P-4208/2017-50 · Općinski sud u Splitu

P-4208/17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz OIB:…, zastupana po pun. H. E., odvjetniku u K. S., protiv tuženika U. O. d.d. , OIB: …, zastupano po OD B. i partneri iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2019. u prisutnosti pun. tužitelja, zamj. pun. tužitelja i punomoćnika tuženika N. Č. odvj. odvjetnika u Splitu, a objavljeno 13. prosinca 2019 godine

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 21.500,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku na ime troškova liječenja isplatiti tužiteljici iznos od 864,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15m dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

III.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 7.557,90 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 11.7.2015 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje kje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

IV.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izmakle dobiti iznos od 1.734,54 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 1.10.2016 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.011,50 kuna.

Obrazloženje:

U tužbi se navodi da je tužiteljica 10. srpnja 2015 sudjelovala u prometnoj nesreći koja se dogodila u Solinu na prometnici Ulice Gašpini koja je održavana prometnica grada Solina na način da je svojim vozilom Seat Ibiza reg. oznake …s nje lijeve strane na nju naletjelo vozilo marke WW Pasat reg. oznake osigurano kog tuženika br. police kojim je upravljao J. B., a koje se kretalo površinom koja nema status prometnice, te joj oduzelo prednost. Prilikom štetnom događaja tužiteljica da je pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu. Povodom štetnog događaja da je protiv tužiteljice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja od strane PP Solin pokrenut prekršajni postupak u kojem je donesena oslobađajuća presuda, jer je utvrđeno kako je tužiteljica imala prednost, te kako je njoj oduzeta prednost. Nakon štetnog događaja tužiteljica da je liječena, odnosno da je nosila schantzov ovratnik, da joj je propisana terapija analgeticima i mirovanjem. Tužbom potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 36.750,00 kuna, na ime troškova liječenja iznos od 2.040,00 kuna, te na ime izmakle dobiti iznos od 6.000,00 kuna budući je zbog predmetnog štetnog događaja na bolovanju bila šest mjeseci, te iznos od 25.000,00 kuna na ime štete na vozilu.

Podneskom od 3.6.2019 tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na štetu na vozilu, a nakon nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, tako da po ovom osnovu potražuje iznos od 7.557,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 11.7.20105 do isplate.

Podneskom od 18.6.2019 tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu i troškove liječenja na način da na ime imovinske štete potražuje iznos od 21.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1.10.2016 godine do isplate, dok s osnova troškova liječenja potražuje iznos od 864,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje također teku od 1.10.2016 do isplate.

Podneskom od 1.11.2019 godine tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu izmakle dobiti, tako da po ovom osnovu potražuje 1.714,54 kune.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Priznao je pasivnu legitimaciju, no ističe kako se tužiteljica kretala cestom bez suvremenog kolničkog zastora i ulazila na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom kojom se kretao njegov osiguranik. Pri tom se poziva na odredbu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ističe kako je potpuno i relevantno jeli se cesta kojom se kretao osiguranik tuženika nalazi na popisu ne razvrstanih cesta grada Solina, te tko ju je betonirao. Drži relevantnim činjenicu da se radi o površini koja se koristi za promet i koja je dosuta većem broju korisnika, te koja je imala suvremeni kolnički zastor, za razliku od ceste kojom se kretala tužiteljica i nije imala suvremeni kolnički zastor. Stoga se, pozivom na odredbu čl. 57. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama tuženik protivi tužbi tužiteljice po svim osnovama, osporavajući i visinu štete.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu 20PP- 6321/15, presude Prekršajnog suda u Splitu stalna služba u Solinu br. 20PPP-6321/15 od 6. rujna 2016, službene zabilješke PU SD, PP Split br. … od 10.7.2015, izvješća Upravnog odjela za komunalnu djelatnost, gospodarstvom i upravljanje prostorom grada Solina Klasa: …od 17. srpnja 2015 upućenog tužiteljici, medicinske dokumentacije tužiteljice, prijave štetnog događaja od 28.9.2016 s povratnicom od 30.9.2016, dopisa tuženika upućenog punomoćniku tužiteljice 13.10.2016, izvida štete tuženika od 22.7.2016, obračunskih lista za isplatu plaće tužiteljice za razdoblje od srpnja 2015 do prosinca 2015, saslušanjem tužiteljice, saslušanjem svjedoka J. B.. te vještačenjem po vještacima dr. A. M. spec. neurologu, dr. D. T. spec. ortopedu, dr. Č. L. spec. psihijatru i dr. Mariji M. D. spec. medicine rada te vještačenjem po vještaku prometne struke N. K. dipl. ing.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi odgovara li tuženik za imovinsku i neimovinsku štetu koju tužiteljica tvrdi da je pretrpjela zbog štetnog događaja od 10. srpnja 2015, te s tim u vezi, trebalo je raspraviti i utvrditi vrstu i visinu štete.

