I Kž-728/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 728/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 19. prosinca 2005. godine br. K- 9/03, u sjednici održanoj 26. ožujka 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja opt. Z. O., odvjetnika M. F.. iz V., te branitelja opt. M. K., odvjetnika Jovana D. iz G.,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. Z. O., opt. M. K., opt. B. M. i opt. Z. G. te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.

Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima i to: opt. Z. O. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju iz čl. 337. st. 1. i 4. u vezi čl. 37. st. 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i osam (8) mjeseci, a opt. M. K., opt. B. M. i opt. Z. G. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. u vezi čl. 37. st. 1. KZ (ispravno čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ) pa je opt. M. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i tri (3) mjeseca, a opt. B. M. i opt. Z. G. na kazne zatvora u trajanju od po jedne (1) godine svaki.

I Kž 728/06-5

Temeljem čl. 82. st. 1. KZ, od opt. Z. O. oduzeta je imovinska korist stečena kaznenim djelom u iznosu od 588.811,94 kn.

Optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka tako da su solidarno dužni platiti iznos od 8.650,00 kn te platiti paušalnu svotu od po 1.500,00 kn svaki.

Protiv ove presude žale se sva četvorica optuženika i državni odvjetnik.

Opt. Z. O. žali se po svojim braniteljima M. F. i B. P.-B., odvjetnicima iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se ta presuda preinači i opt. Z. O. oslobodi od optužbe. Ujedno je stavljen prijedlog da se optuženik i njegov branitelj izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. M. K. se žali po Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D. i dr., odvjetnici iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog "pogrešne primjene zakona", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. B. M. se žali po svojoj braniteljici B. J., odvjetnici iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju. Ujedno je stavljen prijedlog da se braniteljica optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. Z. G. se žali osobno i po svojoj braniteljici G. J. M., odvjetnici iz V., zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i svim optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju, a da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić, koja je ponovila navode pismenog prijedloga, te branitelji opt. Z. O. i opt. M. K., odvjetnici M. F.. i J. D., koji su ostali kod navoda podnesenih žalbi. Opt. Z. O., kao i braniteljica opt. B. M., odvjetnica B. J.., nisu pristupili iako su uredno obaviješteni pa je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

I Kž 728/06-5

Žalbe optuženika su osnovane, posljedicom čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

U pravu su svi optuženici kada u svojim žalbama ističu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog kojih se osuđujuća presuda suda prvog stupnja ne može s uspjehom ispitati niti, za sada, prihvatiti.

Prije svega, u izreci prvostupanjske presude postoji proturječje u pitanju pravne kvalifikacije kaznenog djela za koje su optuženici oglašeni krivima. Naime, iz činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela proizlazi da je opt. Z. O. svjesno potaknuo ostale optuženike na učin kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, dok iz zakonskog opisa kaznenog djela proizlazi da su sva četvorica optuženika počinili to kazneno djelo u poticanju iz čl. 337. st. 1. i 4. u vezi čl. 37. KZ.

Nadalje, u tom pravcu postoji i proturječnost s razlozima presude, jer iako iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da su svi ostali optuženici postupali "po prijedlogu opt. Z. O." kao poticatelja, u obrazloženju presude (list 11, prvi pasus), sud nalazi utvrđenim da je opt. Z. O. izravno potaknuo samo opt. M. K. i opt. Z. G., dok se za opt. B. M. izričito navodi da on nije bio potaknut od opt. Z. O., već ga je posrednim djelovanjem potaknuo opt. M. K.. U tom pravcu, dakle, vezano za utvrđuje da li je i tko bio poticatelj pri učinu kaznenog djela, u presudi su navedeni proturječni razlozi.

