I Kž-272/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 272/12-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u vezi s čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2012. broj Kv-I-422/11 (K-237/08), u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. M. P..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09 i 80/11; u nastavku: ZKP/08), odbačen je zahtjev os. M. P. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2009. broj K-237/08, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u vezi s čl. 17. OKZRH.

Protiv tog rješenja osuđenik je podnio žalbu s prijedlogom da se ukine ili preinači i dozvoli obnova postupka.

Nakon što je spis u smislu čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U žalbi osuđenik ustraje na tvrdnjama iz zahtjeva za obnovu postupka, da je činjenično stanje pravomoćnom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da treba ispitati N. Š. koja je bila u posjedu njegova dnevnika te V. B., socijalnu radnicu koja ima „neposredna saznanja i dokaze“ o predmetnom događaju, polemizira sa pravomoćnom presudom, ocjenom dokaza i

I Kž 272/12-5

tijekom suđenja te zaključkom da je kriv za kazneno djelo silovanja „zdrave“ osobe premda je oštećenica osoba sa duševnim smetnjama i mentalnom retardacijom, a i njen se otac tijekom suđenja pismom obratio sudu da je oštećenici policija sugerirala kako će iskazivati.

Međutim, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je zahtjev odbacio našavši da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

Osuđenikovi prigovori glede koncepcije i razloga pravomoćne presude, ocjene dokaza i primjene materijalnog propisa (čl. 79. st. 1. KZRH) na utvrđeno činjenično stanje nisu zakonski razlozi iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog kojih se može zahtijevati obnova postupka jer ne predstavljaju nove činjenice ili nove dokaze koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni prouzročiti oslobođenje ili osudu po blažem zakonu.

Naime, ustrajno upiranje osuđenika na psihofizički status oštećenice nije od utjecaja na pravnu oznaku djela, kako se smjera zahtjevom odnosno žalbom, s obzirom na utvrđenje odlučnih činjenica iz pravomoćne presude. Ovo stoga što se pravna oznaka kaznenog djela veže na činjenično stanje koje je utvrđeno u pravomoćnoj presudi i odnosi se na primjenu sile prema oštećenici koja se opirala radnjama osuđenika, a što isključuje primjenu propisa iz čl. 80. KZRH.

Nadalje, iz dokumentacije o „kategorizaciji“ osuđenika iz 1994. proizlazi da se radi o tegobama vida, sluha i govora zbog kojih je preporučen nastavak školovanja i osposobljavanja u Centru za odgoj i obrazovanje „S. R.“ uz redovne kontrole oftalmologa i neuropsihijatra. Stoga ni navedena činjenica nema značaj u smislu čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud, s obzirom na provedena vještačenja po psihijatru i otorinolaringologu.

Neosnovani su i žalbeni prigovori koji se odnose na potrebu ispitivanja kao svjedoka N. Š. i V. B.. Za potonju žalitelj uopćeno tvrdi da ista ima „neposrednog saznanja i dokaze“ bez podrobnijeg objašnjenja o kakvim bi se dokazima radilo. Kako se kazneno djelo zbilo bez prisutnosti drugih osoba, te imajući u vidu cjelokupnost dokazne građe na kojem se temelji pravomoćne presuda, o čemu je prvostupanjski sud dao iscrpne razloge u pobijanom rješenju (str. 3) to je i po ocjeni ovog suda navedeni dokaz očito neprikladan da utječe na pravomoćnu presudu kako to propisuje čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Što se tiče ispitivanja N. Š. glede posjedovanja osuđenikova dnevnika osuđenik ne tvrdi da se radi o nekom drugom dnevniku već upravo onom koji je korišten kao dio dokazne građe u postupku te analiziran kao dokaz pri utvrđenju odlučnih činjenica i donošenju zaključka o kaznenoj odgovornosti osuđenika za predmetno kazneno djelo. Upravo o tome iskazuje N. Š. na zapisniku o glavnoj raspravi od 1. rujna 2011. u postupku broj Pn-5390/06 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, koji zapisnik je osuđenik priložio kao argumentaciju zahtjevu za obnovu postupka. Naime, iz predočenog iskaza je razvidno da je kao novinarka bila zadužena istražiti tzv. „slučaj B.“ o čemu je pisala novinske članke, bila je u posjedu spomenutog dnevnika, kojeg je pročitala i za kojeg zna da je izuzet iz stana J. B. te da je bio dokaz u postupku. Prema tome činjenice o kojima spomenuta ima saznanja, o sadržaju osuđenikova dnevnika, bile su predmetom razmatranja i analize tijekom dokaznog postupka pa ni ovaj dokaz nema kvalitetu u smislu odredbe čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

I Kž 272/12-5

Iz navedenog slijedi da je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka te je osnovano osuđenikov zahtjev odbačen.

Budući da osuđenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494 st. 4. ZKP/08 nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. svibnja 2012.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Ileana Vinja, v.r.