Među strankama u postupku nije sporno kako je dana 10.7.2015 oko 14,20 sati u Solinu, na kolniku došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovala tužiteljica upravljajući vozilom marke Seat Ibiza rP, te osiguranik tuženika J. B. upravljajući vozilom marke WW Passat .

Pregledom službene zabilježbe PUSD od 10.7.2015 utvrđeno je da je prilikom štetnog događaja tužiteljica upravljala osobnim automobilom šljunčanim južnim odvojkom Ulice Bubići od smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, te da je do štetnog događaja došlo na mjestu gdje se šljunčani odvojak spaja na asfaltirani kolnik ulice Bubići kojom se kretao osiguranik tuženika, od smjera zapada u smjeru istoka, dok je tužiteljica imala namjeru i poduzela radnju skretanja u lijevo.

Pregledom prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Splitu, stalna služba u Solinu 20PpP- 6321/15 utvrđeno je da je PUSD postaja prometne policije protiv tužiteljice podnijela obvezni prekršajni nalog držeći da je poduzela radnju uključivanja u promet i skretanje u lijevo u smjeru zapada na kolnik Ul. Bubići, a da se prethodno nije uvjerila da navedenu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, uslijed čega je prednjim lijevim kutom svog automobila udarila u prednji dio osobnog automobila osiguranika tuženika.

Nadalje, pregledom naprijed navedenog spisa Prekršajnog suda utvrđeno je kako je od grada Solina zatraženo očitovanje o statusu prometnice na kojoj je došlo do prometne nesreće, te je grad Solin, odnosno nadležna služba za komunalnu djelatnost 28. lipnja 2016 izvijestila sud da se prometna nesreća dogodila na dijelu nerazvrstane prometnice koju grad ne održava. Naime, grad Solin da održava nerazvrstanu cestu Ul. Gašpini i to asfaltirani dio, te Ul. Joze Kljakovića Šantića, koja prolazi paralelno uz tupinolom tvrtke Cemex, a prometna nesreća se dogodila nasuprot kućnog broja Bubići 117 i taj dio prometnice nije pod asfaltom te ga grad Solin trenutno ne održava, zbog čega nije u statusu nerazvrstane ceste.

Pregledom prekršajnog spisa također je utvrđeno kako je pravomoćnom presudom od 16. rujna 2016 tužiteljica oslobođena optužbe da bi bila odgovorna za nastali štetni događaj, budući sud smatra da se osiguranik tuženika kretao, u odnosu na cestu kojom se kretala tužiteljica, cestom koja nema prednost prolaska, te da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o cestama iste važnosti te primjenjivati "pravilo desne ruke".

Tužiteljica u svom iskazu navodi da se kretala svojim vozilom iz pravca kuće u kojoj stanuje, te da je dolaskom na betonski put kojega je izgradio DC za svoje potrebe, pažljivo vozila zbog činjenice što na tom predjelu vozači znaju voziti većom brzinom, te da je baš tada na nju naletio automobil osiguranika tuženika koji se kretao iz smjera zapada prema istoku, dok je ona imala namjeru skrenuti lijevo. Što se tiče prometnih znakova, da ih nema niti iz pravca kojim se ona kretala niti iz pravca kojim se kretao osiguranik tuženika. U spis je priložila aerofoto snimku, koju je preložila i u prekršajni spis, te je na ročištu pokazala i označila smjer kretanja i mjesto sraza.

