Rev-497/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 497/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz O., zastupane po punomoćnicima D. Š., I. K. i B. R., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Osijek, Građansko-upravnom odjelu, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2827/09-2 od 16. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-296/09-8 od 13. srpnja 2009., dana 26. srpnja 2012.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2827/09-2 od 16. prosinca 2010. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-296/09-8 od 13. srpnja 2009. utvrdio je da je tužiteljica S. S. iz O., … na temelju pravnog posla stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. 6040 k.o. O. i to kč. br. 10652/4 u naravi oranica, …, površine 717 m2, što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati, te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, što će u protivnom zamijeniti navedena presuda.

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-2827/09-2 od 16. prosinca 2010. odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. Predložila je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ili podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici naloži naknaditi tuženici čivši troškove revizije u iznosu od 1.125,00 kuna.

parnične troškove uklju

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP (redovnu reviziju), a takav je i ovaj slučaj jer pobijana vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kuna, dakle ne prelazi 100.000,00 kuna, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju), primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. čl. 382. ZPP u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj. Tuženica se u reviziji pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, navela da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana zato što o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba.

U reviziji međutim pravno pitanje nije određeno naznačeno.

Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem pravnog posla stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. 6040 k.o. O. te zahtjev za izdavanje valjane tabularne isprave radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili ovakav tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužiteljica dokazala pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), te da je posjednica nekretnine i izvanknjižna vlasnica.

Tuženica revizijom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava posebno u odnosu na odredbe čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list“ SFRJ broj 52/58) i čl. 361. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08), ali u reviziji u odnosu na eventualno sporne odredbe materijalnog prava nije određeno naznačeno ni jedno materijalnopravno pitanje. Podnesena revizija po svom sadržaju zapravo predstavlja redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, koja u ovom slučaju nije dopuštena.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

Zato je valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 26. srpnja 2012.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.