I Kž-188/1994-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-188/1994-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.K. zbog kaznenog djela iz čl. 131. (sada čl. 126.) st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optužnog podnesnoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 28. rujna 1992. broj K-294/92, u sjednici održanoj 19. travnja 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske B.P.

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. M.K., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M.K. zbog kazneog djela iz čl. 131. (sada čl. 126.) st. 2. u svezi s čl. 130. (sada čl. 125.) st. 1., a kažnjivog po čl. 131. (sada čl. 126.) st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, pa je temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu čl. 42. (sada čl. 38.) i čl. 43. (sada čl. 39.) st. 1. toč. 3. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Po čl. 84. (sada čl. 79.) OKZRH osuđeniku su oduzeti ovalni drveni stol i šest tapeciranih stolica, dok je ošt. M.K. s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

Istom presudom optuženik je obvezan sudu platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000 HRD (3 kn).

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu, izjavljenu po branitelju D.P., odvjetniku iz Š., zbog svih žalbenih razloga, a u žalbi je predložio da se prvenstveno odluka i sve provedene radnje temeljem propisa Zakona o oprostu stave izvan pravne snage, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske stavilo je pismeni prijedlog da se žalba kao neosnovana odbije iz svih razloga osim, što su ispunjeni uvjeti za primjenu blažeg zakona, jer se više ne radi o kaznenom djelu teške krađe.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja oglasio je krivim opt. M.K. što je točno neutvrđenog dana u veljači 1992. godine u G. iz kuće vlasništvo M.K. uzeo i za sebe zadržao ovalni drveni stol i šest tapeciranih stolica.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud prvog stupnja svoj zaključak o tome, da je optuženik učinio kazneno djelo kojim ga se tereti, utemeljio na priznanju optuženika potvrđenim svim izvedenim dokazima.

Međutim, sud nije svestrano analzirao obranu optuženika koji je naveo da je iz iste kuće uzimao i druge stvari zbog čega je osuđen, a niti je cijenio činjenicu da je optuženik zaista osuđen po vojnom sudu u predmetu pod brojem K-253/92, a kako se navodi u obrazloženju pobijane presude: "Zbog istog krivičnog djela učinjenog na štetu K.M., a na potpuno podudaran način."

Prema tome, u pravu je žalitelj kada navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer nije u dovoljnoj mjeri analizirao i cijenio čitav niz okolnosti ovog konkretnog slučaja, a od čijeg pravilnog utvrđenja ovisi i pravilna primjena kazneog zakona.

Utvrđeno je da je optuženik iz kuće vlasništvo M.K. uzeo ovalni drveni stol i šest tapeciranih stolica, jer ne samo da on to priznaje nego su stvari od njega oduzete i vraćene oštećenici.

Međutim, također je utvrđeno da je optuženik osuđen pravomoćno radi kaznenog djela iz čl. 131. st. 2. u svezi s čl. 130. st. 1. KZRH u kaznenom predmetu broj K-253/92, jer na ormarića, sobni ormar

je 8. ožujka 1992. u selu G. ispred kuće M.K. uzeo dva noč

dimenzije 3,50x2,20m, dvije bočne i jednu gornju stranu kreveta, a u ovom predmetu optužnica Vojnog tužiteljstva Split podignuta je na temelju nadopune krivićne prijave V.P. 2135 Šibenik broj 1140392 od 19.3.1992. godine, dakle, nadopuna krivične prijave iz spisa K-253/92, jer je naknadno utvrđeno da je na štetu istog vlasnika M.K. tijekom veljače 1992., iz njene kuće, optuženik uzeo ovalni drveni stol i šest tapeciranih stolica.

S obzirom na navedene činjenice, trebalo je utvrditi da li se ovdje možda radi u oba predmeta o jednom kaznenom djelu, bilo da je optuženik djelovao na način da je sve stvari uzeo istoga dana, kako se to prikazuje u žalbi, ili njegove kriminalne radnje sa stajališta običnog, životnog i logičnog rezoniranja čine takve kontinuirane djelatnosti koje se mogu označiti kao jedinstvena prirodna cjelina, odnosno kao produženo kazneo djelo. Naime, sud prvog stupnja nije analzirao i cijenio odlučne činjenice iz opisa kaznenog djela u optužnim aktima oba spisa, da su krađe počinjene u kratkom vremenskom razmaku, prema istoj oštećenici, u istom objektu i na jednak način, a što su sve objedinjujući elementi kojima su obuhvaćene obje radnje, krađe, u kući M.K., pa se osnovano dolazi do zaključka, ukoliko optuženik i nije djelovao istoga dana jedinstvenom radnjom, kako se to navodi u žalbi, da je trebalo utvrditi, da li su ponašanjem optuženika ispunjeni svi uvjeti za pravnu

I Kž 188/94.

konstrukciju produženog kaznenog djela i na taj način eliminirati sumnju da li je u konkretnom slučaju stvar već pravomoćno presuđena i izrečena zaslužena kazna.

Sud prvog stupnja, dakle, nije na ove odlučne činjenice dovoljno ispitao optuženika, niti je proveo ostale raspoložive dokaze, pa se, za sada, ne može prihvatiti utvrđeno činjenično stanje i zaključak suda da je optuženik počinio još jedno kazneno djelo iz čl. 132. (sada čl. 126.) st. 2. u svezi s čl. 130. (sada čl. 125.) st. 1. KZRH, jer od pravilnog utvrđenja navedenih činjenica ovisi i pravilna primjena kaznenog zakona.

Iz iznijetih razloga valjalo je žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uvažiti i pobijanu presudu ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će svestranom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza kao i ocjenom obrane optuženika, utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 19. travnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)