Legislator Case Law & Legislation
Rev-22/1993-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows revocation of land ownership judgment due to erroneous application of expropriation law.

Case Number Rev-22/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal filed by the municipality regarding a final judgment confirming land ownership. The court found that lower courts incorrectly applied expropriation law by failing to recognize the municipality's valid right of use established through a prior expropriation decision. Consequently, the court revoked the lower court's judgment and dismissed the plaintiffs' request to register ownership.

Legislator headnote

AI generated

čl. 33., 34. Zakona o eksproprijaciji; čl. 390., 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: Where a valid expropriation decision exists granting rights of use to a municipality, a private party cannot successfully claim ownership via a lawsuit if they were not compensated or had possession taken, as the right to challenge the expropriation remains open until specific conditions are met.

Keywords

AI generated
expropriation law land ownership right of use municipal property civil appeal property registration compensation failure

Cited Legislation

AI generated
čl. 33. i 34. st. 1. Zakona o eksproprijaciji
čl. 20. - 23. Zakona o eksproprijaciji
godine sve to suglasno odredbama iz čl. 20. - 23. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", br.
čl. 65. Zakona o eksproprijaciji
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 22/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.M. pok. V. iz Š., R.T. pok. I. iz Š., K.S. pok. Š. iz Š., svi zastupani po punomoćniku Ž.Ž., odvjetniku iz Š., protiv tužene Općine Š., koju zastupa Javni pravobranitelj iz Š. i HTP P. iz P., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, rješavajući reviziju tužene HTP P. iz P. izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od dana 11. svibnja 1992. godine pod posl. br. Gž 166/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od dana 26. veljače 1992. godine pod posl. br. P 1083/91, u sjednici održanoj dana 21. listopada 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika HTP Primošten iz P. se prihvaća pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Šibeniku od dana 11. svibnja 1992. godine pod posl. br. Gž 166/92 i presuda Općinskog suda u Šibeniku od dana 26. veljače 1992. godine pod posl. br. P 1083/91 i sudi:

Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici čest. zem. 14916/2 Z.U. 3500 K.O. P., slijedom čega je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva iste na tuženoj ad 1. s upisom prava korištenja na tuženom ad 2., tužitelji ovlašćuju se da temeljem ove presude zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva iste na svoje ime uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika HTP P. iz Primoštena i potvrđena presuda suda prvog stupnja koja glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici čest. zem. 14916/2 Z.U. 3500 K.O. P., slijedom čega je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva iste na tuženoj ad 1. s upisom prava korištenja na tuženom ad 2., tužitelji ovlašćuju se da temeljem ove presude zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva iste na svoje ime uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tuženi HTP P. iz P. zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tuženika dostavio tužiteljima i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju ovog tuženika, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Među strankama nije sporno da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 14916/2 zu. 3500 k.o. Primošten uknjižen tuženi HTP P. iz P. kao nositelj prava korištenja. Ova uknjižba izvršena je temeljem rješenja o eksproprijaciji 06-8485/2 od 5. ožujka 1970. godine za kojeg sud utvrđuje da se nalazi u zbirci isprava pod br. Z-36/82.

Prije toga na ovoj nekretnini uknjiženi su (čl. 32. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) tužitelji u ovoj parnici. Pravni osnov za stjecaj vlasništva upisom u zemljišne knjige za tužitelje bio je ugovor kojeg su tužitelji u ovoj parnici zaključili sa M.J. - B. ud. K. iz P. koja je bila uknjiženim vlasnikom i posjednikom sporne nekretnine koju je prodala tužiteljima.

