Rev-999/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 999/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K., kojega zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u K., protiv tuženice M. N. iz B., koju zastupa punomoćnica T. M.-Š., odvjetnica u K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju od tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 24. ožujka 2004. godine, br. Gž-401/04., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenoga 2003. godine, br. P-1999/02., u sjednici održanoj dana 17. studenoga 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenoga 2003. godine, br. P-1999/02. suđeno je:

"I. Usvaja se otkaz stanarskog prava M. N. iz B., na stanu u K., III kat, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, hodnika, kupaonice, WC-a i dva balkona.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.220,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Nalaže se tuženici predati u posjed tužitelju stan u K., slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 24. ožujka 2004. godine, br. Gž-401/04. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenoga 2003. godine, br. P-1999/02-62 u točci I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenoga 2003. godine, br. P-1999/02-62 u točci II. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak odmjeren sa 5.307,20 kn."

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog troškova parničnog postupka i predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred izmijenjenim vijećem.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženice prvostupanjski sud je dostavio, temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03. – dalje ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tuženice tužitelj je pobijao osnovanost revizijskih navoda te isticao prigovor nedopuštenosti revizije i predložio da sud reviziju odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj je pravnoj stvari tužitelj tužbom od 9. lipnja 1992. godine, otkazao tuženici stanarsko pravo zbog nekorištenja stana bez opravdanog razloga neprekidno duže od 6 mjeseci.

Odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o najmu stanova (“Narodne novine”, broj 91/96) propisano je da postupci pokrenuti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje ZSO), do stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema tom Zakonu.

Za ocjenu da li se radi o dopuštenoj reviziji u ovoj pravnoj stvari treba, dakle, primijeniti odredbe ZSO.

Prema odredbi čl. 106. Zakona o stambenim odnosima revizija je uvijek dopuštena u sporovima iz čl. 65., 68., 91., 97., 122. i 125., te čl. 141., 142., 146. ZSO. Iz toga ovaj sud zaključuje da u ostalim sporovima iz Zakona o stambenim odnosima revizija dopuštena pod uvjetima iz čl. 382. st. 1. i 2. ZPP, a to znači da dopuštenost revizije zavisi o vrijednosti predmeta spora.

Kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi o sporu iz čl. 106. ZSO, to dopuštenost revizije zavisi o vrijednosti predmeta spora.

Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari računa se prema jednogodišnjoj stanarini (stanarina u vrijeme podnošenja tužbe x 12 i ista iznosi 17.400 HRD-a kako to proizlazi iz potvrde na listu 34. spisa).

U predmetu je pobijana drugostupanjska presuda donesena 24. ožujka 2004. godine.

Kako je u ovoj pravnoj stvari pobijana presuda suda drugog stupnja donesena poslije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99), to se pitanje dopuštenosti revizije cijeni prema odredbama tog Zakona.

Člankom 4. ZIDZPP je propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, pa proizlazi da u ovoj pravnoj stvari revizija tuženice protiv odluke o glavnoj stvari nije dopuštena.

Odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91,. 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjsko suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Revizija protiv odluke o parničnom trošku dopuštena je ako je revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari te ako revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi iznos iz čl. 382. str. 1. toč. 1. ZPP-a tj. iznos od 100.000,00 kn.

Kako u ovoj pravnoj stvari te pretpostavke nisu ostvarene to ni revizija protiv rješenja o trošku nije dopuštena.

Zato je primjenom čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a revizija tuženice odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 17. studenoga 2004.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.