Isto tako, prvostupanjski je sud iz činjeničnog opisa djela ispustio navod o postupanju svih optuženika prema prethodnom zajedničkom dogovoru, iako je to utvrđenje odlučno za postojanje subjektivne komponente suizvršiteljstva, za kakvo su optuženici osuđeni u izreci presude. Pri tome, žalitelji s pravom ukazuju na navod presude (list 10, treći pasus) "sud nije našao dokazanim da su se II., III. i IV-opt. baš u klasičnom smislu dogovorili" … "to se naročito odnosi na opt. B. M." kojem sud vjeruje da uopće nije poznavao opt. Z. O. pa se "s njime i nije mogao prethodno dogovoriti o inkriminiranoj protupravnoj aktivnosti". Ovakvim zaključivanjem prvostupanjski sud, u stvari, isključuje opt. B. M. iz zajedničke djelatnosti ostalih supočinitelja, pa ostaje nerazumljivo temeljem čega prvostupanjski sud zaključuje da je i taj optuženik, prilikom izrade i ovjeravanja sporne dokumentacije, bio svjestan da time pribavlja protupravnu imovinsku korist opt. Z. O..

Netočno se, kako u izreci, tako i u obrazloženju prvostupanjske presude, navodi da je kooperantski ugovor br. 228 između P. Č., R. N. i M. O. potpisan dana 12. travnja 1998. godine, kada iz nesporne dokumentacije u spisu proizlazi da je isti zaključen dana 20. travnja 1998. godine, ali u svakom slučaju izvan inkriminiranog razdoblja za koje su optuženici oglašeni krivima, kako se to s pravom ukazuje u žalbi opt. Z. O..

Nadalje, u obrazloženju prvostupanjske presude izostali su razlozi o odlučnim činjenicama vezano za analizu i ocjenu obrana optuženika te iskaza u postupku ispitanih svjedoka. Iako su opt. Z. O. i opt. Z. G. tijekom glavne rasprave više puta iznosili svoju obranu dopunjujući ju relevantnim podacima, u obrazloženju presude se reproducira samo njihov iskaz dan na glavnoj raspravi od 15. siječnja 2004. godine, ali ne i onaj s glavne rasprave od 21. ožujka 2005. i 19. prosinca 2005. godine. Isto tako, iako je u postupku saslušano ukupno osam svjedoka koji su raspolagali relevantnim saznanjima o načinu otkupa šećerne repe u kampanji za 1998. godinu, niti jedan od njih u presudi nije reproduciran, makar

I Kž 728/06-5

i u kratkim crtama, pa niti iskazi onih svjedoka na kojima sud dijelom zasniva svoja utvrđenja (svjedoci I. D., S. R. i D. B.) je bilo koji od iskaza svjedoka ocijenjen s aspekta istinitosti kazivanja.

S druge strane, izostala je i ocjena vjerodostojnosti kako obrana optuženika, tako i iskaza svjedoka K. H. i B. K. koji te obrane potvrđuju, u dijelu kada suglasno tvrde da su otpremnice za šećernu repu koju je opt. Z. O. u inkriminirano vrijeme predavao na drugim otkupnim mjestima u okviru P. Č., naknadno izdavane na deponiju 430 T. od strane opt. Z. G.. U odnosu na taj, suštinski dio obrane opt. Z. O. i opt. Z. G., izostala je ocjena proturječnih dokaza, kako to nalaže odredba čl. 359. st. 7. ZKP, pa nije razumljivo iz kojih razloga prvostupanjski sud ove obrane optuženika i iskaza svjedoka nije uzeo u obzir pri ocjeni relevantnog činjeničnog stanja.

Konačno, dokazni prijedlozi koje su optuženici stavili na glavnoj raspravi od 19. prosinca 2005. godine, odbijeni su paušalno uz konstataciju, da se ne radi o dokazima koji su relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica, pri čemu za takav zaključak suda nedostaje bilo kakva argumentacija, niti ga je povodom žalbe moguće s uspjehom ispitati.

Posljedicom izloženih manjkavosti, žalitelji opravdano tvrde da postoji znatno proturječje između izreke i obrazloženja presude, a izostali su i razlozi o odlučnim činjenicama, što sve ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, već sada se može reći i da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenim.

Pobijajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda opt. Z. O. i opt. Z. G. ponavljaju svoje obrane tvrdeći da otpremnice navedene u optužnici nisu bile fiktivne, jer je opt. Z. O. doista predao P. Č. ukupno proizvedenu šećernu repu, pa i onu temeljem ugovora br. 228, time da, iako je repa dijelom vagana i predana na drugim deponijima R. N., dokumentaciju je naknadno izdavao opt. Z. G., kao skladištar na otkupnom mjestu 430 T.. Do toga je došlo zbog opsežnosti kampanje otkupa repe za 1998. godinu i loših vremenskih uvjeta, a isto potvrđuju i svjedoci K. H., rukovodilac R. N. i svjedok B. K., upravitelj P. Č.. Budući da se o toj okolnosti nije očitovao knjigovodstveni vještak, niti je raspolagao potrebnom dokumentacijom i stručnim znanjem vezano za izračun prosječnog prinosa repe po hektaru, trebalo je provesti novo knjigovodstveno vještačenje i vještaku predočiti vagarinke koje je na glavnoj raspravi predao opt. Z. G., a ujedno i provesti vještačenje po agronomskom stručnjaku, ali i saslušati svjedoke predložene na glavnoj raspravi od 19. prosinca 2005. godine.

Opt. M. K. i opt. B. M., pak, smatraju da nema dokaza o njihovoj svijesti da su otpremnice koje je izdao opt. Z. G. bile fiktivne, oni nisu imali razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost, a niti su se s bilo kime dogovarali da će opt. Z. O. pribaviti protupravnu imovinsku korist. Prvostupanjski je sud propustio knjigovodstvenom vještaku predočiti potrebnu dokumentaciju, zbog čega se zaključak o neistinitosti otpremnica navedenih u izreci ne može prihvatiti. Međutim, sve da se i utvrdi da opt. Z. O. nije predao spornu šećernu repu po ugovoru br. 228, to još ne znači da su ovi optuženici toga bili svjesni, budući da kontrolu

I Kž 728/06-5

predane šećerne repe nisu vršili niti su za to bili zaduženi u okviru poslovanja T. V.. Stoga smatraju da nema dokaza o njihovoj namjeri kao subjektivnom elementu bića kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, pa ih je, primjenom načela "in dubio pro reo" trebalo osloboditi od optužbe.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, navodima žalbi dovedena su u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, jer se bez valjane ocjene obrana optuženika, koje su djelom potvrđene drugim iskazima, osuđujuća presuda, za sada, ne može prihvatiti.

Prvostupanjski sud nalazi dokazanom inkriminiranu djelatnost svih optuženika na temelju rezultata provedenog knjigovodstvenog vještačenja, koje se uglavnom bazira na dokumentaciji prikupljenoj od poduzeća C. k., koja je obavljala kontrolu otkupa šećerne repe na terenu, i podacima dobivenim od prijevoznika R. R. koji je, temeljem ugovora sa T. V., obavio prijevoz šećerne repe od otkupnih mjesta do T.. Vještak zaključuje da postoji sumnja u vjerodostojnost otpremnica navedenih u optužnici, jer mu u tom pravcu nije predočena relevantna dokumentacija od strane P. Č. i T. V..

Međutim, činjenica je da knjigovodstvenom vještaku, koji je u međuvremenu preminuo, u vrijeme davanja nalaza i mišljenja nisu predočene obrane opt. Z. O. i opt. Z. G., potvrđene iskazima svjedoka K. H. i B. K., niti je vještak imao na uvidu vagarinke predočene po opt. Z. G. na glavnoj raspravi.

Naime, prvostupanjski sud olako otklanja predočene vagarinke kao nevjerodostojne samo zbog činjenice što su predane na koncu dokaznog postupka, a i dosta su oštećene, zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da se radi o neuspjelom manevru obrane u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti optuženika. Nasuprot tome, opt. Z. G. u žalbi s pravom ističe da je sporne vagarinke predočio na glavnoj raspravi od 15. studenoga 2004. godine, tj. kada je po prvi puta došao u priliku da na glavnoj raspravi iznese svoju obranu, a vagarinke je našao naknadno, kopajući po dokumentaciji. Ovo obrazloženje optuženika, samo po sebi, možda izaziva sumnju, ali ne dovoljnu da se tako predočena dokumentacija potpuno obezvrijedi, budući da se radi o relevantnim dokazima vezano za navode optužnice. Naime, za 15 priloženih vagarinki izdanih na prezime O. s datumom 23. listopada 1998. godine, obrana tvrdi da se odnose na preuzetu šećernu repu prema spornoj otpremnici br. 0179456 od 27. studenoga 1998. godine (list 406 spisa), time da količina po pojedinim vagarinkama u zbroju odgovara količini od 196 444 kg koji se na toj otpremnici navodi. Isto tako, priložene 24 vagarinke s datumima od 24. i 25. listopada 1998. godine, prema tvrdnji obrane odnosi se na spornu otpremnicu br. 0179455 od 25. studenoga 1998. godine (list 407 spisa), jer također količina šećerne repe preuzete po tim vagarinkama u zbroju obuhvaća spornu količinu od 301 050 kg.