Ugovor o prodaji ove sporne nekretnine označene kao čest. zem. 14916/2 zu. 3500 k.o. Primošten zaključen je 9. XI. 1979. godine. Po zaključenju ovog ugovora sudovi utvrđuju da su tužitelji ušli u posjed kupljene nekretnine na kojoj da su sagradili stambeni objekt. Ova nekretnina da se nalazi izvan granica auto- kampa u P. za čiju je izgradnju izvršena eksproprijacija niza nekretnina koje se nalaze na području k.o. P. Sudovi zauzimaju stav da su tužitelji bili u dobroj vjeri, s povjerenjem u zemljišne knjige, da su upisom u zemljišne knjige kod naprijed utvrđenih okolnosti, stekli vlasništvo sporne nekretnine, a 1982. godine da je "došlo do pogrešne uknjižbe ovih nekretnina na imena tuženika".

Prema stajalištu ovog suda zauzeti pravni stav sudova nižeg stupnja nije moguće prihvatiti.

Rješenjem o eksproprijaciji od dana 5. III. 1970. godine pod posl. br. 06-8485/2, u korist društvenog vlasništva, a na trajno korištenje HTP P. iz P. tuženiku u ovom postupku za potrebe izgradnje auto-kampa u P., dozvoljena je potpuna eksproprijacija (i) sporne nekretnine "stvarne vlasnosti M.J. - B. ud. K. iz P. - za cijelo". Prema ovom rješenju, a čije postojanje je sud utvrdio u toku postupka kao što je već naprijed bilo riječi, prethodilo je utvrđenje općeg interesa za izgradnju auto-kampa u P. rješenjem Skupštine općine Š. od dana 13. listopada 1969. godine sve to suglasno odredbama iz čl. 20. - 23. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZE).

Na temelju tog rješenja uknjižba društvenog vlasništva i prava korištenja sporne nekretnine izvršena je 1982. godine (čl. 65. ZE).

Dakle, s obzirom iznesene okolnosti ne može se sada prihvatiti stav suda da je došlo do pogrešne uknjižbe na ime tuženika HTP P. iz P. kao nositelja prava korištenja.

Tokom postupka tužitelji su iznijeli tvrdnju koju je sud i prihvatio, da o eksproprijaciji bivši vlasnik nije bio obaviješten, da mu nije bila plaćena naknada za to zemljište a niti da mu je oduzet posjed. Unatoč ovim utvrđenjima rješenje o eksproprijaciji je egzistentno i ono je bilo temelj odnosno osnova za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika - revidenta u ovoj parnici. Međutim, Zakon o eksproprijaciji vlasniku kojem eksproprirana nekretnina nije uzeta iz posjeda i kojem nije plaćena naknada za ekspropriranu nekretninu, daje mogućnost da pokrene postupak pred nadležnim organom uz zahtjev da se to rješenje o eksproprijaciji poništi (čl. 34. ZE). Pod pretpostavkom da eksproprirana nekretnina nije uzeta iz posjeda prijašnjem vlasniku i da prijašnjem vlasniku nije plaćena naknada za eksproprirane nekretnine, koje se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti i to u isto vrijeme, prijašnji vlasnik neće biti prekludiran u svom pravu zahtijevati poništenje rješenja o eksproprijaciji protekom roka od pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji (čl. 33. i 34. st. 1. ZE).

Iz izloženog dakle proizlazi da dok rješenje o eksproprijaciji u korist društvenog vlasništva a na ime izgradnje auto-kampa u P. i sa pravom korištenja u korist tuženika u ovoj parnici HTP P. iz P. egzistira, tužitelji ne mogu s uspjehom ustati vlasničkom tužbom uz postavljanje zahtjeva na način kako je to u citiranoj izreci presude suda prvog stupnja.

Zbog svega što je naprijed izloženo proizlazi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužitelja te je upravo iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava reviziju tužene HTP P. iz P. valjalo prihvatiti te temeljem odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao pod I. izreke ove odluke. Ovaj sud je prilikom ispitivanja presude koja se revizijom pobija kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju utvrdio da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Odluka o parničnom trošku koji je nastao u povodu izjavljene revizije je izostala iz razloga što nije postojao zahtjev u tom pravcu.

U Zagrebu, 21. listopada 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.