Legislator Case Law & Legislation
Ps-49/2016-1 AI generated

Croatian court orders hotel to remove noise-causing roof equipment and wall partition to protect neighbors' quiet rights.

Case Number Ps-49/2016-1
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court ordered the hotel defendant to remove noise-generating equipment from the roof and a wall partition blocking light. Plaintiffs argued that the hotel's non-stop machinery and vibrations caused severe noise and vibration immission, preventing normal living conditions. The court found the evidence sufficient to establish nuisance and granted relief to restore peace.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o zaštiti od buke; Zakon o zaštiti od vibracija: The court established that a neighbor may request the removal of equipment causing excessive noise and vibration immission when it prevents normal living conditions.

Keywords

AI generated
noise nuisance vibration immission neighbor rights hotel operations removal of equipment civil nuisance peaceful enjoyment

Cited Legislation

AI generated
Zakon o zaštiti od buke
Zakon o zaštiti od vibracija

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Ps-49/16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ad 1. Ž. B., ad 2. A. O., ad 3. V. O., ad 4. S. B., ad 5. H. B., ad 6. D. I., ad 7. I. V., ad 8. V. K., ad 9. M. G., ad 10. J. V., ad 11. J. Ž., ad 12. D. Z. ad 13. R. M., ad 14.

V. Z., ad 15. Z. P-L., ad 16. I. B., ad 17. I. L., ad 18. I. B., ad 19. M. P., ad 20. B. S., ad 21. Ž. S., ad 22. T. V. i ad 23. B. R., suvlasnici stambene zgrade S., svi zastupani po privremenom zamjeniku punomoćnika M. M., odvjetniku u S., protiv tuženika „S.“ d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., radi ispražnjenja i iseljenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 20. rujna 2016.god. u nazočnosti privremnog zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika punomoćnika tuženika, dne 04. studenoga 2016.god.

p r e s u d i o j e

I. Zabranjuje se tuženiku da na nekretnini označenoj kao čest.zem. …, upisane u ZU … k.o. S. i baš na krovu iznad stambene zgrade anagrafske oznake T… izvodi bez suglasnosti tužitelja bilo kakve radove, odnosno postavlja postrojenja i cijevi za potrebe klimatizacijskog sustava hotela A., anagrafske oznake D…, a kojima bi mogao prouzročiti prekomjernu buku posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja u zgradi anagrafske oznake T…, kao i da kloni bilo koje druge činidbe kojima bi posebnim dijelovima nekretnina u vlasništvu tužitelja imitirao buku ili bilo koju drugu imisiju.

II. Nalaže se tuženiku da ukloni zidnu pregradu u svjetlarniku smještenom između stambene zgrade T…. i zgrade hotela A. anagrafske oznake D…, obje položene na nekretnini označenoj kao čest.zem. …, upisane u ZU …. k.o. S., a koji svjetlarnik je pregrađen po polovici širine u punoj etažnoj visini od prvog kata do krova, te istog slobodnog od osoba i stvari preda u suposjed tužiteljima.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parbenog postupka u iznosu od 4.154,17 kn.

Obrazloženje

Tužitelji su dana 19. rujna 2007.g. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi ispražnjenja i iseljenja. U tužbi se navodi da je tuženik postavio na krov stambene zgrade suvlasništvo tužitelja u S., kotlovnicu s dva spremnika po 15 tona tople i hladne vode s cijevima i motornim postrojenjem koje pokreće pumpe, a u prizemlje agregatnu stanicu, dok je niz dužinu cijele zgrade provukao cijevi, a sve za korist i normalno funkcioniranje svog hotela A. koji se nalazi u neposrednom susjedstvu tako da od 1. lipnja 2007.g. od kada je to postrojenje uključeno i koje radi nonstop bez prestanka, tužitelji koji su uselili u predmetnu zgradu 13. travnja 2007.g. nemaju mira, jer im navedeno i naprijed opisano stvara štete imisije u vidu buke i vibracija tako da u zgradi nije moguće normalno živjeti, tužitelji se ne mogu odmoriti, djeca ne mogu nesmetano učiti, dok se navečer ne može spavati, a osim toga da je uslijed vibracija napukla ploča na zadnjem katu u stanovima koji se nalaze ispod opisanog postrojenja. Temeljem prednjeg, tužitelji traže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da ukloni s krova stambene zgrade suvlasništvo tužitelja anagrafske oznake u S. kotlovnicu s dva vodospremnika i cijevima te motornim postrojenjem i pumpama, kao i agregatnu stanicu smještenu u prizemlju i cijevi položene dužinom navedene zgrade tužitelja, pa da mu se zabrani ubuduće bilo kakvo postavljanje uređaja i stvari u i na stambenu zgradu suvlasništvo tužitelja kao i da imitira štetne imisije bilo kojeg tipa na štetu tužitelja, sve uz potraživanje troškova postupka. Ujedno je stavio prijedlog za donošenje privremene mjere kojom će se naložiti tuženiku da odmah po primitku rješenja isključi iz rada kotlovnicu s dva vodospremnika, pumpama i motornom stanicom na krovu stambene zgrade u S. te da isključi agregatnu stanicu u prizemlju zgrade, te da mu se zabrani da do pravomoćnosti ovog postupka uključuje i stavlja u rad navedena postrojenja.

