Rev-9/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 9/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz B., zastupana po punomoćniku A. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: I Gž-7686/98 od 06. srpnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5959/94 od 23. listopada 1997. godine, u sjednici održanoj dana 23. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Tuženik C. d.d., dužno je platiti tužiteljici A.K. 57.400,00 kn sa kamatama tekućim od 24. listopada 1997. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate, te joj naknaditi parnični trošak u svoti od 12.373,28 kn, sa kamatama tekućim od 24. listopada 1997. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 13.100,00 kn."

Protiv dijela navedene presude, a za dio za koji je odbijena s traženjem pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavila tužiteljica, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud usvoji reviziju i tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da ne postoji bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili danim razlozima. Presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi su jasni i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom prijeporu, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je proizišla iz štetnog događaja koji se dogodio dana 10. lipnja 1994. godine.

U ovom stadiju postupka je prijeporna visina tužiteljice dosuđene naknade nematerijalne štete s osnova pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ovisi visina pravične novčane naknade za prijeporne oblike nematerijalne štete. Naime, utvrdili su da je tužiteljica koja je rođena 1954. godine doživjela prometnu nezgodu dana 10. lipnja 1994. godine kao pješak. U istoj da je zadobila udarne podljeve i natučenje lijeve podlaktice, prijelom palčane kosti s pomakom, napuknuće glavice desne palčane kosti, udarne ozljede i razderotine hrpta desne šake, te trećeg prsta desne šake. Od istih da je trpjela jake fizičke boli 8 dana, srednje 10 dana, manje oko 30 dana, a nakon nove operacije jake boli 6 dana, srednje 6 dana, manje 10 dana. Isto tako da je trpjela jaki strah nakon štetnog događaja 2 dana, srednji 10 dana, manji oko 30 dana, te 1 dan jaki strah prije nove operacije, a poslije operacije srednji strah 5 dana i manji 5 dana. Od zadobivenih povreda da je kod tužiteljice ostalo manje naruženje. Od istih da je kod tužiteljice došlo do smanjenja općih i životnih radnih sposobnosti za 15%.

I po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi nisu na štetu revidentice primijenili materijalno pravo kad su joj u ime satisfakcije za pretrpljene fizičke bolove dosudili iznos od 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 9.000,00 kn, za smanjenje životnih aktivnosti 25.000,00 kn, te u ime satisfakcije za naruženje manjeg stupnja 8.000,00 kn, jer su uzeli u obzir karakter i lokalitet povreda, tegobe liječenja, dob tužiteljice, a imali su u vidu posebno i činjenicu da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 15%.

Donoseći odluku o visini naknade nematerijalne štete nižestupanjski sudovi vodili su računa i o cilju kojem služi naknada nematerijalne štete, pa se zbog navedenog ne mogu prihvatiti revizijski navodi da je tužiteljici dosuđena naknada nematerijalne štete u preniskom iznosu.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.