Us-7419/2010-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-7419/2010-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner predsjednice vijeća, Slavice Marić-Okičić i Biserke Kalauz članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Č. iz N. T., B. i H., kojega zastupaju A. B. J. i A. D., odvjetnice iz R., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, klasa: 14- 02/010-03/OB: 01177543254, urbroj: 341-99-06/2-010/6402, broj spisa: 555245 od 11. svibnja 2010. godine, radi invalidske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2013.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, Zagreb, klasa: 14-02/010-03/OB: 01177543254, urbroj: 341-99-06/2-010/6402, broj spisa: 555245 od 11. svibnja 2010. godine.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., broj spisa: 180982 od 22. ožujka 2010. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, odbijen je prijedlog za obnovu postupka priznavanja prava na invalidsku mirovinu, primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj: 2/06. i 6/06.-u daljnjem tekstu: Ugovor).

Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženog tijela iz svih razloga predviđenih člankom 10. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome navodi da je pogrešan zaključak tuženih tijela da nije osoba iz članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora, jer je u Bosni i Hercegovini ostvario status RVI temeljem povrede. Ističe da je takav zaključak u suprotnosti s medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu, a posebice da je u suprotnosti s uvjerenjem B.i H., Federalnog Ministarstva obrane, Uprave za obranu T., Odjela za obranu u općini N. T., broj: V21-41/1-19-162-1/05 od 4. srpnja 2005. godine iz kojeg proizlazi da je 25. listopada 1993. godine na prvoj crti obrane Z.-N. T. prilikom granatiranja ranjen u glavu s potresom mozga i oštećenjem sluha te lijevu potkoljenicu. Predlaže stoga Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga iz obrazloženja osporenoga rješenja i predložilo Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Tužba je osnovana.

Člankom 1. stavkom 1. točkom 7. Ugovora propisano je da se taj Ugovor primjenjuje na pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO), koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnog vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, ukoliko su državljani Republike Hrvatske.

Člankom 2. Ugovora propisano je da se taj Ugovor odnosi na pravne propise u Republici Hrvatskoj o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih i obitelji, zaštite vojnih i civilnih invalida rata i mirovinskom osiguranju.

Člankom 113. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10.-pročišćeni tekst, 61/11., 114/11. i 76/12.– u daljnjem tekstu: ZMO) propisano je da kada se pri rješavanju o pravu iz mirovinskog osiguranja utvrđuje invalidnost, tjelesno oštećenje ili opća nesposobnost za rad članova njihovih obitelji, nadležna ustrojstvena jedinica Zavoda koja rješava o pravu utvrđuje te činjenice na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka.

Člankom 120. stavkom 4. ZMO-a propisano je da ako se žalbom pobija nalaz i mišljenje Ovlaštenog vještaka u prvom stupnju, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti mišljenje Ovlaštenog vještaka u drugom stupnju. Iz predmeta proizlazi da je pravomoćnim zaključkom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., broj spisa: 180982 od 10. travnja 2009. godine sukladno odredbama članka 131. i 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96.-odluka USRH-u daljnjem tekstu: ZUP), obustavljen postupak priznavanja prava na invalidsku mirovinu temeljem odredaba Ugovora, pokrenut temeljem zahtjeva tužitelja od 27. srpnja 2006. godine, jer se tužitelj nije odazvao uredno uručenom pozivu za dostavu dokumentacije. Slijedom navedenog zaključeno je da je tužitelj prešutno odustao od zahtjeva.

Nadalje, zaključkom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., broj spisa: 180982 od 17. prosinca 2009. godine odbačen je u smislu članka 256. stavka 1. ZUP-a, prijedlog za obnovu postupka okončanog navedenim zaključkom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R. od 10. travnja 2009. godine, jer je prijedlog za obnovu postupka podnijela neovlaštena osoba (Služba za opću upravu i društvene djelatnosti, Odsjek za braniteljsko-invalidsku skrb).