U odgovoru na tužbu od 12. listopada 2007.g. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik je osporio stranačku sposobnost tužitelja označnih u tužbi, jer da iz tužbe nije razvidno je li se kao tužitelji pojavljuju svi suvlasnici predmetne zgrade ili samo dio njih, a budući da je i sam tuženik suvlasnik predmetne zgrade kao etažni vlasnik sporne kotlovnice, to da je očito da su tužitelji samo dio suvlasnika zgrade. Nadalje, navodi da je točno da se na krovu zgrade anagrafske oznake S., nalazi postrojenje vlasništvo tuženika koje služi redovnoj uporabi hotela A., a smješteno je u posebnoj prostoriji na krovu na kojem je uspostavljeno etažno pravo vlasništva, međutim, osporava da bi predmetno postrojenje stvaralo štetne imisije koje bi izlazile izvan propisanih okvira jer su na predmetnom postrojenju provedena sva propisana mjerenja te je za predmetnu zgradu ishođena i uporabna dozvola, a Zavod… Županije S. dana 19. lipnja 2007.g. izvršilo je mjerenja i sačinilo zapisnik o ispitivanju buke, a prema kojem je utvrđeno da su nivoi buke predmetnog postrojenja minimalni, a dana 9. srpnja 2007.g. sačinilo je zapisnik o ispitivanju razina buke prema kojemu razine buke ne prelaze propisane vrijednosti i udovoljavaju uvjetima za dnevnu i noćnu buku sukladno Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave.

Glede agregata postavljenog u prizemlju stambene zgrade tuženik ističe da isti nije u pogonu već se uključuje jedino u iznimnim situacijama (nestanak električne energije). Tuženik navodi da u njegovom postupanju nema elemenata protupravnosti, da on postupa u cijelosti u skladu sa sadržajem svog prava, a eventualne imisije koje stvara predmetno postrojenje unutar su propisanih vrijednosti. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere tuženik se istome usprotivio u cijelosti, jer da predložena privremena mjera u osnovi u sebi sadrži tužbeni zahtjev, a niti je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine niti da bi mu neodređivanjem ovakve mjere nastupila šteta, već bi naprotiv tuženiku određivanjem predložene mjere nastupila teška šteta, budući da bi zatvaranje tog pogona kao nužnu posljedicu imalo i zatvaranje hotela A..

Na ročištu od 13. veljače 2008.g. tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer da prema njegovim saznanjima niti jedan od tužitelja nije stekao pravo vlasništva stanova u predmetnoj zgradi, pa da stoga nisu aktivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

Podneskom od 8. siječnja 2008.g. tužitelj je uredio tužbu na način da je kao tužitelje označio sve suvlasnike stambene zgrade u u S.

S obzirom na prigovor tuženika glede označene vrijednosti predmeta spora, ovaj sud je raspravnim rješenjem od 19. ožujka 2008.g. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn.

Presudom ovog suda broj Pst-1099/11 od 5.svibnja 2014.god. pod točkom izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu, a koji glasi:

«1.Utvrđuje se da je tuženik postavio aparate-postrojenja bez suglasnosti tužitelja u i na stambenu zgradu suvlasništvo tužitelja anagrafske oznake S., sagrađene na čest.zem. …. upisane u ZU …. k.o. S. i to na krov i u prizemlju u prostoriji smještenoj lijevo od ulaza gledano sa strane s koje se ulazi u predmetnu zgradu, te cijevi položene na krovu i u svjetlarniku predmetne zgrade, a koji svjetlarnik graniči s hotelom «A.» vlasništvo tuženika, a koje je koristio i koristi isključivo za potrebe svog susjednog i međašnog hotela «A.» u S., te da je iz tih aparata-postrojenja imitirao i imitira štetne imisije u vidu buke i vibracija koje prelaze okvire dopuštenog, pa mu se stoga nalaže da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe obustavi imitiranje štetnih imisija iz navedenih postrojenja, te da dopuštena razina buke i vibracija mora biti u skladu sa Zakonom o zaštiti od buke (NN 20/03), te Pravilnikom o najviše dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04), a u protivnom i u slučaju ponavljanja imitiranja štetnih imisija tužitelji imaju ovlaštenje sami o trošku tuženika izvršiti obustavu rada ili smanjenje rada navedenih aparata-postrojenja i dovođenje istih u zadane okvire prema pravnim aktima koji su naprijed navedeni.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima štetu i to tužiteljima suvlasnicima ad 4. S. B. i ad 5. H. B. koji su supružnici zajedno iznos od 40.000,00 kn, te nadalje tužiteljima suvlasnicima ad 15. Z. P., ad 22. T. V., i ad 23. B. R. u iznosu od po 40.000,00 kn, te ostalim tužiteljima suvlasnicima ad 2. i ad 3. koji su supružnici zajedno iznos od 20.000,00 kn, te tužiteljima ad 1. i od ad 14. i od ad 16. i do ad 19. iznose od po 20.000,00 kn svakom, a tužiteljima suvlasnicima ad 20. i 21. koji su supružnici zajedno iznos od 20.000,00 kn, odnosno svima skupa ukupno iznos od 500.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uvećanjem istih za 5 % - tnih poena prema eskontnoj stopi HNB-a i sve to počevši od presuđenja pa do konačne isplate i sve to putem zajedničkog računa pričuve stambene zgrade suvlasništvo tužitelja S., , odnosno njihove predstavnice stanara T. V.»

