Rev-562/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 562/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr.sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „D.“ d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima M. K., L. H. i O. U., odvjetnicima iz V., protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćnicima G. S., I. L., D. K. i T. G., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2004. godine, br. Gž 4107/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2003. godine, br. P 664/01, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se kako Očevidnik zaključen 30. travnja 1999. godine, između tužitelja „D.“ d.d. iz Z. i tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, proizvodi pravne učinke ugovora o utvrđenju načina pružanja plaćanja komunalne usluge iz čl. 11. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga Skupštine Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 5/92 i 3/93). Tuženik Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb dužan je počevši od dana 1. svibnja 1999. godine, obračunavati tužitelju „D.“ d.d. iz Z. naknadu za odvodnju otpadnih voda u skladu s čenog između tužitelja i tuženika 30.4.1999. godine. Tuženik odredbama Očevidnika zaklju

Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba dužan je naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

Pod toč. II. izreke nalaže se tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 537.152,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se iste presude preinače.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Tužitelj smatra da su razlozi drugostupanjske presude, kojima sud odgovara na navode žalbe, proturječni i to u ocjeni neformalnosti sklapanja ugovora uz istodobni stav o nužnoj pismenoj formi punomoći, pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Međutim, o odlučnim činjenicama u drugostupanjskoj presudi nema proturječnosti, pa taj revizijski razlog nije ostvaren.

Utvrđeno je da Očevidnik od 30.4.1999. godine nisu zaključile ovlaštene osobe stranaka, pa zbog toga ne proizvodi pravne učinke ugovora o načinu pružanja i plaćanja komunalne usluge iz čl. 11. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5/92).

Naime, prema odredbi čl. 18. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00 i 129/00) visinu cijene i način plaćanja komunalne usluge određuje isporučitelj usluge, a prema odredbi čl. 11. navedene Odluke davatelj usluge đenim korisnicima komunalne usluge ugovorom utvrditi način pružanja i plaćanja može odre

komunalne usluge.

Sporni Očevidnik potpisali su članovi komisije koji su utvrđivali tehničku stranu uređaja za opskrbu vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda. Sud je uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrdio da potpisnici Očevidnika nisu ovlaštene osobe koje bi mogle sklopiti ugovor o plaćanju komunalne usluge, a niti su imali punomoć za sklapanje takvog ugovora.

Tužitelj neargumentirano navodi u reviziji, da je tuženik svojim ponašanjem pokazao volju za sklapanje spornog ugovora i da je ugovor naknadno odobrio u smislu odredbe čl. 28. i čl. 88. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), jer da se dva mjeseca nakon sklapanja Očevidnika ponašao u skladu sa zaključenim očevidnikom i obračunavao naknadu za potrošenu vodu. Međutim, za te tvrdnje tužitelj u ovoj parnici nije pružio nikakove dokaze, a tuženik je te navode osporio podneskom od 16. listopada 2001. godine (list 32 do 34 spisa).

Na temelju činjeničnih utvrđenja pravilna je ocjena nižih sudova da predmetni Očevidnik nema pravne učinke ugovora o načinu pružanja i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava takav tužbeni zahtjev odbijen. Kako nije ostvaren ni jedan od revizijskih razloga, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.