičnom presudom donesenom na temelju odredbe čl. 329. ZPP-a odlučio o onom dijelu zahtjeva za koji je na temelju raspravljanja ocijenio da je sazrio za konačnu odluku.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 339. st. 1. ZPP-a odbio prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke drugostupanjskog rješenja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 7. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v. r.