Pod točkom II izreke presude tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je u dijelu, a koji glasi:

«1. Utvrđuje se da je tuženik nakon donošenja prve nepravomoćne prvostupanjske presude u ovom postupku samovoljno uklonio s krova zgrade cijevi s postrojenjem-aparatima, pa mu se zabranjuje da ubuduće instalira ili donese i ostavi bilo kakve cijevi, postrojenja ili aparate ili donosi bilo kakve druge stvari na krov predmetne zgrade suvlasništvo tužitelja.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti i iseliti cijevi smještene u svjetlarniku koji graniči s njegovim hotelom «A.» i istog slobodnog od osoba i stvari predati u posjed tužiteljima, a ukoliko isti to ne napravi u zadanom roku tužitelji imaju ovlaštenje o trošku tuženika sami ukloniti navedene cijevi u predmetnom svjetlarniku.»

Rješenjem je odbijen u cijelosti kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere (točka I izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II izreke rješenja).

Županijski sud u Splitu, odlučujući po žalbi tužitelja i tuženika, svojom odlukom pod broj Gžp-892/14 od 11. veljače 2016.god. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio gore navedenu presudu ovog suda u dijelu kojim je pod točkom I/1. i I/2. izreke odbijen tužbeni zahtjev, kao što je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno gore navedeno rješenje ovog suda u dijelu kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere. Nadalje, ukinuta je gore navedena presuda u dijelu kojim je pod točkom II/I. izreke utvrđeno da je tuženik nakon donošenja prve nepravomoćne prvostupanjske presude u ovom postupku samovoljno uklonio sa krova zgrade cijevi s potrojenjem-aparatima, te je tužba u tom dijelu zahtjeva odbačena.

Ukinuta je gore navedena presuda ovog suda u dijelu kojim je pod točkom II/I. izreke zabranjeno tuženiku da ubuduće instalira ili donese i ostavi bilo kakve cijevi, postrojenja ili aparate ili donosi bilo kakve druge stvari na krov predmetne zgrade suvlasništvo tužitelja, te u dijelu pod točkom II/2. izreke kojim se prihvaća tužbeni zahtjev, te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno postupanje. Također je ukinuto i rješenje ovog suda pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno postupanje.

Iz obrazloženja presude Županijskog suda u Splitu, između ostalog, proizlazi da je izreka presude u dijelu kojim se zabranjuje tuženiku da ubuduće instalira ili donese i ostavi bilo kakve cijevi, postrojenja ili aparate ili donosi bilo kakve druge stvari na krov predmetne zgrade suvlasništvo tužitelja, kao i da ukloni cijevi smještene u svjetlarniku neodređena, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je u tom dijelu vratio predmet na ponovni postupak. Podneskom od 30.lipnja 2016.god. tužitelji su, postupajući po uputi Županijskog suda u Splitu, uredili tužbeni zahtjev na način da istim traže da se zabrani tuženiku da na nekretnini označenoj kao čest.zem., …., upisane u ZU …. k.o.

S. i baš na krovu iznad stambene zgrade anagrafske oznake T. izvodi bez suglasnosti tužitelja bilo kakve radove, odnosno postavlja postrojenja i cijevi za potrebe klimatizacijskog sustava hotela A., anagrafske oznake D., a kojima bi mogao prouzročiti prekomjernu buku posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja u zgradi anagrafske oznake T., kao i da kloni bilo koje druge činidbe kojima bi posebnim dijelovima nekretnina u vlasništvu tužitelja imitirao buku ili bilo koju drugu imisiju, te da se naloži tuženiku da ukloni zidnu pregradu u svjetlarniku smještenom između stambene zgrade T. i zgrade hotela A. anagrafske oznake D., obje položene na nekretnini označenoj kao čest.zem.

…., upisane u ZU …. k.o. S., a koji svjetlarnik je pregrađen po polovici širine u punoj etažnoj visini od prvog kata do krova, te istog slobodnog od osoba i stvari preda u suposjed tužiteljima.

Tuženik se usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu jer isti po njemu predstavlja potpunu promjenu istovjetnosti zahtjeva, koja nije u suglasnosti sa činjenicama i okolnostima nastalim nakon podnošenja tužbe, te da se protivi preinačenju tužbenog zahtjeva.

