Usž-2289/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-2289/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasminke Jenjić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Borisa Markovića, članova vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. I. d.o.o. S. B., kojeg zastupa zakonska zastupnica I. O., direktorica, a ovu H. H. odvjetnica iz Z., Boškovićeva 1b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi izuzeća službene osobe, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI- 1038/15-7 od 26. listopada 2015., na sjednici dana 18. veljače 2016.

p r e s u d i o j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI- 1038/15-7 od 26. listopada 2015.

Obrazloženje

Uvodno navedenom presudom odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/15-01/52, urbroj: 513-04/15-2 od 5. svibnja 2015. i zaključka Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/14-01/103, urbroj: 513-07-04-14-1 od 23. prosinca 2014. godine te za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Osporenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužitelja izjavljena na zaključak Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda K. klasa: UP/I- 471-02/14-01/103, urbroj: 513-07-04-14-1 od 23. prosinca 2014. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izuzećem ovlaštenog djelatnika I. R. od daljnjeg rada na predmetu poreznog nadzora kod tužitelja kao poreznog obveznika. Žalbu protiv osporene presude tužitelj podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog toga što je izreka presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju. Tužitelj smatra da Upravni sud u Osijeku nije u potpunosti razmotrio niti utvrdio sve relevantne činjenice i navode tužitelja, odnosno uopće nije uzeo u obzir navode tužitelja dok je a priori uzeo za utvrđene sve navode Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda K.. Posebno ističe da je zatražio izuzeće više porezne inspektorice Porezne uprave koji zahtjev je odbijen zaključkom od 23. prosinca 2014. godine. U navedenom zaključku dana je uputa o pravnom lijeku kojom uputom je dozvoljena žalba u roku od 30 dana. Ističe da je postupio u skladu s uputom i podnio žalbu Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak koji je odbacio žalbu kao nedopuštenu nakon čega je tužitelj podnio tužbu prvostupanjskom upravnom sudu u Osijeku koja je osporenom presudom odbijena kao neosnovana. Navodi da iz obrazloženja presude uopće nije razvidno kojim se to razlozima sud vodio kada je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Smatra da je prvostupanjski sud samo paušalno i neodređeno naveo da su razlozi za izuzeće službene osobe neopravdani, a ni jednom se rečenicom ne očituje na detaljne navode tužitelja glede neadekvatnog i diskriminirajućeg postupanja porezne inspektorice R.. Nadalje prvostupanjski sud navodi razloge izuzeća službene osobe a kako te razloge predviđa ZUP i Opći porezni zakon te obrazlaže postupak izuzeća ne dovodeći citirane odredbe rečenog Zakona ni u kakvu vezu s konkretnim slučajem bilo u smislu navoda tužitelja ili eventualno protunavoda tuženog tijela. Stoga je u rečenom dijelu obrazloženje pobijane presude u potpunosti nejasno i u suprotnosti sa izrekom presude.

Također navodi da se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na odredbu članka 111. ZUP-a glede upute o pravnom lijeku već je jednostavno zaključio da je nesporno donesena pogrešna uputa o pravnom lijeku te da je žalba na zaključak ispravno odbačena kao nedopuštena. Samim time prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je, i prema ocjeni ovog žalbenog suda, postupio prvostupanjski upravni sud kada je osporenom presudom odbio žalbu tužitelja.

Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom sudu uz žalbu rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/15-01/52, urbroj: 513-04/15-2 od 5. svibnja 2015. godine odbačena je kao nedopuštena žalba tužitelja protiv zaključka Porezne uprave, Područnog ureda K., pročelnika, klasa: UP/I-471-02/14-01/103, urbroj. 513-07-04-14-1 od 23. prosinca 2014. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izuzeće službene osobe. Kako je donositelj zaključka dao uputu o pravnom lijeku pozivom na odredbe članka 159. i članka 161. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08. – 26/15. – OPZ) tužitelj je postupio po uputi i izjavio žalbu koju je tuženik odbacio kao nedopuštenu. Prema obrazloženju tuženika izuzeće službene osobe je postupovno pitanje koje nije regulirano odredbama Općeg poreznog zakona pa se sukladno članku 4. toga Zakona primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. - ZUP).

Prema odredbi članka 24. ZUP-a o izuzeću službene osobe odlučuje čelnik tijela zaključkom.

Prema odredbi članka 77. stavka 1. ZUP-a zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja.

Prema stavku 5. istoga članka ZUP-a protiv zaključka se ne može izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Iako je prvostupanjski zaključak o izuzeću službene osobe sadržavao pouku o pravnom lijeku koji nije dopušten te je tužitelj postupio po pogrešnoj pouci pravilno je postupio tuženik kada je njegovu žalbu odbacio kao nedopuštenu pozivom na mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku.

Ispitujući zakonitost osporene presude u smislu članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: broj 20/10., 143/12. i 152/14.) prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim i odbio tužbu tužitelja kao neosnovanu.

Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u dispozitivu.

U Zagrebu 18. veljače 2016.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Tatjana Ilić, v.r.

Jasminka Jenjić, v.r.