Revt-349/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 349/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. d.d. Z., čiji pravni sljednik je T. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Š., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika T.-E. d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., i II-tuženika O. b. d.d., OIB: …, Z., kao pravnog sljednika D. b. d.d. iz Z., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ž. i p. iz Z., radi zabrane naplate po akceptnim nalozima i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8378/13-3 od 1. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-159/2008 od 18. srpnja 2013., u sjednici održanoj 10. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-159/2008 od 18. srpnja 2013. usvojen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se drugotuženiku O. b. d.d. Z. zabrani naplata po navedenim akceptnim nalozima, te naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos 1.085.339,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi solidarno tužitelju iznos 164.300,00 kn sa zateznim kamatama na ime parničnih troškova, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova prema troškovniku od 8. srpnja 2013.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8378/13-3 od 1. srpnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnih troškova prema troškovniku od 7. srpnja 2013., dok je preinačena u dijelu kojim je traženo da se drugotuženiku O. b. d.d. zabrani naplatiti se po akceptnim nalozima broj 2490617, 2490618 i 24906020, te mu naloži solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos 1.085.339,10 kn, te daljnji iznos 164.300,00 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja. Ujedno je prvotuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 14.257,80 kn, a tužitelju naloženo isplatiti drugotuženiku iznos 216.498,90 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe drugotuženika i usvajanjem tužbenog zahtjeva i u odnosu na tog tuženika.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. u svezi s odredbom čl. 488. i 497.a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 84/14 – dalje: ZPP) u trgovačkim sporovima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a) i čl. 373.b) ZPP-a.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je ista donesena na temelju odredbe čl. 373.a) ZPP-a, zbog čega je protiv te presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ne samo protiv onog dijela te presude čija vrijednost predmeta spora prelazi iznos 500.000,00 kn, već i protiv dijela presude (kojim je odbijen zahtjev za zabranu naplate po akceptnim nalozima) čija vrijednost predmeta spora se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a u vezi odredbe čl. 52. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) koja se odnosi na primjenu čl. 48. tog Zakona kojim je dodana odredba čl. 495.a ZPP-a, smatra 50.000,00 kn.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a) st. 1. u svezi s odredbom čl. 488. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pošto pobijana presuda upravo sadrži razloge o svim, za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega je pobijana presuda jasna i razumljiva, te se pravilnost iste može ispitati.

Revizijski navodi kojima se osporavajući pravilnost pobijane presude, sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a neodlučni su za ovaj revizijski stupanj postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Predmet spora je zabrana O. b. d.d. Z. kao drugotuženiku naplatiti se po akceptnim nalozima broj 2490617, 2490618 i 24906020, te nalaganje tom tuženiku solidarno s prvotuženikom isplatiti tužitelju iznos 1.085.339,10 kn sa zateznim kamatama, te naknaditi parnične troškove tužitelju.

Drugostupanjski sud je pobijanom presudom preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev prema drugotuženiku ocijenivši da u situaciji kada su predmetni akceptni nalozi već naplaćeni, odnosno da je dugovanje po kreditu koje su osiguravali ovi akceptni nalozi već naplaćeno, se ne može ni nalagati zabrana njihove naplate. Odnosno da je tužitelj davanjem akceptnih naloga drugotuženiku kao vjerovniku prvotuženika (a koji akceptni nalozi su upotrijebljeni za osiguranje plaćanja ugovora o kreditu odnosno plaćanja u roku dospijeća u skladu sa zakonom) pristupio dugu prvotuženika i preuzeo obvezu vjerovniku ispuniti njegovo potraživanje. Zbog toga naplatom akceptnog naloga na strani drugotuženika nije došlo do stjecanja bez osnove, a time i da nema pretpostavki za nalaganje drugotuženiku vraćanja tog iznosa tužitelju.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijske razloge pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da je odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa se u tom pogledu prihvaćaju razlozi iz drugostupanjske presude, zbog čega se, a na temelju odredbe čl. 396.a) st. 1. ZPP-a revident upućuje na razloge iz te presude.

U skladu s navedenim, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, s time da će se na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda, sve u smislu odredbe čl. 396.a) st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 10. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.