Naime, odredbom čl. 191. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) određeno je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći; st.2. istog članka određeno je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tvrdnje tuženika da se radi o preinačenom tužbenom zahtjevu, kojem se on protivi, ovaj sud smatra neutemeljenim, jer su tužitelji, postupajući po uputi Županijskog suda u Splitu, uredili tužbeni zahtjev u ukinutom dijelu, tako da se u ovom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom fotografija lica mjesta, predugovora o kupoprodaji br. P-21-ST1-6-361/2005 od 13. travnja 2007.g., zapisnika o primopredaji nekretnine od 14. travnja 2007.g., predugovora br. P-21-ST1-6-119/2005 od 4. srpnja 2005.g., zapisnika o primopredaji nekretnine od 14. travnja 2007.g., predugovora o kupoprodaji br. P-21-St1-6-063/2005 od 18. srpnja 2005.g., zapisnika o primopredaji nekretnine od 14. travnja 2007.g., predugovora br. P-21-ST1-6-362/2005 od 7. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-St1-6-118/2005 od 19. srpnja 2005.g., predugovora br.

P-21-ST1-6- 065/2005 od 5. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-325/2005 od 19. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-280/2005 od 6. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6- 324/2005 od 8. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-278/2005 od 8. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-171/2005.g. od 7. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6- 226/2005 od 19. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-227/2005 od 6. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-064/2005 od 20. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6- 117/2005 od 18. srpnja 2005.g, predugovora br.

P-21-ST1-6-225/2005 od 8. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-326/2005 od 4. studenoga 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6- 279/2007 od 4. travnja 2007.g., predugovora br. P-21-ST1-6-172/2005 od 20. srpnja 2005.g., predugovora br. P-21-ST1-6-173/2005 od 5. srpnja 2005.g., zapisnika o ispitivanju razina buke Zavoda br. Z/1-07-148 od 9. srpnja 2007.g., uporabne dozvole Ureda u S. od 13. srpnja 2007.g., zapisnika o ispitivanju buke Zavoda Z/1-07-123 od 19. lipnja 2007.g., dopisa tvrtke R. d.o.o. Split od 11. prosinca 2007.g., fotografija lica mjesta, preslika prijava tužitelja, dopisa A. od 24. rujna 2007.g., izvješća PU Splitsko-dalmatinske, Prva policijska postaja Split od 8. veljače 2008.g., službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske, Prva policijska postaja Split od 30. studenoga 2007.g., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke D.

S. i strojarske struke A. D., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina inž. D. S. od 6. srpnja 2009.g., vještačenjem po tvrtki «I.», za tehničko ispitivanje i analizu, kontrolu i druge usluge d.o.o. Z. od 12. ožujka 2009.g., pregledom dopunskog nalaza i mišljenja tvrtke «I.» d.o.o Z. od 28. rujna 2009.g., te od 06. svibnja 2013.god., medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. S. B., spec. psihijatar, saslušanjem tužiteljice ad 2. kao parbene stranke, dok je sud odustao od izvođenje dokaza saslušanjem zz tuženika kao parbene stranke te je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza dodatnim vještačenjem na okolnost mjera koje je potrebno poduzeti da bi utjecaj opreme na svakodnevni život tužitelja sveo u okvire određene posebnim propisima, a sve kao suvišan i nepotreban dokaz koji bi doveo samo do bespotrebnog odugovlačenja postupka, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tuženik na krovu stambene zgrade anagrafske oznake T. u S. postavio kotlovnicu za pripremu tople vode sa strojarnicom za potrebe hotela «A.», koji se naslanja na predmetnu stambenu zgradu, a iz koje kotlovnice se po krovu pruža sustav cjevovoda prema hotelu, a ujedno je smješteno i postrojenje za klimatizaciju sa sustavom za provjetravanje, pri čemu kroz pregrađeni svjetlarnik prolaze i ventilacijske cijevi pričvršćene obujmicama na zid po njegovoj vertikali, kao što je i u prizemlju zgrade, nekadašnje spremište, postavio agregat za opskrbu hotela električnom energijom u slučaju nestanka struje, te da je isti tijekom postupka uklonio gore navedena postrojenja sa krova predmetne zgrade, kao i agregatnu stanicu iz prizemlja. Neprijeporno je da su tužitelji kupili stanove u navedenoj stambenoj zgradi od Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina, a što je i sud utvrdio uvidom u priložene predugovore o kupoprodaji i zapisnike o primopredaji stanova svakom od tužitelja, te da u navedenoj zgradi i stanuju.

Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Naime, prema odredbi čl. 110. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine« br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08, 38/09 i 153/09) proizlazi da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i slično (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

Nadalje, odredbom čl. 1047. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; dalje ZOO) određeno je da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama; st. 2. sud će na zahtjev zainteresirane strane narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti ako ovaj sam to ne učini; st. 3. ako šteta nastane u obavljanju opće korisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene grani6ce (prekomjerna šteta), ali, i u tom slučaju se može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji, st. 4.