Iako su spomenute vagarinke (u kuvertama na listu 606 i 607 spisa) uglavnom znatno oštećene, nema dvojbe da su izdane u inkriminiranom razdoblju na prezime O., a to ukazuje da se bez njihove stručne analize ne mogu ocijeniti, pa niti otkloniti obrane opt. Z. O. i opt. Z. G. da je šećerna repa, barem po ove dvije izdane otpremnice, uistinu predana.

Budući da knjigovodstveni vještak ovu dokumentaciju nije imao na uvidu, ostalo je dvojbeno radi li se o fiktivnim otpremnicama, kako utvrđuje prvostupanjski sud. Pri tome treba naglasiti da činjenice koje optuženike terete trebaju biti utvrđene sa potpunom

I Kž 728/06-5

sigurnošću, dok je činjenice koje im idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnima. Stoga u tom dijelu žalitelji s pravom ukazuju da je potrebno provesti dodatno knjigovodstveno vještačenje, jer će se samo na taj način predočene vagarinke i obrane optuženika moći pravilno ocijeniti.

Isto tako, već sada se može reći da nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka L. D.. trpi prigovore vezano za broj zaključenih kooperantskih ugovora i time obuhvaćenu površinu poljoprivrednog zemljišta kojeg su obrađivli opt. Z. O. i njegova supruga, jer je iz priloženih ugovora u spisu i dopisa P. Č. (list 445 spisa i dalje), vidljivo da se radi o četiri kooperantska ugovora sa R. N., a ne dva kako zaključuje vještak, te da je ukupno obuhvaćeno poljoprivredno zemljište znatno veće tj. iznosi 63,93 ha, što je od relevantnog utjecaja na zaključak vještaka vezano za prosječni prinos repe po hektaru, na što s pravom žalitelji ukazuju.

Također, prvostupanjski sud je trebao s više kritičnosti razmotriti podatke navedene u dokumentaciji poduzeće C. Ovo iz razloga što, neovisno o službenim podacima te kontrolne kuće, saslušani inspektori, svjedoci M. K., I. K. i Z. G. u svojim iskazima tvrde da nisu bili kroz čitavo vrijeme fizički nazočni na deponiju u T., pa niti na drugim otkupnim mjestima, budući je svaki od njih istovremeno pokrivao više deponija. Upravo zbog netočnih i manjkavih podataka, prvostupanjski sud do konca dokaznog postupka nije mogao utvrditi identitet inspektora koji je bio zadužen za kontrolu otkupa šećerne repe na deponiju 430 T., a saslušani svjedoci iskazuju da ionako nisu neposredno vršili kontrolu količine otkupljene repe, već se to uglavnom činilo naknadno na temelju prethodno izdanih vagarinki. Iz izloženog proizlazi da je organizacija rada u spomenutoj kontrolnoj kući imala ozbiljnih propusta, zbog čega se i drugi podaci o izvršenim kontrolama trebaju pažljivije vrednovati, a što je odlučno i za postupanje opt. B. M., koji je kao inspektor A. Z. u T. V. izdao i ovjerio sporne priznanice te dnevnike o preuzimanju šećerne repe, na jednak način kako su to činili inspektori na terenu.

