Croatian Supreme Court dismisses appeal on contract price reduction vs. damages distinction under ZOO Art. 498.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's judgment awarding a price reduction for a partially delivered commercial space. The plaintiff argued the claim should be treated as a damages claim rather than a price reduction under Contract Law, but the court found this distinction legally unfounded. The court ruled that while both rights exist, the plaintiff's specific claim for price reduction must be adjudicated within those boundaries, not as a damages claim.
Legislator headnote
AI generatedčl. 498. Zakona o obveznim odnosima; When a buyer claims price reduction for defective delivery, the court must decide on price reduction, not damages, even if both rights exist.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-49/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmana kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. L. iz O., zastupane po D. K., odvjetniku u O., protiv tuženika G. d. d. O., zastupanog po B. R., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 18. siječnja 1996. godine broj Gž-48/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 29. rujna 1995. godine broj P-1701/95-19, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2002. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
“Tuženik G. d.d. O. iz O. dužna je tužitelju K.L. iz O. isplatiti iznos od 107,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 1995. godine do isplate na ime umanjenja površine poslovnog prostora, u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao n e o s n o v a n. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.”
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.
Na temelju činjenica da je između tužiteljice kao kupca i tuženika kao prodavatelja dana 26.06.1990. godine sklopljen ugovor o prodaji poslovnog prostora površine 50,40 m[2] , uz prodajnu cijenu od 952.560,00 tadašnjih dinara, da je tužiteljica u ugovorenom roku ispunila svoju obvezu plaćanja prodajne cijene, te da je tuženik predao tužiteljici u posjed i vlasništvo poslovni prostor u površini manjoj od ugovorene za 5,71 m[2] , sudovi su, odlučujući o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik na ime vrijednosti manje površine predanog poslovnog prostora isplati protuvrijednost od 15.417,00 DEM sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, osnovano zaključili da zbog navedenog djelomičnog nedostatka u ispunjenju tuženikove obveze predaje poslovnog prostora manje od ugovorene površine, tužiteljici pripada pravo na sniženje cijene prema odnosu između vrijednosti prodane stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora, sukladno odredbi iz čl. 498. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), a što iznosi 107,91 kn, te su slijedom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su, obzirom na činjenicu da je ranijom presudom po istoj osnovi tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 0,10 kn, tužbeni zahtjev usvojili u visini iznosa od 107,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja, a u skladu s istaknutim zahtjevom za plaćanje kamata, iako bi tužiteljici pripadalo pravo na zatezne kamate od dana plaćanja ugovorene cijene.
U reviziji se osnovano navodi da tužiteljici po osnovi djelomičnog ispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika pripada pravo i na naknadu štete (ukoliko je štetu pretrpjela). Međutim, pri tome se neosnovano ističe da je unatoč tome što je tužbeni zahtjev postavljen na temelju odredbe iz čl. 498. ZOO, o tužbenom zahtjevu trebalo odlučiti kao o zahtjevu za naknadu štete.
U slučaju kada kupcu pripada pravo zahtijevati sniženje i povrat dijela isplaćene prodajne cijene po osnovi materijalnih nedostataka kupljene stvari, uz to pravo pripada mu i pravo na naknadu štete, pa stoga ako je tužbeni zahtjev temeljen na odredbi iz čl. 498. ZOO, koja uređuje pitanje prava na sniženje cijene, sud nije ovlašten o tom zahtjevu odlučivati kao o zahtjevu za naknadu štete jer bi tada odlučivao izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva.
Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, revizija je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 16. siječnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.