Tužiteljica ad 22 T. V. u svom iskazu navodi da su u 2007. godini dobili ključeve od svojih stanova u zgradi T. i svi stanari su se uselili u tu zgradu, a nakon desetak dana od dana useljenja počeli su se izvoditi radovi na krovu te zgrade-montirale su se cijevi i razna postrojenja, a u 7. mjesecu 2007.g. kada je hotel A. počeo raditi ta postrojenja su stavljena u pogon kada je i došlo do štetnih imisija-buke i vibracija i od tada oni u svojim stanovima ne mogu normalno živjeti, da su djeca nervozna, ne mogu učiti ni spavati, a imaju i određene stresove, dok da je u prizemlju zgrade bila predviđena njihova sprema za bicikle, ali tu spremu nisu mogli koristiti jer je tu stavljen agregat i oni nemaju pristup, a niti imaju ključeve od te spreme. Navodi da taj teret nije bio predviđen prvotnim projektom, a niti su oni kupili stanove sa takvim stanjem i teretom, već je to sve napravljeno bez njihove suglasnosti.

Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je sa južne strane izlaznog stepeništa na krovnu terasu stambene zgrade T. izvedena jednoetažna dogradnja dimenzija 410x765 cm u etažnoj visini od 365 cm sa ulaznim vratima položenim na zapadnom zidu, da se u istom prostoru nalazi postrojenje za zagrijavanje vode, a sa južne i istočne strane navedene dogradnje izveden je vanjski cjevovod od niza cijevi koje su položene neposredno uz istočnu stranu stambene zgrade; na južnom dijelu krovne terase izvedena je plivajuća armirano- betonska ploča iznad hidro i termo izolacije koja je izvedena na sjevernom dijelu krovne terase; izlaz ventilacionih kanala, koji su položeni na zapadnom i južnom dijelu krovne terase sa sjeverne, istočne i južne strane zatvoreni su suho-montažnom zidnom pregradom sa izolacijom od mineralne vune, zapadna strana ventilacionih ispusta je ostala otvorena, dok je isti s istočne strane djelomično zatvoren, dok je svjetlarnik, položen između stambene zgrade T. i građevine sa istočne strane, pregrađen zidnom pregradom po polovici širine u punoj etažnoj visini od prvog kata do krova, na način da je ta pregrada psotavljena u razini zapadnog pročelja istočne građevine.

Pregledom pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina inž. D. S. od 6. srpnja 2009.g. proizlazi da je vještak nakon uvida u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i dokumentaciju pokazanu mu od strane D. d.o.o. S. procjenio je da su agregatna stanica ukupne površine 25,20 m2 položeno na etaži podrum 1 i kotlovnica – strojarnica ukupne površine 26,10 m2 položeno na etaži 9 kata – nadgrađe utvrđeni kao dijelovi samostalne uporabne cjeline – jedan poslovni prostor označen kao hotel u naravi jedanaestoetažni poslovni prostor izgrađene sukladno pozitivnim odredbama Zakona o gradnji (NN 175/03 i 100/04).

Prema nalazu i mišljenju dipl.ing. fizike Ž. R. iz tvrtke «I.» kontrola i druge usluge d.o.o. Z. od 27. veljače 2009.g. proizlazi da su Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04) definirane granice dopuštenoga prema zonama (kategorijama) kojima pripada neki prostor, što bi trebalo biti precizirano odgovarajućom prostorno-planskom dokumentacijom, a pod pretpostavkom da se navedeni prostor kategorizira kao «zona 3» odnosno kao zona mješovite, pretežito stambene namjene, najviše dopuštene ocjenske ekvivalentne razine buke u zatvorenim boravišnim prostorijama iznose 35 dB (A) danju odnosno 25 dB (A) noću, s time da u slučaju da je rezidualna buka niža od maksimalno dopuštenih vrijednosti, svi izvori buke u zgradi i izvan nje ne smiju povisiti postojeću razinu buke u boravišnim prostorijama. Tim Pravilnikom definirane su i najviše dopuštene ocjenske razine buke i imisije u otvorenom prostoru koje iznose 55 dB(A) za dan odnosno 45 dB(A) za noć, a pri tome za područja u kojima je postojeća razina rezidualne buke jednaka ili viša od dopuštene razine prema tablici 1. iz čl. 1. Pravilnika, imisija buke koja bi nastala od novoprojektiranih, izgrađenih ili rekonstruiranih odnosno adaptiranih građevina sa pripadnim izvorima buke ne smije prelaziti dopuštene razine iz tablice 1. čl. 5. Pravilnika umanjene za 5 dB(A), a za područja u kojima je postojeća razina rezidualne buke niža od dopuštene razine prema tablici 1. čl. 5. Pravilnika, imisija buke koja bi nastala od novoprojektiranih, izgrađenih, rekonstruiranih ili adaptiranih građevina sa pripadnim izvorima buke ne smije povećati postojeće razine buke za više od 1 dB(A). Nadalje, navodi se da ekvivalentne razine buke, koje se u navedenim stambenim prostorima javljaju zbog rada opreme na krovu zgrade kao i postavljenog ventilacijskog sustava povećane su prvenstveno zbog nedovoljno dobro izvedene zvučne izolacije. Postavljenjem elastičnih ovjesa na obujmice koje učvršćuju cijevi i ventilacione kanale za zid po visini te na taj način njihovim odvajanjem od zida po čitavoj visini spriječio bi se prijenos strukturne buke na zidove, a osim toga da bi se postavljanjem odgovarajućih gumenih podloga ispod opreme za klimatizaciju na krovu kao i kotlova u strojarnici bez direktne krute veze s podom ravnog krova spriječilo ili pak smanjilo širenje strukturne buke sa krova na zidove stambenog objekta.

