I Kž-625/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 625/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZ RH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 15. svibnja 2001. godine, broj K-37/98, u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2004. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak- Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, presudom od 15. svibnja 2001. godine, broj K-37/98, proglasio je krivim opt. I. B. zbog kaznenog djela protiv drugih društvenih vrijednosti - neovlaštenim stavljanjem u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZ RH, te na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. st. 1.toč. 2. i čl. 39. st. 1.toč. 3. OKZ RH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a izvršenje navedene kazne primjenom uvjetne osude po čl. 67. KZ, odgodio s rokom od četiri godine u kojem se ta kazna neće izvršiti ako u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Optuženiku je po čl. 63. st. 1. KZ, za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 17. veljače 1995. godine do 15. ožujka 1995. godine i od 22. ožujka 1995. godine do 02. lipnja 1995. godine.

I Kž 625/01-3

Po čl. 196. st. 4. OKZ RH, primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, opojne droge, privremeno oduzete prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske br. 432799.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka određenog u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, dok je oslobođen od obveze plaćanja stvarnih troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, te optuženiku izrekne kazna zatvora bez primjene odredaba o uvjetnoj osudi.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu po svom branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 30. listopada 2001. godine, broj KŽ-DO-1409/01, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, odnosno zbog odluke o primjeni uvjetne osude iz čl. 370. st. 1. ZKP, smatrajući da je sud prvog stupnja, iako je pravilno utvrdio i olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, da je ipak tom prilikom podcijenio otegotne okolnosti, jer da je činjenje kaznenog djela po optuženiku, odnosno prodaja droge, bila u duljem vremenskom razdoblju, te da je društvena opasnost samog kaznenog djela povećana, jer je baš na području nadležnosti suda prvog stupnja došlo do porasta ovisnika o opojnim drogama, kao i da je osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela nakon učina ovog kaznenog djela.

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji, odnosno primjeni uvjetne osude po žalbi državnog odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ne nalazi da je prvostupanjski sud podcijenio otegotne okolnosti, te u cijelosti prihvaća sve utvrđene okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, nalazi ih pravilno ocijenjenima kao i izrečenu kaznu, kao i primjenu uvjetne osude. Naime, ne može se prihvatiti žalbeni navod da razdoblje od dva mjeseca predstavlja duže vremensko razdoblje i upornost kod učina djela, a niti se kao otegotno optuženiku može cijeniti povećani broj ovisnika opojne droge na području suda prvog stupnja, dok naprotiv tome niz olakotnih okolnosti koje su bile na strani optuženika sigurno daju osnova za primjenu uvjetne osude, jer je u vrijeme izvršenja kaznenog djela optuženik bio neosuđivana osoba, mlađi punoljetnik, učesnik Domovinskog rata, a sada zaposlen i obiteljski čovjek.

I Kž 625/01-3

Kako dakle žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti, te na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.