Rev-2711/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2711/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljat, Augusta Husinec, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. I. i S. M., oboje iz S. P. zastupani po odvjetniku D. I. iz Đ., protiv tužene S. V. iz S. P. ..., zastupana po odvjetniku I. M. iz Đ., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 19. srpnja 1991. br. Gž-1885/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu od 2. travnja 1991. br. P-174/91, u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1992.godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da ostavina ostavite1ja S. S. iz S. P. ... i predstavlja 1/2 nekretnine upisanih u z.k. ul. br. 1358 k.o. S. K. i to čkbr. 118/2/a vinograd u B. sa 465 čhv. na kojim nekretninama se nalazi sagrađena i klijet što je tužena S. V. dužna priznati i dozvoliti da se ova imovina rasporedi u ostavinskom predmetu.

II.Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.310,00 dinara, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena predlaže da se nižestepene presude preinače i tuženi zahtjev odbije ili ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost revizijskih navoda i predlažu da se revizija odbije.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovana je revizijska tvrdnja da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. č l. 354. ZPP jer nižestepene presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

Izreke presude nisu u suprotnosti s njihovim razlozima ni rezultatima provedenih dokaza.

Revizijskim navodima da "saslušanim osobama nije postavljeno pitanje koliko je iznosila kupoprodajna cijena i kako je plaćena" osporava se utvrđeno činjenično stanje a to u reviziji nije dopušteno (st. 3. čl. 385. ZPP).

Međutim, u vezi tog revizijskog navoda treba primijetiti da "je očito neistinit jer je na tu okolnost ispitana sama tužena prilikom saslušanja u svrhu dokazivanja i u vezi s tim je izjavila "da se ne sjeća za koju svotu je prodana nekretnina koja je predmet spora u ovom predmetu (list 11).

Na istu okolnost saslušan je i svjedok R. S. koji je navodno kupio nekretninu koja je predmet spora "pa je on izjavio" ne mogu se točno sjetiti koliko sam platio za taj vinograd (list 10. str. 2)".

Ti dokazi kao i svi ostali dokazi ocijenjeni su kako to propisuje odredba čl. 8. ZPP.

Dakle, u postupku nije učinjena bitna povreda ZPP na koju ukazuje revizija, a kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

Tužena neosnovano ističe i prigovara promašene pasivne legitimacije jer je ona u ostavinskom postupku iza pok. S. S. ustvrdila da vinograd koji je predmet spora ne spada u ostavinsku imovinu pok. S. S. pa su tužitelji zakonito pokrenuli postupak u ovom predmetu protiv tužene i zato tužena prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovano opravdava tvrdnjom da je vinograd prodan R. S. i da je on ishodio u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na svoje ime, jer to nije odlučno za ishod spora u ovom predmetu.

Zbog izloženog prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

Kako je u postupku utvrđeno, da su tužena i njezin sada pok. suprug S. S. (ostavitelj) kupili vinograd 1988. od I. M. iz zajedničkih sredstava i da su bili suvlasnici vinograda a nije dokazano da bi ostavitelj za života taj vinograd (svoj suvlasnički dio) otuđio R. S. onda je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je utvrđeno da 1/2 dijela tog vinograda ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. S. S.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe č l. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 24. ožujka 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.