Zaključak je vještaka, a na osnovu rezultata mjerenja ekvivalentnih razina buke u stambenoj zgradi na lokaciji T. u S. i svega naprijed navedenog, da nisu zadovoljene odredbe iz Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, a koje se odnose na rad kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela «A.», te agregata za napajanje električnom energijom u slučaju nestanka struje, pa navedeni izvori buke svojim radom ometaju miran boravak stanara stambene zgrade na adresi T. u S.. Nadalje, a vezano za mjerenje i analizu vibracija kotlovnice i površine stanovanja, zaključak je vještaka da sukladno navedenom kriteriju ISO izmjereni nivo vibracija nije prepreka za normalni boravak ljudi u navedenim stambenim prostorima, međutim, njihovo je mišljenje da bi se nivo buke koja objektivno postoji u stambenim prostorima, a posljedica je nedovoljno dobro izvedene izolacije cijevi i naročito ventilacijskog kanala iz podruma u prolazima kroz zidove, znatno smanjio kad bi se brtvljenje prolaza za cijevi i kanala izveo pjenastim punilima, a istovremeno, postavljanjem elastičnog ovjesa na obujmice koje učvršćuju kanal za zid po visini te na taj način odvajanjem kanala od zida po čitavoj visini spriječio bi se prijenos strukturne buke na zidove izazvane radom ventilatora odsisa zraka iz podruma.

U svom dopunskom vještačenju, a s obzirom na primjedbe tuženika, vještak Ž. R. iz tvrtke «I» d.o.o. Z. navodi da utjecaj rada sustava za provjetravanje i klimatizaciju na ekvivalentne razine buke u okolnim zatvorenim stambenim prostorijama postoji, pri čemu je uzrok tome strukturna buka koja se preko konstrukcije zgrade prenosi na te stambene prostore, a sve zbog neadekvatnog vezanja na podloge. Ponovljena i pri tom dugotrajnija mjerenja uz drugačiju organizaciju mogu samo utvrditi jasnije razmjere neusklađenosti s relevantnim Pravilnikom, ali neće promijeniti zaključak da utjecaj postoji pa bi stoga ponavljanje mjerenja prouzročilo dodatne troškove i gubitak vremena.

Na provedeno vještačenje punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi, a u konačnici primjedbi nije imao ni tuženik, već je samo istakao kako je tuženik voljan poduzeti mjere kojima bi utjecaj rada opreme tuženika postavljene na krovu zgrade otklonio odnosno doveo na dopuštenu razinu, kao i to da nije suglasan sa nalazom vještaka (pri tome ne navodeći u čemu nije suglasan), te je predložio dodatno vještačenje na okolnost mjera koje je potrebno poduzeti da bi se utjecaj opreme na svakodnevni život tužitelja sveo u propisane okvire, međutim, sud je odbio prijedlog tuženika za dodatnim vještačenjem, kao suvišan i nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka. Osim toga, tuženik nije decidirano ni naveo u čemu nije suglasan sa provedenim vještačenjem, a navodi tuženika kako stručne službe tuženika nisu suglasne sa nalazom vještaka, su paušalni, i nisu razlog radi kojeg bi sud prihvatio njegov prijedlog za provođenjem dodatnog vještačenja. Ovaj sud smatra da je vještačenje vještaka Ž. R. iz tvrtke «I.» d.o.o. Z. stručno, objektivno i realno napisano i obrazloženo te dano sukladno pravilima struke i znanosti, pa isto u cijelosti i prihvaća.

U konkretnom slučaju, na krovu stambene zgrade anagrafske oznake T., u S., u kojoj tužitelji stanuju, tuženik je bio postavio kotlovnicu za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustavom ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A., te agregat za napajanje električnom energijom u slučaju nestanka struje, pa izvori buke od rada gore navedenih postrojenja i instalacija ometali su miran boravak stanara u predmetnoj zgradi, odnosno utvrđeno je da buka od njihova rada prekoračuje najvišu dopuštenu granicu, a da se radi o prekomjernoj buci od rada kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A., te agregata za napajanje električnom energijom u slučaju nestanka struje, nesumnjivo proizlazi i iz vještačenja vještaka Ž. R. iz tvrtke «I.» d.o.o. Z..

