Rev-210/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 210/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr.sc. Lucije Čimić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. L. iz Z., zastupan po punomoćnicima B. Š. i Z. Š., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Z., zastupanog po punomoćnici I. V., dipl. pravnici zaposlenoj u C. o. d.d. Z., Filijala Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. P. V. A., Njemačka, H., zastupanog po punomoćniku B. H., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2005., br. Gž 3115/05, kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2005., br. Pn 6018/04, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 2006.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.499.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 231.835,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika i umješača kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 360.000,00 kn kao i u dijelu odluke o trošku u iznosu od 89.951,32 kn. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 755.000,00 kn, kao i za parnični trošak u iznosu od 141.883,93 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nezadovoljan dosuđenom visinom naknade štete i predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Umješač na strani tuženika osporava navode revizije i predlaže da se kao neosnovana odbije uz naknadu troškova odgovora na reviziju. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U ovom parničnom postupku zaključena je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom 9. lipnja 2005., dakle nakon što je 1. prosinca 2003. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), pa se u smislu odredbe čl. 284. st. 5. tog Zakona, povodom izjavljene revizije primjenjuju izmijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).

Prema odredbi čl. 392. a) ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji navodi, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, i 3/94 – dalje ZOO), kad je utvrdio naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 600.000,00 kn a za pretrpljene tjelesne boli u iznosu od 95.000,00 kn.

U dokaznom postupku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. kolovoza 2000. zadobio udarne ozljede i natučenje glave sa podljevima krvi i rane razderotine mekog oglavka, mnogobrojne rane razderotine sa defektima kože na lijevoj ruci, udarne ozljede i natučenje desnog ramena, prijelom desne ključne kosti i desnog ramena, razdor živčanog spleta desne ruke sa oduzetošću desne ruke, prijelom lijeve nadlaktične kosti uz oštećenje palčalnog živca, udarne ozljede i natučenje prsnog koša sa izljevom krvi u prsište sa desne strane, udarne ozljede i natučenje lijeve natkoljenice, prijelom bedrene kosti s pomakom, te traumatski i hemoragički šok. Imao je prijelom desne nadlaktične kosti, kasnije je nakon pokušaja reinervacije desne ruke amputirana desna nadlaktica.

Nakon provedenog liječenja ostale su trajne i nepopravljive posljedice koje smanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja u omjeru od 80%. Trpio je jake bolove kroz 20 dana, srednje 40 dana i manje oko dva mjeseca, a povremeni bolovi javljali su se kroz šest mjeseci.

Pobijanom presudom dosuđena je naknada u smislu odredbe čl. 200. ZOO za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 600.000,00 kn, a za pretrpjele tjelesne boli u iznosu od 95.000,00 kn. Pri tome je sud, primjenom odredbe čl. 200. ZOO, uzeo u obzir karakter ozljeda, tijek liječenja i sve neugodnosti vezane za liječenje, utvrđene medicinskim vještačenjem, kao i da je tužitelj mlada osoba rođen 1975. i da će po prirodnom tijeku stvari osjećati posljedice dugi niz godina, koje smanjuju njegovu životnu i radnu aktivnost u utvrđenom omjeru od 80%.

Prema tome, visina naknade štete utvrđena je pravilnom primjenom kriterija i mjerila propisanih odredbom čl. 200. ZOO, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Pri odlučivanju o zahtjevu umješača za naknadu troška odgovora na reviziju, sud je primjenom odredbe čl. 155. ZPP odbio zahtjev za naknadu tih troškova, jer isti nisu bili potrebni.

U Zagrebu, 29. lipnja 2006.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Ivo Grbin, v.r.