Supreme Court allows revocation of lower court ruling on overtime pay due to flawed legal assessment of continuous duty hours.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the defendant's revocation appeal against a lower court judgment awarding overtime pay to a naval officer. The lower courts incorrectly classified all time spent on continuous 24-hour ship duty as overtime, failing to distinguish between actual work hours and necessary rest periods. The court ruled that such continuous service does not preclude free time and that the lower courts erred in their legal interpretation of the Labor Act and collective agreements.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP: In cases where a single legal question significantly impacts the uniform application of law, a party may file a revocation against a second-instance judgment; if the lower courts incorrectly classified continuous duty hours as all overtime without accounting for rest periods, the judgment must be revoked and the case remitted for a new trial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1055/15-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz P., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-53/13-2 od 8. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-387/09 od 2. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 7. prosinca 2016.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužene, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-53/13-2 od 8. siječnja 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 387/09 od 2. studenoga 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od 107.039,59 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je pobliže naznačeno u izreci presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 18.125,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava navode iz iste te predlaže reviziju odbaciti odnosno odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.
Revizija tužene je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Materijalnopravno pitanje koje tužena postavlja u reviziji je „…može li se taj ostali rad, odnosno vrijeme provedeno u službi tretirati prekovremenim radom u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu te Kolektivnog ugovora?“.
Pravno pitanje tužene je, dakle, može li se tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu dulje od 40 sati tjedno priznati (platiti) kao prekovremeni rad. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tužena se poziva na nepodudarnost pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci sa zauzetim pravnim shvaćanjem u odluci revizijskog suda poslovni broj Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe u Hrvatskoj ratnoj mornarici, za isplatom naknade plaće za prekovremeni rad ostvaren temeljem rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i u vrijeme dežurstva, a za razdoblje od kolovoza 2006. do studenoga 2008.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tužena isplati bruto iznos od 107.039,59 kn. Pri tome polazeći od utvrđenja da ukupno vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je dulje od 40 sati tjedno predstavlja prekovremeni rad, da tužena nije dokazala da je prema odredbama Zakona o službi o oružanim snagama Republike Hrvatske organizirala preraspodjelu radnog vremena, niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad na temelju odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima te općih propisa o radu koji su u supsidijarnoj primjeni na temelju odredbe iz čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07) za odnose koji nisu regulirani tim zakonom.
Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“, broj 92/04) te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08).
Pri tome je prvostupanjski sud u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata uzimao da se u cijelosti radi o prekovremenom radu, odnosno da se osmosatni odmor također ima računati kao prekovremeni rad. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je potvrdio u cijelosti odluku suda prvog stupnja.
Polazeći od postavljenog pitanja te navedenih razloga njegove važnosti, ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema pravnom shvaćanju ovog suda u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009. prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu nije životno prihvatljiv. Naime, neprihvatljivo je shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, već je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je sav rad tužitelja u višednevnoj službi na brodu dulji od 40 sati tjedno prekovremeni rad, sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.
Budući da nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 7. prosinca 2016.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.