Odredbom čl. 1. Zakona o zaštiti od buke (Narodne novine 17/90, 20/03, 30/09) definirana je buka na način da ona predstavlja svaki zvuk čija razina prekoračuje najviše dopuštene razine koje su posebno propisane s obzirom na vrijeme i mjesto gdje nastaje u sredini u kojoj ljudi borave i rade, a izvorom buke (čl. 2. istog Zakona) smatra se svaki objekt sa sredstvima za rad i transport, uređajima, instalacijama, te bučne aktivnosti i drugi objekti i radnje od kojih se širi zvuk koji prelazi dopuštene razine.

Prema vještačenju tvrtke «Inspekt» d.o.o. razina buke koja dolazi od rada kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A., te agregata za napajanje električnom energijom prelazi dopuštenu granicu, dakle, rad tuženikovih postrojenja i instalacija predstavljao je takve imisije koje prelaze uobičajenu mjeru s obzirom na prirodu i namjenu nekretnine te na mjesne prilike, a sve upravo kako to tvrde i tužitelji, pa, po ocjeni ovog suda štetnih imisija je bilo u ovom slučaju.

Naime, propisivanjem najviše dopuštene razine buke uspostavlja se takav odnos koji omogućuje vlasniku nekretnine da istu koristi uz upotrebljavanje određenih uređaja koji su izvor štetnih imisija (pa i onda kada se radi o zakonom dopuštenoj djelatnosti), do određene razine, da bi se isto tako omogućilo vlasniku susjedne nekretnine da koristi svoju nekretninu prema svojoj namjeni (u ovom slučaju tužiteljima za stanovanje), a u konkretnom slučaju izvori buke koji dolaze od rada tuženikovih postrojenja i instalacija, kao i od agregata, ometali su stanovanje tužitelja u njihovim stanovima.

Tužitelji su tijekom prijašnjeg postupka dokazali da buka (a buka predstavlja nedopuštenu razinu zvuka) koja dolazi od rada kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje i klimatizaciju prostorija hotela A., te agregata za napajanje električnom energijom, što je smješteno na krovu predmetne stambene zgrade u kojoj isti stanuju prelazi uobičajene – dopuštene granice buke u toj gradskoj ulici i to u kritično vrijeme-danju i noću tako da oni zbog te buke ne mogu normalno živjeti u svojim stanovima, ne mogu se odmarati, djeca ne mogu učiti, ne mogu spavati i dr., dakle, da ta buka ometa tužitelje u mirnom stanovanju jer štetne imisije prelaze uobičajenu mjeru. Naime, da bi se radilo o štetnim imisijama koje prelaze uobičajene mjere potrebito je da sa krovne terase predmetne zgrade na kojoj su smještena tuženikova postrojenja i instalacije, a u prizemlju od agregata, dolazi buka u stupnju većem od propisane dopuštene granice, a što je ovdje bio slučaj, kao što je već naprijed obrazloženo, a posebice vještačenja vještaka Ž. R. iz tvrtke “I.“ d.o.o. Z. o mjerenju ekvivalentnih razina buke u stambenoj zgradi T. u S. i mjerenju vibracija kotlovnica, izvori buke, a koji se odnose na rad kotlovnice za pripremu tople vode sa strojarnicom, sustava ventilacijskih kanala i cjevovoda za provjetravanje klimatizaciju prostorija hotela A., svojim radom ometaju miran boravak stanara stambene zgrade T. u S..

Stoga, točkom I tužbenog zahtjeva tužitelji traže da se zabrani tuženiku da na nekretnini označenoj kao čest.zem., …., upisane u ZU …. k.o. S. i baš na krovu iznad stambene zgrade anagrafske oznake T. izvodi bez suglasnosti tužitelja bilo kakve radove, odnosno postavlja postrojenja i cijevi za potrebe klimatizacijskog sustava hotela A., anagrafske oznake D., a kojima bi mogao prouzročiti prekomjernu buku posebnim dijelovima nekretnine u vlasništvu tužitelja u zgradi anagrafske oznake T., kao i da se kloni bilo koje druge činidbe kojima bi posebnim dijelovima nekretnina u vlasništvu tužitelja imitirao buku ili bilo koju drugu imisiju.

Dakle, tužitelji traže od tuženika zabranu uznemiravanja ubuduće, a koji je zahtjev, po ocjeni ovog suda, osnovan, jer tužitelji, kao suvlasnici predmetne zgrade, nisu dužni trpjeti da ih itko bez ikakvog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima neposredno odašilje na njihovu nekretninu buku, kao što je u ovom slučaju radio tuženik, postavljanjem kotlovnice s dva vodospremnika, motornim postrojenjem i pumpama, a što je isti tijekom postupka uklonio sa krova predmetne zgrade, pa su stoga tužitelji ovlašteni tražiti zabranu uznemiravanja ubuduće, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo prihvatiti.

Nadalje, točkom II tužbenog zahtjeva tužitelji traže da se naloži tuženiku da ukloni zidnu pregradu u svjetlarniku smještenom između stambene zgrade T. i zgrade hotela A. anagrafske oznake D., obje položene na nekretnini označenoj kao čest.zem. …., upisane u ZU …. k.o. S., a koji svjetlarnik je pregrađen po polovici širine u punoj etažnoj visini od prvog kata do krova, te istog slobodnog od osoba i stvari preda u suposjed tužiteljima, a koji zahtjev tužitelja, ovaj sud smatra osnovanim.

