I Kr-12/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 12/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i savjetnice Drakulić Milene kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B. I., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zadru od 5. siječnja 1995. K-665/92 (Kv-110/94), u sjednici održanoj 21. ožujka 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. B. I. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru od 6. srpnja 1994. Kž-23/93, kojom je u odluci o krivičnoj sankciji preinačena presuda Općinskog suda u Zadru od 12. siječnja 1993. K-665/92, os. B. I. osuđen je zbog produljenog krivičnog djela teške krađe iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 130. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Dana 22. prosinca 1994. osuđenik je po svom branitelju podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti ističe bolest oca, te navodi da je kao pripadnik Hrvatske vojske učestvovao u Domovinskom ratu.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, Općinski sud u Zadru je predložio, da se zahtjev odbije, a takvo mišljenje su izrazili i općinski državni odvjetnik iz Zadra i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnost da je osuđenik određeno vrijeme bio pripadnik Hrvatske vojske bila je poznata sudu u vrijeme kad se izricala presuda, jer to, uostalom, proizlazi i iz osobnih podataka osuđenika u uvodnom dijelu presude suda prvog stupnja, pa se prema tome ne radi o okolnosti koja se pojavila nakon pravomoćnosti presude.

Iz liječničke svjedodžbe od 16. prosinca 1994., priložene na listu 93 spisa, doista proizlazi da otac osuđenika od 1970. godine boluje od bronhijalne astme, koja okolnost nije isticana tijekom postupka, međutim ta okolnost nije takvog značenja i intenziteta da bi, sama

I Kr 12/1995-3

za sebe, očito dovela do blaže osude, upravo da je sudu i bila poznata u vrijeme izricanja presude, ako se ima u vidu težina počinjenog krivičnog djela, te uzme u obzir da je osuđeniku izrečena kazna u visini donje granice kazne propisane zakonom za to krivično djelo.

Prema tome, kako nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, trebalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odbiti zahtjev osuđenika, te je stoga odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 21. ožujka 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Drakulić Milena v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.