Rev-3445/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3445/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.Đ. iz V. koga zastupa V.R., odvjetnik iz V., protiv tužene K.Đ. iz L., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 15. ožujka 1993. br. Gž 268/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 28. prosinca 1992. br. P 656/92, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da iseli iz stana pobliže navedenog u izreci te presude te da stan slobodan od osoba i stvari preda tužitelju kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 39.800 HRD.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužene i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjavajući navedene revizijske razloge upire da je prijeporni stan dodijeljen tužitelju na korištenje i s obzirom na članove njegove obitelji (tuženica i dvoje zajedničke djece); da je riječ o stanu za službene potrebe na kojem tužitelj ne može steći stanarsko pravo; da nije legitimiran za podnošenje ove tužbe; da u stanu ne stanuje; da tuženoj pripada pravo na korištenje stana s obzirom na okolnost da su joj djeca povjerena na odgoj i čuvanje. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. Tužena niti navodi u čemu bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila ostvarena, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

O tužbenom zahtjevu - zahtjevu za iseljenje tužene i predaje spornog stana slobodnog na korištenje tužitelju, sudovi su odlučili uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Kada je utvrđeno, a što nije niti sporno, da sporni stan ima status stana za službene potrebe; da je dodijeljen na korištenje upravo tužitelju u vezi njegove službe kod davatelja stana na korištenje; da je zajednica života prekinuta i brak stranaka razveden, onda su s osnovom sudovi cijenili:

- da se na spornom stanu stanarsko pravo ne može steći (čl. 8. st. 1. toč. 3. Zakona o stambenim odnosima - NN 51/85, 42/86, 22/92, 70/93));

- da tužena kao bivši supružnik više nema pravnog osnova za daljnje korištenje stana;

- da je tužitelj kojem je stan dodijeljen na korištenje u vezi službe kod davatelja stana na korištenje aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe.

Stoga je s osnovom tužbeni zahtjev usvojen.

Bez odlučne su važnosti u ovom slučaju navodi revizije o tome da su tuženoj dodijeljena na čuvanje, odgoj i uzdržavanje zajednička maloljetna djeca. Ovo zato jer primjena odredbi Zakona o stambenim odnosima, a posebno odredbe čl. 65. st. 3. te čl. 68. cit. zakona predmnijeva postojanje stanarskog prava koje pravo u konkretnom slučaju nije niti bilo uspostavljeno s obzirom na poseban status stana. A okolnost što tužitelj ne koristi stan ne predstavlja valjani osnov tuženoj na zadržavanje korištenja stana.

Proizlazi iz razloga navedenih da revizija nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.