I Kž-3/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 3/1995-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović, Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.B. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih podnijetim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. rujna 1994. godine br. K-61/93, u sjednici održanoj 7. prosinca 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženih D.B. i B.B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. D. i B.B. da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili krivično djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, pa su, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svaki, time da je opt. B.B. u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. listopada 1993. do 21. listopada 1993., iako bi - prema podacima na listu 75 i 76 spisa - pravilno uračunavanje pritvora trebalo biti do 25. listopada 1993. godine, što će posebnim rješenjem u smislu čl. 128. st. 1. ZKP ispraviti predsjednik vijeća prvostupanjskog suda.

Ujedno je po čl. 60. OKZRH optuženicima izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkohola, a po čl. 90. st. 1. i 3. ZKP obvezani su i da solidarno podmire troškove krivičnog postupka, u iznosima također pobliže označenim u izreci.

Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženici.

U žalbi podnijetoj po branitelju Ž.O. opt. D.B. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni, a u osobno podnijetoj žalbi još i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, te predlaže, da se pobijana presuda preinači i on oslobodi od krivične odgovornosti, odnosno, da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. B.B. se žali "zbog svih žalbenih razloga predviđenih u ZKP" te predlaže, da se pobijana presuda preinači i on oslobodi od krivične odgovornosti, odnosno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže, da se optuženicima izreknu strože kazne.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske vraćajući spis, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP je predložio, da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane a žalba državnog odvjetnika uvaži i prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni izricanjem strožih kazni.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbe optuženih (osim zbog odluke o kazni)

Iako ovi žalitelji pobijaju presudu suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga, sadržajno ti se žalbeni prigovori zapravo svode na pobijanje presude suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer sud na činjenično stanje kakovo je utvrđeno u pobijanoj presudi nije pogrešno primijenio krivični zakon, kad je učin optuženih pravno podveo pod učin krivičnog djela pokušaja ubojstva.

Međutim, ni činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, dok se u pogledu navodne nepotpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ne obrazlaže koju tu odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio, a niti se predlažu neki novi dokazi kojima bi se eventualno moglo dovesti u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda.

Naprotiv, optuženici u svojim žalbama samo ponavljaju one obrane koje su iznijeli u tijeku prvostupanjskog postupka, pa dakle, opt. D.B. i dalje tvrdi da on nije ničim povrijedio svoga sina, opt. B.B., ali da je ovaj njega ubo nožem u trbuh, dok opt. B.B. priznaje objektivni učin djela tj. da je nožem ubo svog oca u trbuh ali tvrdi da je postupao u nužnoj obrani kako bi otklonio protupravni istovremeni napad sjekirom od strane svog oca opt. D.B..

Međutim, sud prvog stupnja je takove, međusobno oprečne obrane optuženih, temeljito analizirao te dovodeći ih u svezu s drugim izvedenim dokazima, pravilno zaključio, da one nisu istinite, i da je opt. D.B. doista sjekirom zamahnuo prema opt. B.B. te mu zadao laku tjelesnu ozljedu na ramenu, kako to proizlazi iz liječničke svjedodžbe i mišljenja liječnika vještaka dr. I.M., a nakon toga, da je opt. B.B. snažnim zamahom nožem ubo opt. D.B. u trbuh te mu zadao tešku i po život opasnu ozljedu, koja je opisana u nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. V.P..

S obzirom na pouzdanost s kojom je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se osporavaju u žalbama optuženih, a posebice one iz kojih se ni jedan od optuženih ne može pozivati na nužnu obranu, pa tako ni opt. B.B., budući da njegova obrana ima samo privid nužne obrane, što je sve vrlo opširno i argumentirano iznio u razlozima svoje presude, to doista nema potrebe te razloge ovdje ponovno iznositi, pa se optuženici radi nepotrebnog ponavljanja na te razloge upućuju.

Radi iznijetog, žalbe optuženih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog povrede krivičnog zakona nisu mogle biti uvažene.

Na žalbe stranaka zbog odluke o krivičnim sankcijama

Nisu u pravu stranke kada inzistiraju na preocjeni onih otegotnih i olakotnih okolnosti koje je na strani optuženih utvrdio sud prvog stupnja, budući da je sud prvog stupnja o tim okolnostima pri odmjeravanju kazne vodio računa u pravoj mjeri.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, da je sud pri odmjeravanju kazne optuženicima imao u vidu činjenicu da su optuženici otac i sin koji žive u zajedničkom domaćinstvu i da su njihovi odnosi netrpeljivi zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.

Također proizlazi, da je vodio računa i o činjenici da su već osuđivani, pa i zbog krivičnog djela protiv života i tijela. Međutim, ipak se ne može prihvatiti stajalište državnog odvjetnika da je optuženicima

I Kž 3/95

izrečena preblaga krivična sankcija, kao ni stajalište optuženih da im je izrečena stroga krivična sankcija, već naprotiv, ovaj sud nalazi da je optuženicima u svemu izrečena primjerena krivična sankcija, koja je, upravo iz razloga koje je naveo sud prvog stupnja, nužna, da se u konkretnom slučaju postignu sve zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 31. i čl. 4. st. 2. OKZRH. Ovo posebice kad se ima u vidu, da je optuženicima uz kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkohola iz čl. 60. OKZRH, za čije su izricanje - prema nalazu vještaka neuropsihijatra - bili ispunjeni svi zakonski uvjeti u odnosu na obojicu optuženih.

Opt. D.B. pobijao je prvostupanjsku presudu i zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, koju nije obrazložio, ali je ovaj sud našao da su optuženici pravilno obvezani da solidarno podmire troškove krivičnog postupka.

Prema tomu, kako ne postoje razlozi iz kojih su stranke pobijale prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi, te je stoga odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 7. prosinca 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Katica Jelić v.r.