I Kž-456/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog L. P. zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (,,Narodne novine“ broj 31/93. – dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 2014. broj K-5/00, u sjednici održanoj 17. rujna 2014.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-456/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je zahtjev osuđenog L. P. za obnovom kaznenog postupka po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu od 20. ožujka 1998. broj K-41/96 zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 3. OKZRH te je stvar vraćena u postupak optuživanja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 456/14-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog L. P. zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (,,Narodne novine“ broj 31/93. – dalje u tekstu: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 5. lipnja 2014. broj K-5/00, u sjednici održanoj 17. rujna 2014.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je zahtjev osuđenog L. P. za obnovom kaznenog postupka po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu od 20. ožujka 1998. broj K-41/96 zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 3. OKZRH te je stvar vraćena u postupak optuživanja.
Protiv ovog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13.; nastavno: ZKP/08) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da činjenice da je B. V. pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 196. stavka 3. OKZRH, a da je protiv optuženog D. V. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo iz članka 196. stavka 3. u vezi s člankom 22. OKZRH, nisu „takve da bi same za sebe ili u svezi sa prijašnjim dokazima bile prikladne da prouzroče oslobođenje L. P. ili da bude osuđen po blažem
I Kž 456/14-4
zakonu“, jer da „je razvidno da osim novonastalih procesnih pozicija okrivljenika D. V. i B.
V. koje su nastupile nakon pravomoćnosti presude protiv L. P., nisu nastupile nikakve nove okolnosti koje bi dovele u pitanje pravilnost presude u odnosu na osuđenika L. P.“.
Naime, presudom Županijskog suda u Splitu od 20. ožujka 1998. broj K-41/96 L. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 3. OKZRH, počinjenog, prema činjeničnom opisu tog djela sadržanom u izreci prvostupanjske presude, zajedno s B. V., a u tome da mu je pomogao D. V.. Dakle, supočiniteljstvo L. P. i B. V. bilo je temelj zaključka o njihovom udruživanju radi prodaje droge, pa već sama okolnost da je B. V. kasnije pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio isto kazneno djelo koje mu je (nakon razdvajanja kaznenih postupaka) bilo stavljeno na teret predstavlja novu činjenicu koja se ukazuje potencijalno prikladnom da prouzroči oslobođenje L. P. ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.
Zbog toga se ne može tvrditi da su jedine posljedice pravomoćnosti presude protiv osuđenog L. P. bile „novonastale procesne pozicije D. V. i B. V.“ (zapravo, tada se radilo o novoj procesnoj situaciji pravomoćno osuđenog L. P. u kaznenim postupcima protiv D. V. i B. V., a sada će oni, nakon pravomoćnog okončanja kaznenih postupaka protiv njih, u obnovljenom kaznenom postupku protiv L. P. imati novu postupovnu ulogu – svjedoka, a ne suoptuženika), pa je osnovano prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08, prihvatio zahtjev osuđenog L. P. za obnovom kaznenog postupka i stvar vratio u postupak optuživanja.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odbijena je žalba državnog odvjetnika, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. rujna 2014.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.