Naprijed izloženo ukazuje da, s jedne strane, obrana optuženika uopće nije analizirana, niti su knjigovodstvenom vještaku predočene vagarinke priložene po opt. Z. G., dok je s druge strane, ostala nerazjašnjena mogućnost predaje šećerne repe na nekom od ostalih otkupnih mjesta P. Č., R. N., u kojem pravcu je knjigovodstveni vještak trebao analizirati ukupno predanu i isporučenu šećernu repu sa svih otkupnih mjesta te RJ, jer bi se samo na taj način obrana optuženika mogla pravilno ocijeniti. Sve ovo ukazuje da je osnovan prijedlog svih žalbi optuženika da je u ovom kaznenom predmetu potrebno provesti novo, sveobuhvatno knjigovodstveno vještačenje.

Pri tome, može biti znakovito da se T. V. tijekom postupka nije decidirano izjasnila o visini nastupjele štete, niti je postavila imovinskopravni zahtjev prema optuženicima.

Isto tako, u presudi cijenjena okolnost da na spornim otpremnicama, pod rubrikom "vozača", nije navedeno ime ovlaštenog špeditera R., već ime M. O., sama po sebi još nije pouzdan dokaz da šećerna repa koja se tamo navodi nije predana i otpremljena u T. V.. Svakako bi se ta okolnost, kako je predlagala obrana, razjasnila ispitivanjem Mirjane Orsag u svojstvu svjedoka. Osim toga, toj činjenici sud prvog stupnja daje pretjerani značaj budući je uvidom u nesporne otpremnice od 13. studenoga 1998. godine izdane po kooperantskom ugovoru br. 095 zaključenog između opt. Z. O. i P. Č., R. N., vidljivo da se kao prijevoznik navodi opt. Z. O. osobno, a ne ovlašteni špediter R., dok količine otkupljene šećerne repe po

I Kž 728/06-5

tim otpremnicama ipak nisu obuhvaćene optužnicom. Navedeno ukazuje da, sve kada bi osoba prijevoznika u spornim otpremnicama i bila pogrešno naznačena, to još uvijek, samo po sebi, ne bi dokazivalo da šećerna repa nije predana i prevezena u T..

Zaključno treba reći da, sve dok se ne analiziraju i ocjene obrane opt. Z. O. i opt. Z. G. o naknadnom sačinjavanju otpremnica za šećernu repu koja je predana i odvezena sa drugih stovarišta R. N., kao i dok se ne utvrdi značaj vagarinki predanih po opt. Z. G., siguran zaključak o dokazanosti predmetnog kaznenog djela nije moguće donijeti.

Budući da se kriminalna aktivnost opt. M. K. i opt. B. M. životno i logički nadovezuje na utvrđenje o fiktivnosti otpremnica izdanih po opt. Z. G., to je i u odnosu na te optuženike činjenično stanje, za sada, ostalo nedovoljno razjašnjeno, pri čemu treba reći da ponašanje odgovorne osobe koja prihvaća i ovjerava sadržaj dokumentacije čiju istinitost prethodno nije provjerila, u konkretnom slučaju, prije ukazuje na nesavjesno poslovanje, nego li na svjesnu zlouporabu ovlaštenja odgovorne osobe u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi drugoj osobi, jer za ovo potonje kriminalno postupanje nedostaje potreban subjektivni element.

Kako su slijedom izloženog žalbe optuženika osnovane, trebalo je prvostupanjsku presudu, u smislu čl. 388. st. 1. ZKP, ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće, posljedicom čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

U ponovljenom suđenju, sud prvog stupnja će izvesti sve raspoložive dokaze, a naročito provesti novo knjigovodstveno vještačenje temeljem kojeg će se moći ocijeniti obrane optuženika kao i značaj te vjerodostojnost vagarinki priloženih po opt. Z. G. (kuverte na listu 606 i 607 spisa), te će se kao svjedok ispitati M. O., a po potrebi i vozači S. T., I. H. i S. B. za koje opt. Z. O. tvrdi da su prevozili šećernu repu sa njegovog zemljišta do otkupnog mjesta, pa će se na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja utvrditi pravnorelevantne činjenice i primijeniti odgovarajuća odredba materijalnog prava te će sud prvog stupnja donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 26. ožujka 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.