Rev-1221/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1221/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz G., koju zastupa N. Đ. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. J. iz G., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužiteljice podnesenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru br. Gž-781/06-2 od 28. lipnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku br. P-54/04-68 od 4. studenoga 2005., u sjednici održanoj dana 21. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zlataru br. Gž- 781/06-2 od 28. lipnja 2006. i presuda Općinskog suda u Zaboku br. P-54/04-68 od 4. studenoga 2005., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 103.000,00 kn na ime dospjelih iznosa od 1.000,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. travnja 1994. do 1. rujna 2002., sa zateznim kamatama, a od 1. listopada 1.000,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama na dospjele neisplaćene mjesečne iznose, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljičina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica iz svih revizijskih razloga, s prijedlogom da se revizija usvoji, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je brak između stranaka razveden djelomičnom presudom prvostupanjskog suda od 1. lipnja 1995. br. P-245/94-12,

- da tužiteljica živi s roditeljima u sedmeročlanoj obitelji i zajedno s njima obavlja poljoprivredne poslove, a financijski ju pomaže njezin brat,

- da tužiteljica honorarno obavlja poslove kuharice i ostvaruje mjesečno oko 3.800,00 kn, te plaća za svoje zdravstveno i mirovinsko osiguranje mjesečno oko 1.200,00 kn,

- da je tužiteljica dobrog zdravstvenog stanja i radno je sposobna, a po zanimanju je grafički radnik – slovoslagar,

- da domaćinstvo u kojem živi tužiteljica posjeduje oko 3 kj zemlje, traktor i priključke, dvije krave i 20 komada peradi,

- da tuženik ima klesarsku radnju, a s njim živi i kćerka stranaka koja je izvanredni student, a žive u kući koja je u suvlasništvu tuženika i njegove majke,

- da tužiteljica nije u evidenciji nezaposlenih osoba od 30. travnja 1995., a na području Krapinsko-zagorske županije od 1996. do 1. svibnja 2003. evidentirano je 9 prijava potreba za zanimanje grafički tehničar koje su realizirane, te dvije prijave potrebe za 4 radnika slovoslagara, koje su također realizirane,

- da tužiteljica nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine, jer nije vlasnica značajnije imovine.

Ocijenivši da tužiteljica nije ostvarivala mogućnost zaposlenja kao grafički radnik putem službe za zapošljavanje, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljica nije stekla pravo na uzdržavanje prema tuženiku, te su odbili tužbeni zahtjev.

Međutim, za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova u neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno.

Prema odredbi čl. 217. Obiteljskog zakona (“Narodne novine”, broj 116/03 – dalje OBZ) bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog druga, a ta odredba se primjenjuje u ovom sporu, temeljem odredbe čl. 361. st. 1. navedenog Zakona.

Pogrešno nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev i za vrijeme dok je tužiteljica bila evidentirana kao nezaposlena osoba kod nadležne službe za zapošljavanje do 30. travnja 1995., uz obrazloženje da tužiteljica nije bila evidentirana kao nezaposlena osoba nakon 30. travnja 1995.

Osim toga, nije za sada prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da se tužiteljica nakon 30. travnja 1995. mogla zaposliti kao grafički radnik da je bila evidentirana kao nezaposlena osoba. Naime, u provedenom postupku nije utvrđen broj kandidata grafičkih radnika prijavljenih kao nezaposlene osobe koje su očekivali zaposlenje u grafičkoj djelatnosti, te za sada nije izvjesno da li bi i tužiteljica u navedenom vremenu nakon 30. travnja 1995. mogla ostvariti zaposlenje.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP-a).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 21. veljače 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.