Svjedok Jozo B. osiguranik tuženika u svom iskazu navodi da je ulica kojom se kretao "glavna" u odnosu na smjer kretanja tužiteljice, te da mu je ona oduzela prednost prolaska. Također navodi da je iz smjera kretanja tužiteljice vidljivost loša, tako da se ne može vidjeti tko vozi glavnom cestom. Cesta kojom se kretao da nema prometnih znakova, ali je asfaltirana, dok cesta kojom se kretala tužiteljica niti je opskrbljena prometnim znakovima niti ima kakvu infrastrukturu, i da je riječ o makadamu.

Radi utvrđenja okolnosti vezanih u nastanak štetnog događaja, ulogu sudionika istog te visinu štete na vozilu, izveden je dokaz prometno tehničkim vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. ing. N. K..

Vještak N. K. prilikom izrade nalaza i mišljenja imao je na raspolaganju cjelokupni parnični spis, spis prekršajnog suda s policijskim zabilježbama, aerofoto snimku, ulica koje se odnose na štetni događaj, te CD snimku djelatnika policije s fotografijama mjesta prometne nesreće. Već u uvodnom dijelu vještva nalaze se tri fotografije na kojima je prikazan položaj automobila tužiteljice i osiguranika tuženika prilikom štetnog događaja, i na tim fotografijama je vidljivo kako je cesta kojom se kretao osiguranik tuženika asfaltirana, odnosno betonirana, dok je cesta kojom se kretala tužiteljica šljunčana, neasfaltirana površina. Vidljivo je također kako obje ceste nemaju potrebnu infrastrukturu.

Prema nalazu i mišljenju vještaka neposredno prije sraza vozilo tužiteljice kretalo se šljunčanom površinom koja se nalazi u nastavku Ulice Gašpini nasuprot kbr. 117 i neposredno prije sraza obavljala je uključivanje na prometnu površinu kojom se kretao osiguranik tuženika, s namjerom nastavljanja gibanja u pravcu zapada, odakle je nailazilo vozilo Passat. U samom naletu vozilo tužiteljice kreće se brzinom od oko 7,9 km/k ili 2,18 m/s, dok se vozilo Passat kretalo brzinom od 28,55 km/h ili 7,8 m/s.

Analizom tragova na kolničkoj površini i oštećenjima na vozilima, po nalazu vještaka do sraza je došlo oko sredine prometne površine kojom se kretalo osobno vozilo osiguranika tuženika tj, oko 2m od početka uključivanja osobnog vozila kojim je upravljala tužiteljica sa šljunastog proširenja na prometnu površinu na kojoj se kretalo vozilo osiguranika. Do sraza je došlo između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila tužiteljice i prednjeg središnjeg dijela osobnog vozila osiguranika tuženika, a kada su uzdužne osi sudionika zatvarale kut od oko 100 stupnjeva, sam nalet definiran je kao kutni. Analizom fotodokumentacije mjesta nezgode, vještak zaključuje da je obojici sudionika predmetnog štetnog događaja mogućnost uočavanja onog drugog sudionika u nezgodi svedena na minimum, zbog zelenog raslinja uz sami južni rub kolnika tužiteljica ne može uočiti osobno vozilo osiguranika tuženika u nailasku, sve dok svojim prednjim djelom ne dođe do polovice prometne površine kojom se kreće vozilo osiguranika tuženika, kada joj se otvara mogućnost uočavanja svih vozila koja dolaze iz pravca zapada. Vozač osobnog vozila osiguranika tuženika ima veću mogućnost uočavanja vozila koja se uključuju sa šljunčane površine, kada je osobno vozilo tužiteljice prednjim dijelom položen uz južni rub prometne površine kojom se kreće osiguranik tuženika.

Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka prometne struke navodeći da se nije očitovao o kategoriji cesta kojom su se kretali sudionici predmetnog štetnog događaja, s obzirom da smatra kako je u konkretnom slučaju vrijedilo pravilo desne strane. Osporila je procjenu brzine kojom se kretao osiguranik tuženika, budući drži da se kretao brzinom većom od one koju je vještak utvrdio.

