Kzz-17/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 17/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Z., zbog prekršaja iz članka 14. c Prekršajnog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. lipnja 2014. broj ZPP-DO-112/13, podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Osijeku od 23. rujna 2013. broj Pp 18. Gž-140/13, u sjednici održanoj dana 2. srpnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Prekršajnog suda u Osijeku od 23. rujna 2013. broj Pp 18. Gž-140/13 povrijeđena odredba članka 14. c Prekršajnog zakona u korist osuđenog M. Z., čime je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz odredbe članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku temeljem čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv okrivljenika M. Z. zbog prekršaja iz čl. 240. st. 1. toč. 2. Carinskog zakona (Narodne novine, broj 78/99) činjenično opisanog u izreci, iz razloga jer je sud temeljem čl. 13. st. 1. i 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07), našao da je nastupila zastara prekršajnog progona obzirom na vrijeme počinjenja carinskog prekršaja (17. siječnja 2008.) točnije, da je proteklo više od četiri godine od počinjenja prekršaja pa se prekršajni postupak protiv okrivljenika više ne može voditi.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da u konkretnom slučaju za utvrđivanje zastare prekršajnog progona nije mjerodavna odredba čl. 13. st. 1. i 6. Prekršajnog zakona, već odredba čl. 250. Carinskog zakona koja propisuje da zastara prekršajnog progona za carinske prekršaje nastupa nakon proteka tri godine od počinjenog prekršaja, a u svakom slučaju nakon proteka šest godina, pa kako je Carinski zakon lex specijalis u odnosu na Prekršajni zakon to zastara prekršajnog progona nije nastupila. Pri tome Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navodi da je do 1. lipnja 2013. bio na snazi Prekršajni zakon koji je dopuštao mogućnost u odredbi čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona da se zastarni rokovi produže posebnim zakonom, što je i učinjeno odredbom čl. 250. Carinskog zakona, pa se u skladu s odredbom čl. 14. c/ Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07 i 39/13), do 31. svibnja 2013. primjenjuje zastarni rok iz Carinskog zakona.

Stoga je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je presudom Prekršajnog suda u Osijeku od 23. rujna 2013. broj Pp 18. Gž-140/13 povrijeđena odredba čl. 14. c/ Prekršajnog zakona u korist okrivljenika M. Z., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. P. zakona.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada smatra da je Prekršajni sud u Osijeku citiranom presudom povrijedio zakon u korist okrivljenika jer je odbio optužbu zbog nastupa zastare prekršajnog progona pozivajući se na odredbu č. 13. st. 1. i 6. Prekršajnog zakona, zanemarujući pri tom st. 2. istog čl. 13. prema kojem se posebnim zakonom može propisati dulji rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom, ali ne dulji od tri godine.

Upravo u skladu s odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona, Carinski zakon je u svojoj odredbi čl. 250. st. 1. i 4. propisao da se postupak za carinski prekršaj ne može pokrenuti kad proteknu tri godine od dana počinjenja prekršaja, a u svakom slučaju se ne može pokrenuti niti dalje voditi nakon isteka šest godina od dana kada je prekršaj počinjen. Prema tome, u konkretnom slučaju za utvrđivanje roka zastare, bile su relevantne odredbe Carinskog zakona a ne Prekršajnog zakona, pa kako je predmetni carinski prekršaj počinjen dana 17. siječnja 2008. to bi apsolutna zastara za taj prekršaj nastupila tek 17. siječnja 2014. a ne kako je to pogrešno utvrdio Prekršajni sud u Osijeku, dana 17. siječnja 2012. uzimajući kao rok zastare vrijeme od četiri godine kako je to propisano odredbom čl. 13. st. 1. i 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07).

Slijedom toga Prekršajni sud u Osijeku svojom presudom broj Pp 18. Gž-140/13 od 23. rujna 2013. povrijedio je zakon u korist okrivljenika i to u odredbi čl. 14. c/ Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 39/13), kojom je propisano da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajne sankcije primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, a to je u konkretnom slučaju bilo šest godina sukladno odredbi čl. 250. st. 1. i 4. Carinskog zakona, čime je počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 39/13).

Kako je zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika koji je podnesen na štetu okrivljenika trebalo udovoljiti to je temeljem čl. 513. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13), odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.