Rev-1061/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1061/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, mr.sc. Andrije Erakovića, mr.sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., koju zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u S., protiv tuženice N. R. iz V., koju zastupa punomoćnica mr.sc. S. P., odvjetnica u S., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 3. srpnja 2006. godine, br. Gž 580/06, kojim je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 14. rujna 2004. godine, br. II P 2534/03, u sjednici održanoj dana 8. studenoga 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice se prihvaća, te se ukida rješenje Županijskog suda u Dubrovniku od 3. srpnja 2006. godine, br. Gž 580/06 i rješenje Općinskog suda u Splitu od 14. rujna 2004. godine, br. P 2534/03 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Odluka o trošku za sastav revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku od 3. srpnja 2006. godine, br. Gž 580/06 odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 14. rujna 2004. godine, br. P 2534/03 kojim je tužba odbačena kao nedopuštena.

Protiv ovog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog revizijskog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku i predložila da sud reviziju prihvati, pobijana rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je zatražila i naknadu troška za sastav revizije.

Pravovremenu i potpunu reviziju tužiteljice prvostupanjski sud je dostavio na odgovor tuženici.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljice.

Revizija je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari su nižestupanjski sudovi ocijenili da su ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe na temelju čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03).

Nižestupanjski sudovi kao razloge za svoju ocjenu između ostalog navode:

- da je u parnici II P 178/97 Općinskog suda u Splitu pravomoćno odbijen zahtjev za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer da stranke nisu ugovorile zajednicu života niti je takova zajednica faktički postojala, te da je tuženica voljna ispunjavati obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ali da tužiteljica odbija postupati sukladno ugovoru,

- da je tužbeni zahtjev u ovoj parnici usmjeren na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog toga što tuženica od 1997. godine ne izvršava svoje obveze iz ugovora, dakle u činjeničnoj osnovi na kojoj je temeljila i svoj tužbeni zahtjev u pravomoćno dovršenoj parnici II P 178/97 Općinskog suda u Splitu, a koje činjenice su sudovi u toj parnici utvrdili i ocijenili.

Ocjena nižestupanjskih sudova da se u ovoj pravnoj stvari radi o presuđenoj stvari nije pravilna.

Člankom 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari nužno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora.

U ovoj se pravnoj stvari radi o tužbi radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dakle ugovora u kojem je tuženica preuzela obvezu na trajnu činidbu: u cijelosti snositi troškove smještaja tužiteljice u dom, na njen zahtjev osigurati joj dodatnu ishranu, odjeću i obuću, snositi troškove liječenja.

Pravomoćnom presudom II P 178/97 od 8. rujna 2000. godine Općinskog suda u Splitu je utvrđeno da je tuženica uredno ispunjavala svoje obveze do trenutka kada je tužiteljica u listopadu 1996. godine napustila Dom umirovljenika, a da je nakon toga tužiteljica odbijala primati izvršenje obveze preuzete po tužiteljici ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

Činjenična osnova za donošenje presude br. II P 178/97 od 8. rujna 2000. godine Općinskog suda u Splitu bilo je utvrđenje da li tuženica ispunjava svoje obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u vremenskom razdoblju do zaključenja glavne rasprave u tom predmetu, odnosno da li tuženica kroz navedeno vremensko razdoblje ne izvršava svoje obveze zbog odbijanja tužiteljice da primi ispunjene obveze.

Dakle, u predmetu II P 178/97 Općinskog suda u Splitu nije bio predmet raspravljanja da li tuženica ispunjava obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno da li tužiteljica odbija primiti ispunjenje obveze od tuženice u vremenu nakon zaključenja glavne rasprave u tom predmetu – dakle nakon 8. rujna 2000. godine.

U ovoj je pravnoj stvari tužiteljica podnijela tužbu 31. prosinca 2003. godine s tužbenim zahtjevom na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, te ustvrdila u tužbi da je „tuženica sada kada je tužiteljici najpotrebnija odbila u cijelosti ugovornu obvezu te je ne vrši sedam godina“.

Tužiteljica, dakle, zahtjeva da sud prihvati tužbeni zahtjev na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer tuženica, prema tužiteljičinoj tvrdnji, ne ispunjava ugovornu obvezu ne samo kroz vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno pravomoćnom presudom u predmetu II P 178/97 Općinskog suda u Splitu već i u razdoblju koje je nastupilo nakon toga, a prije donošenja rješenja u ovoj pravnoj stvari (14. rujna 2004.).

Zato se u parnici II P 178/97 Općinskog suda u Splitu i u ovoj pravnoj stvari ne radi o objektivnom identitetu spora, te je u ovoj pravnoj stvari dopušteno utvrđivanje da li u vremenskom razdoblju poslije zaključenja glavne rasprave u predmetu II P 178/97 i poslije donošenja rješenja br. II P 1606/03 od 19. prosinca 2003. godine tuženica ispunjava obveze iz ugovora ili iste ne ispunjava, te ukoliko utvrdi da tuženica ne ispunjava ugovorene obveze da li je to posljedica odbijanja tužiteljice da primi ispunjenje obveza.

Zato u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 333. st. 2. ZPP-a.

Donošenjem rješenja o odbacivanju tužbe kao nedopuštene u situaciji kada nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 333. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 333. st. 2. ZPP-a, a drugostupanjski sud je odbijanjem žalbe protiv navedenog rješenja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi drugostupanjskog rješenja glede ostvarenja pretpostavki iz čl. 333. st. 2. ZPP-a proturječni sadržaju spisa.

Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija tužiteljice je primjenom čl. 400. st. 3. u svezi s čl. 394. st. 1. ZPP-a prihvaćena, pobijana rješenja ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o parničnom trošku revizijskog postupka je zasnovana na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. studenog 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.