Očitujući se na primjedbe tužiteljice, vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, ističući kako povodom predmetnog štetnog događaja policijski djelatnici nisu sačinili skicu lica mjesta, te je temeljem cjelokupne dok. u spisu, posebno fotodokumentacije analizirana dinamika kretanja sudionika štetnog događaja prije naleta, pa tako i brzina kretanja. Glede površina kojom su se kretali sudionici štetnog događaja, ističe da niti jedna od površina nije izrađena od suvremenog asfaltnog zastora, te je pravno pitanje kvalitete i oznake ceste.

Odredbom čl. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.) definirani su pojedini izrazi koje zakon koristi, pa je tako odredbom st. 1. t. 9. nerazvrstana cesta definirana kao površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste, prostori parkirališta, benzinskih crpki i slično), dok je zemljana cesta definirana kao cesta bez izgrađenog kolnika ili suvremenog kolničkog zastora (asfalt,beton ili kocka), pa i kad na priključku javnoj cesti ima izgrađen kolnik.

Odredbom čl. 57. st. 1. istog zakona propisano je da na raskrižju ceste iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.

Prema odredbi st. 2. istog članka vozač vozila koje skreće u lijevo dužan je propustiti vozilo koje dolazeći iz suprotnog smjera zadržava smjer svog kretanja ili skreće u desno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

Odredbom st. 5. istog čl. propisano je da je vozač dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom na koju ulazi i kad ta cesta nije prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ako vozilo ulazi sa ceste bez suvremenog kolničkog zastora na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom.

Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi da je tužiteljica prilikom štetnog događaja na kolnik Ulice Gašpini izlazila s pješčane površine, a ulica kojom se kretao osiguranik tuženika izgrađena je od strane Cemex-a odnosno njegovog prednika DC, asfaltirana je odnosno betonirana. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe čl. 2. i 57. ZSPCA, za zaključiti je kako je tužiteljica izlazila sa zemljane ceste bez izgrađenog suvremenog kolničkog zastora, dok se osiguranik tuženika kretao nerazvrstanom cestom. Nadalje, u situaciji kada je tužiteljica izlazila s ceste koja nema suvremeni kolnički zastor na cestu koja ga ima, jer je asfaltirana odnosno betonirana, morala je sukladno odredbi čl. 57. st. 5 ZSPCA propustiti vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo nerazvrstanom cestom, odnosno zadržavalo smjer kretanja. Pri tom je po mišljenju ovog suda irelevantno je li se cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja nalazi na popisu nerazvrstanih cesta grada Solina i tko ju je betonirano, budući je bitno da se radi o cesti koja služi za javni prijevoz, koja je dostupna većem broju korisnika i koja je za razliku od ceste kojom se kretala tužiteljica imala suvremeni kolnički zastor (asfalt,beton). Zbog navedenih sud smatra kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje "pravilo desne ruke", jer se ne radi o raskrižju cesta iste važnosti, radi čega tuženik ne odgovara za štetu koju tužiteljica trpi, jer je poduzela radnju skretanja u lijevo a da nije prepustila osiguranika tuženika koji je zadržavao smjer kretanja, odnosno jer je poduzela ovu radnju bez da se prethodno uvjerila kako je može poduzeti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u pometu.

Međutim, ukoliko drugostupanjski sud ne dijeli mišljenje ovog suda, za navesti je da je sud u postupku na prijedlog tužiteljice utvrdio vrstu i visinu štete koju je u prometnom štetnom događaju pretrpjela. Vještaćenjem po vještacima medicinske struke dr. A. M. spec. neurokirurgu, dr. D. T. sepc. ortoped, dr. Č. L. spec. psihijatar i utvrđeno je da je tužiteljica tijekom štetnog događaja zadobila istegnuće vratnih mišića te joj je postavljen imobilizacijski okovratnik i ordinirani analgetici i mirovanje. Redovno je odlazila na kontrolne preglede kod neurologa i fizijatra, te na fizikalnu terapiju koju je obavljala kroz rujan 2015. Prema mišljenju vještaka neurologa s neurološke strane nisu nastupile trajne posljedice niti smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je trpjela boli jakog intezititeta jedan dan, srednjeg jakog intenziteta dva dana i lakog tjedan dana, te joj je tuđa njega bila potreban za vrijeme korištenje odvratnika jedan sat na dan, četiri dana.

