Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to flight risk and family displacement.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of pre-trial detention. The lower court extended detention based on the risk of flight, noting that the defendant's wife and mother had fled the country while he remained on occupied territory. The court ruled that the defendant's claim to stay with his uncle in Samobor was insufficient to guarantee his presence, justifying the continued detention under Article 182 of the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP; čl. 255. st. 2. ZKP; čl. 385. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended if significant circumstances indicate a real danger of flight, such as the defendant's family fleeing the country while the defendant remains on occupied territory.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 575/1995-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.M. zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 30. listopada 1995. br. Kv-736/95 (K-563/95), u sjednici održanoj 28. studenog 1995.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba opt. K.M. kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. K.M. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ga se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH.
Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.
Naime, bez obzira na podatak da je optuženik, nakon oslobođenja do tada okupiranih krajeva, ostao živjeti na tlu Republike Hrvatske sve do dana lišenja slobode 8. rujna 1995. godine, treba reći da, nasuprot tome, postoje i druge značajne okolnosti koje ipak upozoravaju na opasnost od optuženikovog bjekstva.
To se prije svega odnosi na činjenicu da su supruga i majka optuženika napustile teritorij ove države, dakle, uža obitelj optuženika je izbjegla, pa postoji realna opasnost da bi optuženik sada, naročito kada je svjestan da je u tijeku protiv njega postupak zbog krivičnog djela s visoko zaprijećenom kaznom zatvora, mogao otići za svojom obitelji i tako postati sudu nedostupan.
Osim toga, optuženik je za čitavo vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku živio na tada okupiranom području, tj. izvan domašaja legalnih organa vlasti ove države, pa u kontekstu naprijed izloženih okolnosti doista proizlazi postojanje zakonskog razloga za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.
Zbog izloženog, tvrdnja žalbe da bi optuženik na slobodi boravio kod svog ujaka u Samoboru, za sada, nije dovoljna garancija za osiguranje njegovog prisustva tijekom postupka.
Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. studenog 1995.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r.
Jelić Katica v.r.