Rev-3105/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3105/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonić, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann i Stanka Jesenković kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz Z., protiv tuženih 1) P. M. iz Z., 2) E. K. iz S., 3) P. M. i 4) D. M., obojke iz Z., svi zastupani po punomoćniku Z. M., odvjetnici iz V., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 19. srpnja 1989. br. Gž-915/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 7. studenog 1988. br. P-107/86, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1991.

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija, te ukidaju presuda Okružnog suda u Rijeci od 19. srpnja 1989. br. Gž-915/89 i presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 7. studenog 1988. br. P-107/86 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. i II. tuženi dužni su priznati tužitelju pravo vlasništva na kč.br. 1269/2 upisane u z.k.ul.br. 38 k.o. P., kao i III. i IV. tuženi dužni su priznati tužitelju pravo vlasništva na kč.br. 1268/2 upisane u z.k.ul.br. 72 k.o. P., po rješenju Kotarskog suda Ogulin br. R1-101/57, od 28. studenog 1959. te mu izdati valjanu tabularnu ispravu sposobnu za zemljišno-knjižni prijenos nekretnina na ime i vlasništvo tužitelja u roku od 15 dana."

Istom prvostepenom presudom naloženo je tužitelju da je dužan III. I IV. tuženima naknaditi trošak parničnog postupka u dosuđenom iznosu.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud preinači obje nižestepene presude na način da se udovolji njegovom n a v ede n o m z ahtje v u i da s e naloži tuženima da mu nadoknade troškove postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz slijedećih razloga.

Nižestepeni sudovi su odbili navedeni tužbeni zahtjev tužitelja u bitnome zato jer, da tužitelj nije dokazao da je na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva na temelju valjanog pravnog posla a niti da su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama putem dosjelosti.

Revident s pravom ukazuje na pogrešnost navedenih zaključaka sudova. To zato jer iz pravomoćnog rješenja, bivšeg Kotarskog suda u Ogulinu od 28. studenog 1959. br. R1-101/57, kojom je utvrđena međa između prijepornih nekretnina pobliže navedenih u izreci, prema posljednjem mirnom posjedu (uživanju), proizlazi da su predmetne nekretnine pripale u vlasništvo revidenta. Ovo zato jer tuženi odnosno njihovi prednici nisu u smislu pravnog pravila iz st. 1. i 2. paragrafa 280. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje VP-a) ostvarili jače pravo na spornim međašnjim površinama između tih nekretnina.

Po pravnom shvaćanju ovoga suda u postupku za uređenje međa svaka stranka ima pravo ostvariti svoje jače pravo na spornu međašnju površinu tužbom u parnici, ali samo onda ako se ne radi o slučajevima iz stavka 1. i 2. paragrafa 280. bivšeg ZP-a, kao što je to u ovom slučaju, te ako se to jače pravo ostvaruje najdalje za tri mjeseca računajući od dana pravomoćnosti odluke donesene o spornoj međašnjoj površini u postupku o uređenju međa (pravno pravilo iz paragrafa 280. st. 3. VP-a). Taj rok od tri mjeseca je prekluzivni rok materijalnog prava, to znači da se poslije isteka toga roka ne gubi samo zahtjev na vlasničku tužbu, nego prestaje i samo pravo na vlasništvo.

Naime, po pravnom shvaćanju ovoga suda, a za pravilno rješenje ovoga spora, bilo je potrebno raspraviti da li je, kada i na koji način prestalo revidentovo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a što su nižestepeni sudovi propustili raspraviti, pa je zbog toga i došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je zato, temeljem odredbe čl. 394. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), valjalo ukinuti obje nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud će u ponovnom postupku raspraviti o tužbenom zahtjevu u skladu s navedenim primjedbama ovoga suda.

Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 6. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.