Rev-2/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., Podružnica V., protiv tuženika M. Č. iz K., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2625/07-3 od 16. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-578/06-14 od 29. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2010.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Što se tiče osnova odgovornosti tuženika prvostupanjski i drugostupanjski sud, polazeći od utvrđenih okolnosti samog štetnog događaja utvrđuju i zaključuju da se nije radilo o mobiliziranom vozilu, nadalje da se nije radilo o ratnoj šteti te ocjenjujući doprinos tuženika u dijelu od 50% (čl. 379. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/98, 91/99, 117/99 i 88/01) utvrđuju i zaključuju da postoji obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećenima u navedenom štetnom događaju.
Full text
Broj: Rev 2/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., Podružnica V., protiv tuženika M. Č. iz K., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2625/07-3 od 16. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-578/06-14 od 29. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 2625/07-3 od 16. listopada 2007. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-578/06-14 od 29. lipnja 2007. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 260.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.900,00 kuna, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa koji je, kao osiguratelj, isplatio oštećenima u svezi sa štetnim događajem tj. prometnom nezgodom koja se dogodila dana 17. studenog 1991. u O. a u svezi s kojim štetnim događajem je pravomoćnom presudom u predmet P-314/94 doprinos tuženika kao vozača neosiguranog i neregistriranog vozila, utvrđeno dijelom od 50%. Tužitelj kao osiguratelj isplatio je oštećenima naknadu u skladu s istom pravomoćnom presudom dana 9. svibnja 2003.
Što se tiče osnova odgovornosti tuženika prvostupanjski i drugostupanjski sud, polazeći od utvrđenih okolnosti samog štetnog događaja utvrđuju i zaključuju da se nije radilo o mobiliziranom vozilu, nadalje da se nije radilo o ratnoj šteti te ocjenjujući doprinos tuženika u dijelu od 50% (čl. 379. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/98, 91/99, 117/99 i 88/01) utvrđuju i zaključuju da postoji obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećenima u navedenom štetnom događaju.
Suprotno navodima tuženika, ponovljenima i u reviziji, treba istači da drugostupanjska presuda prihvaćajući u cijelosti razloge prvostupanjske presude sadrži valjano obrazloženje glede odlučnih okolnosti što se tiče osnova odgovornosti pa svojim ponovljenim tvrdnjama da se radilo o mobiliziranom vozilu odnosno o ratnoj šteti tuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.
Razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude nadalje upućuju na pravilnost primjene materijalnog prava prilikom ocjene prigovora zastare koji je istakao tuženik a koje su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim, uzimajući u obzir kao odlučnu okolnost vrijeme kada je izvršena isplata oštećenima od strane tužitelja.
U tom pravcu pobijana presuda, uz uvažavanje razloga prvostupanjske presude sadrži također valjano obrazloženje.
Navedenim razlozima pobijane presude odgovoreno je i na žalbene navode tuženika pa slijedom svega izloženog trebalo je zaključiti da nisu osnovani revizijski prigovori počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) to se revizija tuženika ukazuje kao neosnovana te ju je pozivom na odredbe čl. 393. ZPP trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2010.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.