Vještak dr. D. T. spec. ortoped također nalazi da kod tužiteljice nije došlo do umanjenja životnih aktivnosti, iako će tužiteljica kod težih tjelesnih radova i promjena vremena osjećati blage tegobe između lopatica i u vratu, no riječ je o blažim tegobama. Bolove je procijenila u jakom intenzitetu jedan dan, srednjem jedan tjedan i slabom šest tjedana. Po njenom mišljenju, tuđa njega i pomoć bila je potrebna tužiteljici jedno vrijeme zbog intenzivnog nošenja ovratnika sat vremena dnevno jedan tjedan.

Po mišljenju vještaka dr. Č. L. spec. psihijatar tužiteljica je za vrijeme štetnog događaja doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije i tri minute, sekundarni dva dana, strah srednjeg intenziteta deset dana i blagog dva mjeseca.

Sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenje vještaka medicinske struke budući su iznesena savjesno i u skladu s pravilima struke, bez međusobne proturječnosti, a niti stranke nisu imale primjedbi na ista. Da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, temeljem prednjih nalaza i mišljenja vještaka može se zaključiti da bi kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19 ZOO-a. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobila, tužiteljičin životnu dob, tijek liječenja i posljedice, sud drži da bi joj s osnova nematerijalne štete pripadalo pravo na naknadu u iznosu od 9.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a koje teku od 1.10.2016 godine, s obzirom da se 31.9. obratila tuženiku radi isplate u mirnom postupku.

Nadalje, da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, pripadalo bi joj pravo na naknadu materijalne štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 245,00 kuna koji se odnosi na tuđu njegu i pomoć. Prema nalazu vještaka dr. D. T. tužiteljici je ona bila potrebna 7 sati, a cijenu je sud odredio prema cijeni sata tuđe njege i pomoći Doma za starije i nemoćne Lovret, koja je u utuženom razdoblju iznosila 35,00 kuna. Prilikom odlučivanja o visini cijene sata tuđe njege i pomoći sud je imao na umu stav VSRH izražen u odluci Rev. 674/07, prema kojoj oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da u cijelosti bude nadoknađeno ono što mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju pruža treća osoba. Pri tom se uzima u obzir prosječna cijena rada u sredini u kojoj živi, a ne cijena rada nekvalificirane osobe.

Tužiteljici bi pripadalo i pravo na isplatu razlike plaće u iznosu od 1.734,54 kune za razdoblje dok je bila na bolovanju (2 mjeseca), kako proizlazi iz nalaza vještaka medicine rada dr. M. D., a sam izračun razlike plače među strankama nije sporan.

Također, tužiteljici bi pripadalo pravo i naknadu štete na vozilu u iznosu od 7.557,9 kuna budući je vještak prometne struke našao da je na njenom vozilu nastala potpuna ili totalna šteta u tom iznosu. Na ovaj iznos tužiteljici bi pripadale zakonske zatezne kamate od presuđenja.

Slijedom izloženog, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, no kako je u konkretnom slučaju riječ o pravnom pitanju, utvrđene su i činjenice vezane uz vrstu i visinu štete, te je dano i mišljenje o tome koliko bi ona za slučaj osnovanosti tužbenog zahtjeva iznosila.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: sastav odg. na tužbu, zastupanje na ročištima od 25. siječnja 2018, 22.3.2018., 30.5.2018., 24. rujna 2018., 18.3.2019., 8.4.2019., 7.6.2019., 4.11.2019., 25.11.2019. po 100 bodova, za pristup na ročišta od 20.4.20189. 25 bodova i 30.8.2018. 50 bodova, što ukupno iznosi 1175 bodova odnosno 11.750,00 kuna. Na ovaj iznos tuženiku pripada i pravo na PDV u iznosu od 2.937,50 kuna, tako da trošak zastupanja iznosi 14.687,50 kuna. Tuženiku pripada pravo na naknadu pristojbe tužbe u iznosu od 524,00 kuna i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 800,00 kuna tako da ukupni trošak tuženika iznosi 16.011,50 kuna.

U Splitu, 13. prosinca 2019

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.