Naime, s obzirom da je tuženik postavio i ostavio cijevi u svjetlarniku predmetne zgrade, a za što nema dopuštenje tužitelja, te je svjetlarnik zaključan od strane tuženika, a tužitelji nemaju ključ od istog, to tužitelji, kao suvlasnici predmetne zgrade, imaju pravo tražiti od tuženika uklanjanje zidne pregrade u svjetlarniku a i predaju istog u suposjed tužiteljima (čl.46. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed od trećega može zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama).

Tužitelji na osnovu svoga prava suvlasništva ovlašteni su svakoga tko ih na bilo koji način vrijeđa u vršenju toga prava isključiti, odnosno tužitelji kao suvlasnici predmetne zgrade mogu u svako vrijeme tražiti prepuštanje (su)posjeda, što su u ovom slučaju i učinili tražeći od tuženika uklanjanje zidne pregrade u svjetlarniku smještenom između stambene zgrade T. i zgrade hotela A, anagrafske oznake D., te predaju istog slobodnog od osoba i stvari u suposjed tužiteljima, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu prihvatiti.

Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o parbenom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154.st.2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljima u skladu sa važećom Odvjetničkom tarifom, te razmjerno uspjehu u sporu, kojeg ovaj sud cijeni sa 35 %, pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup na ročište od 06.12.2007.g., 13.02.2008.g., 19.03.2008.g., 16.05.2008.g., 27.05.2009.g., 25.02.2010.g., 22.03.2010.g., 30.01.2012.g., 15.10.2012.g., 05.12.2013.g., 04.02.2014.g. i 20.03.2014.g., 12.07.2016.g. i 20.09.2016.g. po 250 bodova, od 10.05.2016.g. 62,5 bodova, za sastav podneska od 26.10.2007.g., 8.01.2008.g., 29.01.2014.g. i 30.06.2016.g. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 48.125,00 kn, za zastupanje više tužitelja (50 % po Tbr. 36) iznos od 24.062,50 kn, na ime PDV-a iznos od 18.046,87 kn, ukupno iznos od 90.234,37 kn, odnosno razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 35 % na iznos od 89.609,37 kn (budući da su ročišta od 13.veljače i 19.ožujka 2008.god. u ukupnom iznosu od 500,00 kn plus PDV 125,00 k=625,00 kn priznata tužiteljima u cijelosti bez obzira na uspjeh stranaka u sporu, razvidno i iz rješenja suda sa tih ročišta) iznos od 31.363,28 kn, što uvećano za iznos od 625,00 kn (ročišta od 13.veljače i 19.ožujka 2008.g. koja su priznata u cijelosti plus PDV), te za iznos od 3.721,76 kn, na ime troškova izlaska službenih osoba na lice mjesta i vještačenja daje ukupno iznos od 35.710,04 kn. Tužiteljima nisu priznati troškovi obavijesti stranci, budući da isti nisu dostavili dokaze da su im te obavijesti doista i poslane, kao ni troškovi sastava podneska od 05.12.2013.god. jer je isti predan na ročištu od 05.12.2013.god. Također, tužiteljima nisu priznati troškovi sudske pristojbe, jer je taj zahtjev, naznačen kao «sudske pristojbe», neodređeno postavljen. Osim toga, za navesti je da je nastupila je zastara prava naplate pristojbe na tužbu.

Tuženiku je u skladu sa važećom Odvjetničkom tarifom te razmjerno uspjehu u sporu od 65 % priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup na ročište od 06.12.2007.g., 16.05.2008.g., 27.05.2009.g., 30.01.2012.g., 15.10.2013.g., 05.12.2013.g., 04.02.2014.g. i 20.03.2014.g., 12.07.2016.g. i 20.09.2016.g. po 250 bodova, za sastav podneska od 14.12.2007.g. 25 bodova, od 24.02.2010.g., 10.06.2010.g. i 02.07.2010.g. po 250 bodova, za sastav žalbe od 02.06.2010.g. i 12.05.2014.g. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 37.750,00 kn, na ime PDV-a iznos od 9.437,50 kn, na ime sudske pristojbe žalbe na presudu od 12.05.2014.g. iznos od 1.360,00 kn, dakle, ukupno iznos od 48.547,50 kn, odnosno razmjerno supjehu tuženika u sporu od 65 % iznos od 31.555,87 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi sudske pristojbe odgovora na tužbu, te sudske pristojbe žalbe od 2.06.2010.g., jer isti nije dostavio dokaze da je te pristojbe podmirio, a nastupila je zastara prava naplate iste.

Temeljem prednjeg, kada se navedeni iznosi prebiju ostaje da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 4.154,17 kn.

U Splitu, 04. studenoga 2016. godine

S U D A C

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu u roku od 15 dana od dana objave i uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika