Rev-64/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-64/1990-2

P R E S U D A

U I M E N A R O D A !

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja G. M. iz G. A., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S. B., protiv tužene Z0I0 C. Z., Filijala N., zastupana po punomoćniku K. D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 19.IX.1989. br. Gž- 994/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 29.VI 1989. br. P-410/89-13, u sjednici održanoj dana 9. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda prvostepenog suda kojom je tuženik obvezan da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 57,856.875 dinara (5.785,7 konvertibilnih dinara) sa zateznom kamatom po čl. 277. st. 1. Z00 počam od 29. lipnja 1989. godine do isplate, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 2,823.170 dinara (282,3 konvertibilna dinara).

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava opravdanost revizijskog razloga i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je za nastalu štetu međuostalim, za potpuno uništeni automobil ostvario od tuženika iznos od 508.365 dinara (50,8 konvertibilnih dinara) što prema njegovu tužbenu zahtjevu nije bila potpuna novčana naknada za nastalu štetu.

Iz utvrđenja sudova slijedi da tužitelj u vrijeme obračuna i isplate novčane naknade od strane tuženika nije u potpunosti namiren za predmetnu štetu, budući da bi u to vrijeme novčana naknada iznosila 622.800 dinara (62,3 konvertibilna dinara).

Kada revident nije u potpunosti novčano naknadio štetu tužitelju u vrijeme novčane isplate a bio je dužan u potpunosti uspostaviti prijašnje stanje oštećenja stvari tužitelja, nastalo potpunim uništenjem njegova automobila, a to prema stanju te stvari u času nastanka oštećenja, tada je u obvezi da tužitelju novčano naknadi takvu materijalnu štetu prema cijenama na dan donošenja prvostepene presude (odredba čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) umanjena za onaj broj novčanih jedinica koji je već ranije isplaćen tužitelju na račun novčane naknade materijalne štete (odredba čl. 394. Zakona o obveznim odnosima).

Revident stoga, neosnovano opravdava svoju obvezu samo u određenom postotku utvrđene razlike manje isplaćene novčane naknade, jer bi upravo to bilo suprotno navedenim materijalnopravnim propisima.

Valjalo je stoga reviziju odbiti primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 9. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.