III Kr-123/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 123/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 24. svibnja 2005. godine broj K-257/04 i Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2005. godine broj Kž-152/05, u sjednici održanoj dana 23. veljače 2006. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se zahtjev os. T. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 24. svibnja 2005. godine broj K-257/04 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2005. godine broj Kž-152/05, osuđen je T. B. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ- a, na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede KZ-a predviđenih u čl. 368. ZKP-a i zbog povrede odredaba KP-a predviđenih u čl. 367. ZKP-a“, s prijedlogom da se pobijane presude preinače i oslobodi ga se od optužbe, a podredno da se te presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

ć,

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučkovi podnio je odgovor na podneseni zahtjev u kojem navodi da povreda zakona istaknutih u zahtjevu nema, zbog čega taj zahtjev kao neosnovan treba odbiti.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 123/05-3

Osuđenik u zahtjevu navodi da mu je uskraćeno pravo na obranu iz razloga što tijekom glavne rasprave svjedoci nisu neposredno saslušani, već su pročitani njihovi raniji iskazi, a odbijeno je ispitivanje novih svjedoka M. V. i D. B.. Sudovi nisu otklonili proturječja u iskazima saslušanih svjedoka, ali su usprkos toga temeljili presudu na tim iskazima. Osim toga, navodi da je drugostupanjska presuda dijelom proturječna sama sebi i razlozima presude. Smatra da je povrijeđen kazneni zakon jer djelo za koje je osuđen, nije kazneno djelo budući da nije dokazano da bi osuđenik dovodio oštećenika u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica. Osporava se utvrđenje o pribavljanju protupravne imovinske koristi u čemu se nalazi počinjenom povreda kaznenog zakona na njegovu štetu.

Iz izloženog proizlazi da se u zahtjevu ne iznosi niti jedna od povreda zakona temeljem kojih se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti sukladno čl. 427. ZKP-a. Nasuprot tome, ističe se da je činjenično stanje, u stvari, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđenim, a što ne može biti razlogom podnošenjem ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Suprotno paušalnoj tvrdnji žalbe, obrazloženje drugostupanjske presude sadrži sve potrebne razloge i razumljive odgovore na žalbene navode, a osim toga, ovaj izvanredni pravni lijek se niti ne može podnijeti jer bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu time što svjedoci nisu neposredno ispitani na glavnoj raspravi, već su njihovi raniji iskazi pročitani. Naime, uvidom u zapisnik sa glavne rasprave od 24. svibnja 2005. godine (list 366 spisa), vidljivo je da su iskazi tih svjedoka pročitani uz suglasnost samog okrivljenika, zbog čega su bile ispunjenje sve zakonske pretpostavke iz čl. 331. st. 1. toč. 4. ZKP-a.

Isto tako, nije povrijeđen kazneni zakon u čl. 368. toč. 1. ZKP-a, jer kazneno djelo za koje je osuđenik oglašen krivim sadrži sve elemente bića kaznenog djela prijevare za koje se goni po službenoj dužnosti. Navodna nedokazanost prijevarne namjere osuđenika da lažnim prikazivanjem činjenica dovede oštećenika u zabludu, te izostanak protupravne imovinske koristi, ponovno predstavlja razloge za pobijanje činjeničnih utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja, pa je i u tom dijelu podneseni zahtjev pogrešno usmjeren.

Prema tome, kako u zahtjevu osuđenika nisu istaknute povrede kaznenog zakona ili postupovne povrede predviđene u čl. 427. toč. 1. - 3. ZKP-a, taj zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan i na temelju čl. 429. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. veljače 2006. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.