Predmetni upravni postupak proveden je u izvršenju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Sektora provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, broj spisa: 555245 od 10. veljače 2010. godine, kojim je djelomično uvažena žalba, poništen zaključak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., broj spisa: 180982 od 17. prosinca 2009. godine, kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedenog rješenje proizlazi da je rješenjem B. i H., Kantona S. B., Kantonalne uprave za pitanja boraca i invalida Domovinskog rata, T., broj: US-R-02-41-13206-2/09 od 28. rujna 2009. godine, kojim je tužitelju, u izvršenju presude Kantonalnog suda u N. T., broj: 06 U 00113408 U od 20. travnja 2009. godine, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe s 20% vojnog invaliditeta temeljem povrede (Lakše pseudoneurastenične smetnje) za stalno. Kako iz toga rješenja proizlazi da tužitelj u Bosni i Hercegovini nije ostvario status ratnog vojnog invalida temeljem ranjavanja ili zatočenja ne ispunjava uvjete iz Ugovora za priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Slijedom navedenog u nastavku postupka prvostupanjsko tijelo će odbiti zahtjev tužitelja temeljem članka 1. stavka točke 7. Ugovora. Postupajući po navedenom rješenju Središnje službe u Z. od 10. veljače 2010. godine, prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijelog za obnovu postupka.

U žalbi protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja tužitelj je u bitnome naveo da se ne slaže sa zaključkom prvostupanjskog tijela da nije osoba iz članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora, jer je iz medicinske i ostale dokumentacije, a posebice iz uvjerenja B. i H., Federalnog Ministarstva obrane, Uprave za obranu T., Odjela za obranu u općini N. T., broj:

V21-41/1-19-162-1/05 od 4. srpnja 2005. godine, koje prileži spisu vidljivo da je 25. listopada 1993. godine na prvoj crti obrane Z.-N. T. prilikom granatiranja ranjen u glavu s potresom mozga i oštećenjem sluha te lijevu potkoljenicu.

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja s obrazloženjem da je prvostupanjuskim rješenjem pravilno odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka, jer iz navedenog rješenja B. i H., Kantona S. B., Kantonalne uprave za pitanja boraca i invalida Domovinskog rata, T. od 28. rujna 2009. godine da tužitelj u Bosni i Hercegovini nije ostvario status RVI temeljem ranjavanja ili zatočenja.

Imajući u vidu podatke spisa predmeta, te činjenicu da je tužitelj u žalbi isticao da ispunjava uvjete iz članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora za priznavanje predmetnog prava, a posebice navedeno uvjerenje B. i H., Federalnog Ministarstva obrane, Uprave za obranu T., Odjela za obranu u općini N. T., broj: V21-41/1-19-162-1/05 od 4. srpnja 2005. godine prema kojem je tužitelj ranjen 25. listopada 1993. godine na prvoj crti bojišnice, Sud smatra da je u konkretnom slučaju trebalo pribaviti nalaz i mišljenje nadležnog tijela medicinskog vještačenja koje će ocijeniti da li kod tužitelja postoji oštećenje organizma sa osnove ranjavanja, i ako postoji, da li takvo oštećenje zbog ranjavanja uzrokuje invalidnost u smislu članka 34. ZOMO.

Radi navedenog Sud nije mogao otkloniti prigovor tužitelja, pa će u postupku nakon ove presude tuženo tijelo radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja pribaviti nalaz stručnog tijela medicinskog vještačenja, a po potrebi i druge dokaze, te će ocijeniti je li uzrok invalidnosti tužitelja povreda ili ranjavanje odnosno u kojoj mjeri utječu posljedice tog oštećenja organizma na opseg prava koja mu se priznaju temeljem naprijed citiranog Ugovora. Osim navedenog tuženo tijelo će u nastavku postupka ispitati da li tužitelj ispunjava i ostale uvjete za priznavanje predmetnog prava, a posebice je li u roku iz članka 6. stavka 3. Ugovora u Bosni i Hercegovini stekao status ratnog vojnog invalida.

Trebalo je stoga, temeljem članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 10. travnja 2013.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Branka Cvitanović, v.r.

Ana Berlengi Fellner, v.r.