II Kž-469/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-469/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. srpnja 2000. godine broj Kv-538/00, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. kolovoza 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. J.R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. J.R. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice kojom ga se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja, žali se okrivljenik po svom branitelju s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, prema ocijeni ovog Vrhovnog suda pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku produljio pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, rukovodeći se pritom podacima da se protiv istog već vodi više kaznenih postupaka za teška kaznena djela imovinskog karaktera, pa kako je i predmetno kazneno djelo počinjeno u svrhu pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, u korelaciji sa činjenicom da je okrivljenik osoba nezaposlena i bez stalnih izvora prihoda, svakako upućuje na zaključak da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi isti boravkom na slobodi mogao nastaviti sa vršenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Pogrešno se prema tome, žalitelj u svojoj žalbi poziva na odredbu čl. 321. st. 4. ZKP, jer podaci iz kaznene evidencije, u ovoj fazi postupka kada se odlučuje o primjeni pritvorske mjere, služe samo kao elemenat za utvrđivanje postojanja osobitih okolnosti na strani okrivljenika i njegova djela koje u smislu odredbe čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdavaju mjeru pritvora, pa se u tom pravcu i mogu koristiti, neovisno od odluke suda o krivnji i kazni.

Slijedom izloženog, a kako se navodima podnesenih žalbi prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.